IT-YU-BA-zločini-pravosuđe-Politika IT-6.III.CORRIERE-SRBIJA KAO BALKANSKI STOŽER TREBA POMOĆ A NE KAZNU ITALIJACORRIERE DELLA SERA6. III. 2001.Milošević, rizici nestrpljenja"(...)Do koje će se točke, još uvijek krhka, beogradska
demokracija znati oduprijeti učincima uhićenja Slobodana Miloševića, ili, još gore, nekom suđenju njemu u stranoj zemlji, radi zločina protiv čovječnosti.Koštuničine dvojbe trebale bi biti i naše, ako u Italiji odjeci 'Telekomovog posla' neće preveliki broj osoba spriječiti da gledaju dalje. Na Balkanu traje jedna nijema borba za utjecaj koja uključuje i Europljane koliko i Amerikance. Po prvi se puta pucalo u Makedoniji, a Bugarska se odmah svrstala protiv Albanaca, prosvjed bosanskih Hrvata uzrokuje škripanje daytonskog ustroja.Na Kosovo će najavljeni izbori neizbježno postati referendum za neovisnost, krajem travnja Crna Gora će glasovati o odvajanju od Beograda. Balkanski ratovi možda nisu gotovi, kažu pesimisti. No dovoljno je biti realističan kako bi znali kako se Srbija nosi s 800.000 izbjeglica, da njezina stopa nezaposlenosti dolazi do 40 posto, da se Dunavom još uvijek ne može ploviti, kao i da nisu popravljeni i drugi duboki ožiljci NATO-ovih bombardiranja, koje
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
6. III. 2001.
Milošević, rizici nestrpljenja
"(...)Do koje će se točke, još uvijek krhka, beogradska demokracija
znati oduprijeti učincima uhićenja Slobodana Miloševića, ili, još
gore, nekom suđenju njemu u stranoj zemlji, radi zločina protiv
čovječnosti.
Koštuničine dvojbe trebale bi biti i naše, ako u Italiji odjeci
'Telekomovog posla' neće preveliki broj osoba spriječiti da
gledaju dalje. Na Balkanu traje jedna nijema borba za utjecaj koja
uključuje i Europljane koliko i Amerikance. Po prvi se puta pucalo u
Makedoniji, a Bugarska se odmah svrstala protiv Albanaca, prosvjed
bosanskih Hrvata uzrokuje škripanje daytonskog ustroja.
Na Kosovo će najavljeni izbori neizbježno postati referendum za
neovisnost, krajem travnja Crna Gora će glasovati o odvajanju od
Beograda. Balkanski ratovi možda nisu gotovi, kažu pesimisti. No
dovoljno je biti realističan kako bi znali kako se Srbija nosi s
800.000 izbjeglica, da njezina stopa nezaposlenosti dolazi do 40
posto, da se Dunavom još uvijek ne može ploviti, kao i da nisu
popravljeni i drugi duboki ožiljci NATO-ovih bombardiranja, koje
koliko se može opravdati motivima, toliko se može kritizirati radi
izbora ciljeva.
Ova Srbija na koljenima, ključna za balkanske ravnoteže, treba
pomoć. Kako bi se ponovno pokrenuli njeni uništeni proizvodni
mehanizmi, spasio njen okoliš, no i kako bi se omogućilo njenim
novoizabranim upravljačima da obuzdaju starog demona
samoubilačkog nacionalizma. Pa što onda u Beograd dolazi iz
američkog Kongresa, uz poneki veći oprez Europske Unije?
Ultimatum. Ako do kraja ožujka Srbija neće 'konkretno surađivati' s
Haaškim sudom, uhićenjem Slobodana Miloševića i pokretanjem
njegovog izručenja, sto milijuna dolara predviđenih od SAD-a bit će
blokirano, a i Europa, na mekši način, poduzet će svoje mjere.
Nabijeni pištolj uperen u sljepoočnicu srpskih čelnika (demokrata,
potrebno je ponoviti) objašnjava muke Beograda: uhićenje
Miloševića izgleda skoro, no odgađa se dan za danom, Koštunica se
svađa s Carlom Del Ponte koja želi izručenje, dok premijer Zoran
Đinđić obećava da će se Miloševiću prvo suditi kod kuće, a potom će
se vidjeti, glasovi o kućnom pritvoru miješaju se s možebitnim
bijegom iz države. A Zapad prijeti, vođen raspoloženjima
washingtonskog Kongresa.
Raščistimo jedan mogući nesporazum: Slobodan Milošević uvelike
zaslužuje da se nađe na optuženičkoj klupi. Radi pokolja koji su u
njegovo ime, ili s njegovom pomoći, počinjeni od Vukovara do
Srebrenice, radi 13 godina korumpirane i autoritarne vlasti koju je
nametnuo Srbiji, radi ratova i 'etničkih čišćenja' koje je zamislio
ili pridonio njihovom raspaljivanju. Optužiti ga samo radi
malverzacija ili pravnih nepravilnosti bila bi šala.
No Zapad bi sam sebi naštetio ako ne bi novoj demokraciji u Beogradu
dao vrijeme koje joj treba kako bi se razračunala sa svojom strašnom
prošlošću i sa njenom teškom sadašnjošću. Poglavito je
kratkovidan, i sam sebi šteti, tamo gdje ne uzima u obzir
nacionalističke poticaje, vezivanje gospodarskih pomoći Srbiji i
međunarodno suđenje Miloševiću.
Potrebna je drugačija strategija. Zatražimo od Beograda te
'legalističke' geste i te unutarnje reforme koji su danas mogući
bez rizika destabilizirajućih protuudara. Upitajmo zašto je još
uvijek slobodan Ratko Mladić, srebrenički koljač. Pokušajmo
uhititi Slobodana Karadžića, čelnika bosanskih Srba za kojega su se
postrojbe NATO mnogo puta pravile da ga nisu našle. Izbjegnimo
zadaviti tu srpsku demokraciju koju smo mnogo puta zazivali,
izlažući njene ranjivosti u zamjenu za pomoć koju joj trebamo dati.
Inače postoji rizik da Slobodan Milošević ostvari svoju osvetu, bez
obzira je li zatvoren u nekoj nizozemskoj ćeliji.", piše Franco
Venturini.