FRANCUSKA-LE MONDE 7.3.01. PROBLEM BOSNE JOŠ NIJE RIJEŠEN

FRANCUSKA LE MONDE 7. III. 2001. Unatoč dolasku reformističke koalicije na vlast, zemlja je još uvijek duboko podijeljena "Deset godina nakon dolaska nacionalista na vlast, Bosna i Hercegovina se nada da će napokon izaći iz crne rupe u koju su je gurnule tri etničke stranke. Dakako, politički život u Bosni ne ovisi samo o Sarajevu: rata zacijelo ne bi ni bilo bez vojne agresije Srbije i Hrvatske, a demokracija neće zaživjeti bez političke potpore susjednih država. Zaokret je ipak velik: deset godina poslije, bosanska vlada i parlament u rukama su reformističke koalicije, Alijanse za promjene koju predvodi višeetnička Socijaldemokratska stranka. Deset godina! U prosincu 1990., bosanski su birači doveli na vlast nacionalističku koaliciju koju su činile Stranka demokratske akcije (SDA, muslimanska) Alije Izetbegovića, Srpska demokratska stranka (SDS) Radovana Karadžića i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) Mate Bobana. Obećanjima da će okrenuti leđa komunizmu, gurnuli su zemlju u metež. SDS i HDZ koje su nadzirali Slobodan Milošević u Beogradu i Franjo Tuđman u Zagrebu, podijelili su Bosnu i poveli pohod za 'etničko čišćenje'. Slika je danas drugačija. Alija Izetbegović je dao ostavku na dužnost bosanskog predsjednika i piše svoja sjećanja; politički vođe 'velike Srbije', Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića traži međunarodni sud zbog 'zločina protiv čovječnosti'; pristaše 'velike Hrvatske' Franjo Tuđman i Mate Boban su mrtvi. U Sarajevu, Socijaldemokratska stranka je izašla kao pobjednik na izborima od 11. XI. 2000. i s mukom je uspjela, premda nije dobila apsolutnu većinu u parlamentu, osnovati Alijansu za promjene i sastaviti vladu. Zapadne zemlje koje gospodarsku pomoć Bosni i Hercegovini uvjetuju poštovanjem Daytonskih mirovnih sporazuma i reformama, trebale bi opet upraviti pogled prema Sarajevu. U proljeće bi se trebala održati konferencija zemalja donatora. Pet milijarda dolara koje je zemlja dobila nakon rata pomoglo je u obnovi infrastrukture uništene u borbama, ali nije oživilo bosansko gospodarstvo. Tvornice su i dalje u okamenjenom stanju iz jugoslavenskih vremena, mladi su izgubili nadu da će naći posao, ulagači nisu htjeli ulagati u zemlji čiji su nacionalistički čelnici očito bili korumpirani. Povijesna važnost i nada koju potiče promjena težnja u vrhu bosanske države, ipak ne treba prikriti nezaobilaznu stvarnost koja se temelji na ratnim godinama i u samoj naravi Daytonskih sporazuma: zemlja je podijeljena. Službeno postoje dva entiteta: hrvatsko-muslimanska Federacija i Republika Srpska. A u sklopu Federacije, postoji zapravo treći entitet: bivša republika Herceg- Bosna čiji se nacionalistički hrvatski vođe, mafijaši, nisu odrekli sna o odcjepljenju. Socijaldemokratska stranka i njezini partneri obnašat će, dakle, vlast tek u trećini zemlje. Naprotiv, nacionalističke stranke su u većini u Republici Srpskoj (premda je pod zapadnim pritiskom za premijera imenovan reformist Mladen Ivanić) i u bivšoj Herceg- Bosni (gdje je HDZ najavio da će ubuduće bojkotirati središnje ustanove). Povrh toga, Zagreb se jasno distancirao od hercegovačkih nacionalista i podupire vladu u Sarajevu, dok, naprotiv, u Beogradu, jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica pruža političku pomoć i podupire nacionalističku predodžbu o Balkanu kod radikala u Banjoj Luci i na Palama. G. Koštunica se često sastaje s nacionalističkim predsjednikom Republike Srpske Mirkom Šarovićem, a nedavno je potpisao sporazum kojim se učvršćuju 'posebne veze' između Beograda i Banje Luke, dok je ravnodušan prema premijeru Mladenu Ivaniću. Dakle, bosanski problem nije riješen. Pretvaranje crta bojišnice u unutrašnje 'granice' u doba Daytona, potiče puk da i dalje glasuje za nacionalističke stranke, osim na područjima na kojima se branila jedinstvena Bosna i Hercegovina, kao što su gradovi Sarajevo i Tuzla. Analitičari misle da će samo temeljita revizija Daytona, napose ukidanje entiteta, aktualizirati zamisao o državljanstvu i ujediniti zemlju. No diplomati već pet godina to odbijaju. Oni pošto-poto podupiru prvog političara koji se prikazuje 'umjereniji' od svojih prethodnika. Tako su u Republici Srpskoj tijesno surađivali s Biljanom Plavšić koja je završila karijeru u tamnici Međunarodnog kaznenog suda (ICTY), jer je optužena za zločine protiv čovječnosti, kao i s Miloradom Dodikom koji je, prema istraživanju bosanskog tiska, pronevjerio desetke milijuna njemačkih maraka. Nije baš sjajno... Za većinu Bosanaca, glavne odluke zapadnih diplomata u pravcu ujedinjenja zemlje bile su... promjena automobilskih tablica 1998., nakon dvogodišnjeg političkog pogađanja. Sada se po automobilu više ne može utvrditi odakle dolazi vozač, što olakšava promet na područjima gdje je nacionalistička policija pazila da potiče etničke napetosti. Rezultati zapadnog djelovanja nisu dakle nimalo blistavi. Osim što Socijaldemokratska stranka neće u bliskoj budućnosti ništa mijenjati u podjeli Bosne, važna činjenica njezina dolaska na vlast nimalo ne zanima puk. Ni u Sarajevu, političke promjene više nikog ne uzbuđuju. To je priča o razdoblju nakon rata, gdje su klonulost i sumornost pobijedile nadu. Stotine Bosanaca stoje u redu za vizu ispred zapadnih konzulata. Među mladima, napose oni koji žive u gradu i imaju visoku naobrazbu, iseljavanje se smatra jedinim rješenjem za budućnost. Premda je protunacionalističko raspoloženje još uvijek u modi u zemlji koju su opustošili nacionalisti, ni Socijaldemokratska stranka ni zapadni pokrovitelji ne uspijevaju potaknuti ni trunku oduševljenja. U doba okruženja, kada bi Sarajlija susreo prijatelja i upitao ga kako je, odgovor je uvijek bio 'dobro'. Bilo je ponosa, nagona za održanjem života, pa i nade. Danas, Sarajlije razmjenjuju 'uh'... ili podrugljivo i ogorčeno 'kao i obično'... To je priča o poslijeratnom razdoblju punom razočaranja", izvješćuje Remy Ourdan.