DNEVNI PREGLED BR. 45. 5. OŽUJKA 2001.

BRITANSKI RADIO - BBC 4. III. 2001. Emisija na srpskom jeziku Iz tiska 'The Observer' izvješćuje o jučerašnjoj odluci Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru da bosanski Hrvati uspostave samoupravu u dijelu Bosne i Hercegovine koji nadziru. List ovu odluku naziva najvećom dosadašnjom prijetnjom Daytonskom mirovnom sporazumu i prenosi najave zapadnih diplomata da neće tolerirati secesionističke akcije bosanskih Hrvata. List prenosi izjavu neimenovanog zapadnog diplomata, objavljenu u zagrebačkom 'Večernjem listu', da su u pripremi sankcije protiv bosanskih Hrvata koje bi uključivale zabranu stranog ulaganja i zatvaranje zastupstava stranih kompanija na području pod kontrolom bosanskih Hrvata, kao i zamrzavanje računa onih poduzeća koje kontrolira HDZ. O mogućnosti da bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević uskoro bude uhićen, u velikoj reportaži 'The Sunday Telegraph' zaključuje da novim jugoslavenskim vlastima neće biti nimalo lako dokazati krivnju Slobodana Miloševića. Ako je Milošević izdavao zapovjedi za zločine u Bosni i na Kosovu, odnosno za ubojstva u Srbiji, to nikada nije bilo u pisanom obliku. Kako u Jugoslaviji ne postoji program zaštite svjedoka, malo je vjerojatno da bi netko od Miloševićevih bliskih suradnika pristao svjedočiti protiv njega. U takvom stanju, novim vlastima bi možda bilo lakše da bivšeg čelnika pošalju u Haag, ali ni to neće biti lako, nastavlja list, jer nova vlast nije jedinstvena u pitanju njegova izručenja, kojem se najglasnije protivi predsjednik Vojislav Koštunica. Tim je povodom jedan neimenovani službenik beogradskog ministarstva pravosuđa kazao: 'Koštunica je postao najveći Miloševićev zaštitnik'. 'The Sunday Times' piše da je pitanje Miloševićeva izručenja Haagu dovelo do ozbiljnih podjela u DOS-u, gdje su, kako se tvrdi, najglasniji zagovornici skorog Miloševićevog uhićenja premijer Srbije Zoran Đinđić i ministar pravosuđa u njegovoj vladi Vladan Batić. Pojedini ministri se pak zalažu da se prije Miloševića uhite neki njegovi bliski suradnici i tu se, kako piše 'The Sunday Times', najviše misli na Nikolu Šainovića i Milovana Bojića. 2. III. 2001. Pregled tiska 'The Financial Times' piše kako Hrvati svojom najavom mogućeg istupanja iz Federacije Bosne i Hercegovine podižu napetosti u toj zemlji, o čemu bi se u subotu na zasjedanju trebao očitovati Hrvatski narodni sabor BiH kojim, kaže izvjestitelj tog lista Robert Wright, dominira HDZ Bosne i Hercegovine. List prenosi i upozorenje Chrisa Birda iz Ureda visokog predstavnika koji je kazao: 'HDZ dobro zna da je svaki pokušaj ustanovljavanja takozvanog 'trećeg entiteta' u Bosni i Hercegovini protuustavan i da krši Daytonske sporazume i tako opasnosti izlaže mirovni proces u cijeloj zemlji'. List još piše kako je visoki predstavnik do sada često koristio svoje pravo da smjenjuje političare koji podrivaju mirovni proces, ali da je u slučaju čelnika HDZ BiH Ante Jelavića oklijevao zbog potpore koju njegova stranka uživa među bosanskim Hrvatima. 'The Financial Times' prenosi i riječi Gerlada Knausa iz udruge Inicijativa za europsku stabilnost, koji drži kako bi međunarodna zajednica trebala postići kompromis s bosanskim Hrvatima, jer da postoji opasnost da se stekne dojam da je cjelokupni ustavni ustroj usmjeren protiv Hrvata u toj zemlji. Gotovo svi listovi pišu i o sve brojnijim špekulacijama da predstoji skoro uhićenje bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića. 'The Guardian' tako javlja da su švicarske vlasti potvrdile da su dvije tvrtke iz Grčke i sa Cipra izvezle u Švicarsku 173 kilograma zlata iz rudnika u Boru u trenutku kada je krajem prošle godine Milošević bio svrgnut sa svog položaja. Po mišljenju švicarskih dužnosnika, riječ je o neuobičajenoj transakciji, budući da se takvim poslovima dotad uobičajeno bavila Narodna banka Jugoslavije, ali kažu kako dosad nije utvrđena izravna veza bivšeg jugoslavenskog režima i izvoza zlatnih poluga. Kao što se moglo i očekivati jutrošnjim izdanjima britanskih dnevnih listova velikog formata dominira epidemija slinavke i šapa koja je, čini se, sada proširila na cijelu zemlju i tako dovela u pitanje i održavanje općih izbora koje su, prema općem uvjerenju, vladajući laburisti htjeli raspisati za 3. svibnja. Naime, kako piše 'The Times', u situaciji kada je u mnogim područjima zemlje ograničeno kretanje kako bi se spriječilo širenje zaraze, ministar poljoprivrede Nick Brown je u jednom radijskom programu rekao kako je veći dio dužnosnika izrazio mišljenje da u sadašnjoj situaciji nema uvjeta za njih. No, iz ureda premijera u ulici Downing - piše isti list - odmah je stiglo tumačenje da to ne znači da su svibanjski izbori otpisani što 'The Times' tumači kao očajničku nadu laburista da bi se zaraza na vrijeme mogla obuzdati i tako omogućilo da se izbori održe u trenutku kada sva ispitivanja raspoloženja birača najavljuju ponovnu uvjerljivu pobjedu Laburističke stranke. Gotovo svi listovi pišu i o sve brojnijim špekulacijama da predstoji skoro uhićenje bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića. 'The Guardian' tako javlja da su švicarske vlasti potvrdile da su dvije tvrtke iz Grčke i sa Cipra izvezle u Švicarsku 173 kilograma zlata iz rudnika u Boru u trenutku kada je krajem prošle godine Milošević bio svrgnut sa svog položaja. Po mišljenju švicarskih dužnosnika, riječ je o neuobičajenoj transakciji, budući da se takvim poslovima dotad uobičajeno bavila Narodna banka Jugoslavije, ali kažu kako dosad nije utvrđena izravna veza bivšeg jugoslavenskog režima i izvoza zlatnih poluga. 'The Times' i 'The Daily Telegraph' izvješćuju kako se ispred Miloševićeve rezidencije u Beogradu okupilo nekoliko desetaka njegovih pristaša kako bi, kako tvrde, ako zatreba, i oružjem spriječili njegovo uhićenje. Njihov vođa kaže kako su Srbi s Kosova donijeli 50 tisuća pušaka kako bi zaštitili Miloševića i da vlada riskira građanski rat ako se odluči uhititi bivšeg predsjednika. Nekoliko listova piše i o stanju na makedonsko-kosovskoj granici, pa tako 'The Financial Times' i 'The Daily Telegraph' izvješćuju da postoji opasnost od izbijanja nove krize na Balkanu nakon što su izbili sukobi između makedonskih snaga i albanskih gerilaca koji su preuzeli kontrolu nad selom Tanuševci na granici. 'The Daily Telegraph' piše kako je NATO apelirao na makedonske vlasti da se uzdrže od vojne akcije, jer iako bi unatoč rezultatima koji bi se njome možda postigli na kraći rok, dugoročno bili samo stvorene teški problemi. 'The Financial Times' drži da je sadašnje stanje najveća opasnost po stabilnost Makedonije od kosovskog sukoba prije dvije godine, pa kaže kako je nedavno potpisivanje graničnog sporazuma između Jugoslavije i Makedonije - koji je inače jučer ratificiran u makedonskom parlamentu - bilo ono što je albanske pobunjenike potaklo na akciju i da prijeđu granicu. (BBC) RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 3. III. 2001. Zagreb: država kao crvljiva jabuka Jedna talijanska poslovica kaže da je državni novac kao sveta vodica. Svatko u njega umače prste. Možda je samo ta, najšira definicija korupcije, dovoljno široka da obuhvati ono što se prošlih godina događalo u Hrvatskoj. U to je vrijeme sve bilo dopušteno - naravno samo onima iz vladajućeg kruga. Prva bogatstva stvarana su golom otimačinom novca iz državnih i javnih fondova. Jedan od miljenika HDZ-a, počeo je, na primjer, krađom novca iz fonda za socijalno nezbrinute. Za taj slučaj, usput rečeno, do danas nitko nije optužen. Opljačkan je i Mirovinski fond, a samo po onome što je uhvatila revizija, korupcionaši su grizli 10 posto državnog budžeta. U privatizaciji je nekadašnja društvena privreda, proglašena državnom. Odmah je nakon toga počelo namakanje prstiju. Je li promjena vlasti, promijenila i takvo stanje? Ministar pravosuđa, Stjepan Ivanišević, nije zadovoljan. Na listi 90 zemalja, koje prati specijalizirana međunarodna organizacija za korupciju, Transparenty International, Hrvatska je napredovala sa 74., na još uvijek loše 51. mjesto. 'To nam je slaba utjeha', kaže Ivanišević. Pa ipak, mnogo je promijenila sama činjenica da je HDZ pao s vlasti. Iako nova Vlada još nije započela sustavnu borbu protiv korupcije, pa ni reviziju privatizacije, ona je uspostavila drukčiju klimu u zemlji. Na primjer, više nikome ne pada na pamet da gradi bez ikakvih dozvola i to na tuđem zemljištu. A to se radilo čak usred Zagreba, pri čemu se vlasnicima gradilišta poručivalo kako im je bolje da čuvaju glavu nego imovinu. Upletenost državnih struktura u reket bila je tolika, da je Hrvatska udruga poslodavaca javno tvrdila, kako je korupcija najveća smetnja normalnom poslovanju. Poslodavci se, sada, uglavnom žale na neke druge probleme. Takozvanim paketom antikorupcijskih mjera, Vlada sada želi postići dva cilja; jedan je osposobljavanje pravosuđa da se nosi s organiziranim kriminalom, koji je uvijek povezan s nekim u vlasti. Zato se osniva posebno tijelo u Državnom odvjetništvu. Drugi je cilj da se javni službenici ne smiju istovremeno baviti privatnim biznisom, što je i u svijetu regulirano propisima. U vladajućoj koaliciji, na to se dosad žmirilo. Ali jedan oblik korupcije i nova je vlast legalizirala, umjesto da joj se suprotstavi. To je podjela javnih službi, poput plijena, ljudima iz vlastitih stranaka. Tako je i dalje aktualna još jedna stara mudrost, koja kaže: 'Država je poput zrelog voća; crvi su uvijek unutra.' (RFE) NJEMAČKI RADIO - RDW 2. III. 2001. Iz tiska List 'Tagesspiegel' danas se bavi izjavom predsjednika HDZ BiH i člana predsjedništva BiH Ante Jelavića u Busovači, kada je izjavio, da 'od danas bosansko-hrvatska federacija je jedna bosanska tvorevina bez Hrvata'. Komentator lista 'Tagesspiegel' dodaje da ukoliko bi se bosanski Hrvati privrženi HDZ-u na sutrašnjem skupu zaista odlučili prekinuti zajedničku suradnju s bošnjačkim dijelom u Federaciji i odlučili se za treći entitet u okviru Bosne, tada bi model Bosne bio ugrožen, jer prema Daytonu iz 1995. godine, Bosna je multietnička država s tri nacionalne skupine. Muslimani, Srbi i Hrvati koji su zbog rata postali neprijatelji trebali bi se sada zajednički boriti za mirnu budućnost. Od kraja 1996. godine se oko 30 tisuća SFOR-ovih vojnika iz više od 30 država i oko 40 tisuća suradnika međunarodnih organizacija brine o miru na Balkanu. Ali to je protektorat - konstatira komentator 'Tegesspiegela' dodaje da su se suradnici visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Wolfganga Petritscha trudili su se da ne predaju veliku važnost nedavnim Jelavićevim izjavama. Hrvatski predsjednik Stipe Mesić je još u prosincu 1999.godine najavio smanjivanje financijske potpore hrvatskoj komponenti u vojsci federacije i pozvao je bosanske Hrvate na suradnju s međunarodnim organizacijama. Međutim, posljednju riječ ima visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Wolfgang Petritsch koji je ovlašten blokirati svakog političara koji ne provodi dogovoreno u Daytonu. U tom smislu je on već reagirao smjenjivanjem političara iz sva tri naroda. To su bili svi oni koji su se protivili povratku izbjeglica i vraćanju zaposjednutih područja, piše 'Tagesspiegel'. List 'Tages Anzeiger', objavljuje tekst o krizi na jugu Srbije i piše da je NATO-va čizma upravo zbog američke politike duboko zaglibila u balkansku močvaru. A o nekom povlačenju još godinama ne može biti ni govora. To su zapadni političari već objasnili svojim građanima. NATO misija na Kosovu se tek nalazi pred najvećim izazovima. Zapadni vojnici koji su od strane kosovskih Albanaca najprije bili slavljeni kao osloboditelji, mogli bi uskoro naći u ulozi neprijatelja. Njima prijeti da se nađu između fronti u trokutu između Kosova, južne Srbije i Makedonije. U tom području su velikoalbanski nacionalisti počeli crtati novi zemljovid. NATO-ov odgovor na aktivnosti ekstremista mjesecima je izostajao. Ali i pojačanim vojnim naporima protiv ubilačkih namjera zapadne postrojbe ne mogu osigurati granice Kosova prema Makedoniji i južnoj Srbiji. Neprohodno područje pogodno je samo gerilcima. Ključna točka aktualnih problema na Balkanu pitanje je državne i međunarodno-pravne budućnosti Kosova. Što dulje Zapad odlaže rješavanje ovog političkog pitanja, utoliko je lakše ekstremistima da, zahvaljujući stanju, dobiju i profit i utjecaj i moć. I to ne samo na albanskoj strani, piše list. Druga tema o kojoj pišu njemački komentatori u današnjim izdanjima njemačkih novina je službeni njemački stav prema planiranom američkom proturatkeni obrambenom raketnom sustavu. 'Dresdener Neuesten Nachrichten' piše da staro pravilo oportunizma, koje Gerhard Schroeder sada primjenjuje na američki raketni sustav, je da ako nešto ne možeš spriječiti, onda u tome sudjeluješ. Iz novootkrivene želje saveznog kancelara za sudjelovanje u proturaketnom sustavu može se nazrijeti da je sustav crveno-zelena koalicija svom snagom kritizirala, ali bez uspjeha. Ono što joj, s obzirom na to, sada još samo preostaje je procjenanužnosti ? pragmatizam, dakle. Je li to razlog promjene mišljenja? To bi bilo shvatljivo. Samo, Schroeder prikriva dvije stvari: prvo, da je ono što se iz Berlina do sada na tu temu moglo čuti je više izgledalo kao potiho gunđanje podređenog nego jasna kritika. Drugo, argument da bi distanciranje proturaketnog obrambenog sustava moglo imati opasne posljedice za tranatlantske veze, postavlja stvari naopako. Jer upravo svojevoljno i samostalno djelovanje Sjedinjenih Država predstavlja problem za savez, zaključuje komentator lista 'Dresdener Neuesten Nachrichten'. U komentaru o uspostavi diplomatskih odnosa između Njemačke i Sjeverne Koreje berlinski 'Tagesspiegel' konstatira da je ledeno hladni rat u Aziji završen. 'Sunčev sjaj' - tako na jugu podijeljenog poluotoka zovu zbližavanje dvije Koreje. Normalno je da i druge države sada podržavaju ovo popuštanje napetosti između dvije države ? uspostavom diplomatskih odnosa s obje strane. I to upravo Europa, a ne samo Sjedinjene države. (...) Iskustva Njemačke, zemlje koja je i sama prošla kroz višegodišnje iskustvo podijeljenosti, svakako su dobrodošla. Šteta je samo što zemlje članice EU-a ponovno nisu uspjele dogovoriti oko zajedničkog djelovanja, drži berlinski 'Tagesspiegel'. (RDW) GLAS AMERIKE - VOA 2. III. 2001. Kako sa Sadamom - rasprava o američkoj politici prema Iraku. Prilog Eda Warnera. Za američku vladu Irak predstavlja jedan od glavnih vanjskopolitičkih izazova. Američko ratno zrakoplovstvo nedavno je napalo vojne ciljeve u blizini Bagdada, u sklopu zaštite zone zabrane leta nad dijelovima Iraka. S druge strane, Washington razmatra ublažavanje sankcija protiv režima Sadama Huseina. O američkoj politici prema Iraku raspravljalo se nedavno na panelu Instituta Cato održanom u Washingtonu. Sudionici su govorili o nizu opcija - od oružane intervencije do započinjanja pregovora s iračkim vlastima. Rat protiv Sadama Huseina nije gotov, drži stručna suradnica za Srednji istok Laurie Mylroie. 'Okončajmo ga, pa čak i slanjem američkih kopnenih postrojbi, bude li to potrebno,' kaže gospođa Mylroie. Ona tvrdi da je upravo Sadam Husein odgovoran za terorističke napade na američke ciljeve, uključujući i podmetanje bombe u newyorškom World Trade Centru početkom 1993. = Problem će se riješiti kada se otarasimo Sadama. Uvjerena sam da bi on vrlo brzo bio uklonjen kada bi naoružali iračku oporbu i pomogli joj našim ratnim zrakoplovstvom. Ako ga ne uklonimo, on će nastaviti s ratom protiv nas jer se želi osvetiti - smatra ova američka analitičarka. 'Ako Sadama Huseina motivira osveta, zašto ga onda stalno izazivamo - upitao se Edward Peck, koji primjećuje da američki i britanski zrakoplovi gotovo svakodnevno napadaju iračke ciljeve: = Napadamo mi njih, a ne oni nas. Ako prestanemo s bombardiranjem, a gospodarski embargo protiv Iraka učinimo selektivnijim - možda nas irački režim ne bi više ugrožavao. Jer njihovu reakciju upravo izazivaju naše zračne snage nad Irakom. Bivši američki veleposlanik u Iraku Edward Peck drži da bi svrgavanje Sadama Huseina dovelo do kaosa. Zemlja bi se raspala, njezini bi se dijelovi sukobili, što bi štetilo stabilnosti cijelog područja. Nakon deset godina sukoba i sankcija, zašto ne počeli pregovarati sa Sadamom - pita se Edward Peck. Jer, kaže on, Washington na svjetskoj pozornici pregovara s raznim političarima, a ne samo s onima s kojima se politički slaže. Direktor Odjela Instituta Cato za proučavanje vojnih pitanja Ivan Eland drži da je problem Iraka preuveličan. Sadam Husein ne predstavlja tako veliku prijetnju, njegovi su susjedi od njega nekoliko puta jači, tvrdi on: = Članice vijeća za suradnju u Perzijskom zaljevu, posebice Saudijska Arabija, gospodarski i vojno su nekoliko puta jače od Iraka. Saudijci imaju jedan od najvećih vojnih proračuna na svijetu - gotovo 22 milijarde dolara. Irački vojni proračun iznosi 1,4 milijarde dolara. Znači da je saudijski gotovo 16 puta veći. Američka vojna zaštita Saudijske Arabije omogućava Saudijcima da novce troše na druge stvari. Ja mislim da se ravnoteža moći u regiji može postići i bez američke intervencije - tvrdi gospodin Eland. On je također podsjetio da Izrael, jedina nuklearna sila Srednjeg istoka, raspolaže s oko 200 nuklearnih bombi, što bi Irak trebalo odvratiti od bilo kakve pomisli o napadu. Ivan Eland drži da se Izrael može sam obraniti. Zbog toga nije potreban pritisak židovskih organizacija u Sjedinjenim državama - koje se zauzimaju za još veću američku pomoć Izraelu. Ovaj stručnjak za Srednji istok kaže da nije dobro kada je američka politika koncentrirana isključivo na jednu osobu, u ovom slučaju na Sadama Huseina. 'Ako prestanemo o njemu mnogo razmišljati, možda će se i prijetnja koja dolazi iz Bagdada smanjiti', smatra Ivan Eland. (VOA) NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 4. III. 2001. Strah od zaokreta Washingtona "Predstoji li dramatični zaokret u američkoj balkanskoj politici pod novom vladom? I hoće li možda već u dogledno vrijeme iz Washingtona doći zapovijed za povlačenje američkih postrojba razmještenih u Bosni i Hercegovina i na Kosovu? Dana H. Allin, stručnjak za Balkan i suradnik uglednog londonskog Međunarodnog instituta za strategijske studije, za sada ne vidi nikakvih naznaka radikalne promjene smjera. Ministar vanjskih poslova Colin Powell za to mu je krunski svjedok. On je prošloga tjedna uvjeravao europske NATO-ove saveznike: 'Zajedno smo išli onamo, zajedno ćemo i otići'. No izjave suradnika Bushove ekipe tijekom američke izborne borbe o jednostranom povlačenju američkih vojnika s Balkana dakako su uznemirile jugoistočnoeuropske zemlje, potvrđuje Allin. Na predavanju u Austrijskom institutu za međunarodnu politiku, analitičar je te izjave ponajprije pojasnio različitim sklonostima američkih demokrata i američkih republikanaca o pitanjima vojnih intervencija u inozemstvu. Pod predsjednikom Clintonom koncept 'liberalnog intervencionizma' doživio je veliki procvat. Naprotiv, predsjednik George W. Bush naginje u republikanskoj stranci tradicionalno udomaćenom 'konzervativnom skepticizmu', ali ne i izolacionizmu: 'Washington pod Bushom jednostavno više neće intervenirati u svakom sukobu, makar on izazivao velike patnje i bijedu', proriče Allin. Osim toga je novi američki ministar obrane Donald S. Rumsfeld naložio veliku inventuru cijelog američkog obrambenog aparata. Rezultat te inventure moglo bi biti dubokosežno prestrukturiranje američkih oružanih snaga. Možda za nekoliko godina za intervencije poput one na Kosovu jednostavno više neće biti dovoljno vojnika i odgovarajuće opreme. Što se tiče daljnjeg angažmana na Balkanu, bitno je i kako će na posljetku završiti dvoboj između dvojice 'velikih igrača' u formuliranju američke vanjske i sigurnosne politike - ministra vanjskih poslova Powella i šefa Pentagona Rumsfelda. Iako Powell Europljanima za sada jamči stalan angažman SAD-a, Rumsfeld u to nipošto nije uvjeren. Osim toga, kako je Allin saznao iz vlastitih razgovora s američkim časnicima razmještenima u Europi, akcije na Balkanu među američkim vojnicima nisu posebno omiljene. No ministru obrane kao i predsjedniku, osobito je stalo baš do morala postrojbe" - piše novinar lista b. b. NJEMAČKA NOVINSKA AGENCIJA - DPA 4. III. 2001. Bosansko-hrvatski čvrstorukaši proglasili autonomiju "Hrvatski čvrstorukaši u Bosni i Hercegovini proglasili su vlastitu autonomnu vladu i više ne priznaju središnju vladu u Sarajevu. 'Svehrvatski sabor' više od 500 političara i gospodarskih predstavnika u subotu je u Mostaru istodobno zatražio preoblikovanje države u saveznu republiku i široku regionalizaciju vlade. Čvrstorukaši time kao dosadašnjim vrhuncem svojega smjera sukobljavanja prihvaćaju kršenje mirovnoga sporazuma iz Daytona. Oko tri tisuće simpatizera poduprlo je tu odluku prosvjedima. Ured glavnog koordinatora za mirovnu pomoć (OHR) Wolfganf Petritsch osudio je izjavu, ali nije ulazio u pojedinosti. Predsjednik susjedne Republike Hrvatske Stipe Mesić kritizirao je samovladu. 'Hrvati u Bosni i Hercegovini žele razbiti zemlju', rekao je. Čvrstorukaši su međunarodnim organizacijama dali 15 dana za razmišljanje. 'Hrvatska samovlada ne priznaje autoritet Bosne i Hercegovine ni (muslimansko-hrvatske) federacije', rečeno je u jednoglasno usvojenom dokumentu. Za sada bi trebalo vladati 'vijeće svih općina' Hrvata. 'Svehrvatski sabor' istodobno je hrvatsku komponentu u federacijskoj vojsci zadužio da i u prijelaznom razdoblju osigura sposobnost funkcioniranja. Promatrači su to razumjeli kao zahtjev za izdvajanje iz zajedničke vojske s muslimanima. Bosna se po mirovnom sporazumu iz Daytona sastoji od srpske republike i muslimansko-hrvatske federacije u kojoj nacionalna hrvatska stranka zahtijeva za sebe više prava. Autonomija bi trebala vrijediti u područjima s većinskim hrvatskim stanovništvom. Pozadina napetosti su promjene izbornoga prava provedene u listopadu 2000. pod vodstvom OESS-a. Nacionalistička bosansko- hrvatska stranka HDZ BiH odmah je izjavila da je zbog promjena izbornoga prava zakinuta. U međuvremenu su se i u međunarodnim krugovima pojavile dvojbe u promjene izbornoga prava." AUSTRIJA DIE PRESSE 5. III. 2001. Bosna: Hrvati proglasili vlastitu vladu "Sabor hrvatskih nacionalista u Bosni i Hercegovini proglasio je vlastitu vladu i time prekršio mirovni sporazum iz Daytona iz 1995. godine. 'Hrvatska samovlada ne priznaje autoritet Bosne i Hercegovine ni bošnjačko-hrvatske federacije', kaže se u dokumentu za vikend jednoglasno sačinjenog zaključka 'svehrvatskog kongresa'. Zapad koji želi očuvati jedinstvo federacije Hrvata, muslimana i Srba u Bosni i Hercegovini, osudio je taj korak. Da su zaključci kongresa nelegalni i da krše zakon i mirovni sporazum iz Daytona, izjavio je jedan glasnogovornik međunarodnog dužnosnika za Balkan Wolfganga Petritscha. Austrijanac Petritsch još je ranije hrvatskim vođama zaprijetio da će ih u slučaju pokušaja stvaranja vlastite uprave udaljiti s njihovih političkih dužnosti cjelovite države", izvješćuje list. ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 4. III. 2001. Rim protiv regija "Dragi uredniče, Europska Unija ulazi duboko u prostor nacionalnih nadležnosti i ne štedi one regionalne. Odluka vlade u Rimu da zabrani narodne referendume glede 'devolution-a' koje su predložile pokrajine Veneto, Pijemont i Lombardija još više slabi autonomiju tih regija. Sadašnji uspjeh zemalja Unije, kao primjerice Finske i Irske, koje nisu veće od prosječne veličine neke europske regije, pokazuje kako se u doba globalizacije tim politički manjim entitetima, koje znaju kako biti bliže građanima i mogu računati na dobro ukorijenjen identitet, otvaraju velike perspektive. To vrijedi poglavito za regije koje su u stanju, u kontekstu jednog šireg državnog prostora, ispuniti traženja samouprave za određene kulturalne i jezične skupine. Nije slučajno što od kraja Drugog svjetskog rata do danas nikada nije prestao rasti broj europskih zemalja koje su, ostavljajući za sobom centralizirane državne modele, izabrale regionalne autonomije, ne samo lokalne nego i zakonodavne. Jedna za drugom, zemlje među kojima su Italija, Španjolska, Velika Britanija gledale su na Njemačku i Austriju kao na modele za oponašanje. Njihovo potvrđivanje i rastući interes za te institucionalne modele, makar bili u različitim povijesnim kontekstima, potvrda je da se nalazimo pred jednom povijesnom tendencijom. To ne isključuje pitanje da odnos regija koje imaju zakonodavnu vlast, bilo s državom kojoj pripadaju, bilo s Europskom Unijom, dobiva neke očito osjetljive i složene aspekte. Više nego od prava, razlozi te složenosti ovise o povijesti. Kao što je poznato, veći dio sadašnjih europskih država je zbroj starih 'domovina' koje su u njih okupljene katkad sporazumno katkad silom. Često, mada ne uvijek, današnje regije podudaraju se u cijelosti ili velikim dijelom s tim starim 'domovinama', na koje centralističke državne vlasti gledaju s velikim nepovjerenjem i drže ih pod pravnim nadzorom. U tom kontekstu na taj legitiman izravan odnos između regija i Unije nerijetko središnje vlasti ne gledaju blagonaklono, utoliko više što danas međuregionalne gravitacije često pokazuju veće potencijale od državno- nacionalnih entiteta. S druge strane, uzdizanje snažnih regionalnih vlasti u Europi ovih godina ovisi ne od možebitnog zajedničkog projekta regionalnih političkih skupina nego upravo od povijesne tendencije: očito živimo u doba tranzicije od Europe država na Europu u kojoj će ponovno postojati, kao što se u više puta dogodilo u povijesti, jedna mreža različitih protagonista, nadnacioanlnih, nacionalnih, regionalnih, lokalnih: mreža koja će na pozitivan način predstavljati odgovarajući odraz sve snažnijeg kulturalnog i gospodarskog policentrizma koji obilježava post-moderno doba u koje svijet ulazi. Radi se, dakle, o tome da se ta faza živi na pozitivan način, smanjujući u najvećoj mjeri moguće trvenja. U toj perspektivi kriterij temeljnog odnosa mora biti načelo istinski shvaćenog ispomaganja. To načelo koje, vrijedi ponoviti nema nikakve veze s 'decentralizacijom' niti s 'sudjelovanjem', vodi institucionalnim sustavima koji su dijametralno suprotni onima koji su prevladavali na našem kontinentu od Francuske revolucije do pada Berlinskog zida: novim sustavima u kojima je sloboda djelotvorni temelj odnosa ne samo između raznih razina vlasti, nego još više između građanskog društva i cjelokupne sfere političke vlasti. Ne čudi što postoje golemi otpori od strane vladajućeg sustava spram zaokreta koji stvara rješenje s kontinuitetom spram razvoja koji je trajao dva stoljeća. Pa ipak osjećamo obvezu odlučno nastaviti našim putem prema Europi regija: taj je zaokret više nego ikad žuran ako ne želimo da Europa jednog dana na kraju sliči na starog dinosaura nesposobnog prilagoditi se promijenjenom stanju okoliša.", pišu Erwin Teufel premijer Baden-Wuerttenberga, Roberto Formigoni, predsjednik regije Lombardija, Jordi Pujol predsjednik katalonske vlade. SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 2. III. 2001. Blair i Bush "George W. Bush inaugurirao je svoj odnošaj s Europom slažući se, izgleda, s Tonyem Blairom glede većine ključnih pitanja oko kojih se SAD i Europa ne slažu. Unatoč velikoj zabrinutosti u njegovoj stranci i Pentagonu glede neovisne europske obrambene sile, predsjednik Bush krajem prošlog tjedna je iznenađujuće srdačno prihvatio tu inicijativu, kakvom mu ju je opisao britanski premijer. Blair je, pak, u potpunosti prihvatio američku želju za realizacijom raketne obrane, kakvom mu ju je opisao Bush. Iskazivanje međusobne potpore na njihovom prvom sastanku za oba je bilo od političke koristi. No oba bi isto tako mogla otkriti i kako je pretakanje riječi u djela teže. Taj bi se izazov mogao pokazati većim za Blaira. Čelnika Laburističke stranke suparnici konzervativci napadaju zbog činjenice da se složio s planom Europske Unije za obrambenu silu, a on je, pak, želio okončati neugodno ispitivanje Ministra obrane Donalda Rumsfelda. Tako je obećao da će sudjelovati samo u humanitarnim i mirotvornim misijama za koje se NATO savez odlučio da ih neće provoditi, i da zapovjedničke i operacije planiranja takve vojne sile EU-a neće biti odvojene od onih NATO-a. U takovim uvjetima, sila bi zaista mogla 'imati mnogo smisla za našu zemlju', kako je to Bush pun entuzijazma bio kazao. No kako su u međuvremenu konzervativci istaknuli, to nisu isti uvjeti koji se nalaze u planu EU-a; u njenim aneksima se podupiru aspiracije Francuza da operacije vojne sile EU-a budu planirane i da njima bude zapovijedano isključivo unutar EU-a. Slično tako, Blairova opća potpora zamisli 'obrambenog sustava' protiv oružja masovnog uništenja ovisi o Bushovom obećanju opsežnog 'procesa savjetovanja', što je obećanje koje će Britanci bez sumnje smatrati prekršenim ako SAD odluči realizirati raketnu obranu unatoč nastavku protimbe Europljana. Britanski dužnosnici tvrde da je Blair siguran u to da će njegova vizija europske obrane prevladati; Bush je, sa svoje strane, kazao kako ne sumnja u to da saveznike može utjeriti da pristanu na raketnu obranu. Ako su oboje u pravu, sastanak koji je održan prošlog vikenda mogao bi označiti početak sigurnosnog odnošaja između SAD-a i Europe koji bi bio prikladan za novo stoljeće. Ako ne, između Londona i Washingtona bi moglo biti gorkih uzajamnih optužbi, a njihovi bi politički čelnici mogli pretrpjeti ozbiljnu političku štetu", stoji u uvodniku Washington Posta a prenosi list. THE NEW YORK TIMES 2. II. 2001. Kosovska granica - ničija zemlja "NATO prihvaća realan pristup složenom problemu duž granice između Kosova i Srbije. Naoružani albanski separatisti mjesecima iskorištavaju razvojačeno područje na srbijanskoj strani granice za izvođenje napada na srbijansku policiju i civile. NATO je sada spreman početi povlačiti se iz te zone, dopuštajući postupni povratak srbijanskim vojnicima. No NATO ustraje i na tome da Beograd prvo ispuni niz političkih i vojnih uvjeta koji su zamišljeni tako da štite prava albanskih civila koji žive u problematičnom području granice. Državni tajnik Colin Powell je tijekom svog posjeta Bruxellesu ovoga tjedna izrazio američko odobrenje, 'u načelu', ovog pristupa. Razvojačeno područje stvoreno je nakon što su kampanjom bombardiranja NATO-a s Kosova prije 21 mjesec istjerane srbijanske vojne snage. Željeli su se spriječiti sukobi između Srba u povlačenju i mirotvornih snaga NATO-a koje su ulazile na Kosovo. Razvojačeno područje ne postoji više iz tog razloga. Osim toga, područje granice, kojim ne ophodi ni NATO ni srbijanske vojne ophodnje, kao sigurno utočište koriste albanski separatisti koji pokušavaju preuzeti kontrolu nad obližnjim područjem Preševske doline, u kojem većinsko stanovništvo čine Albanci. Jasno je da NATO ne bi trebao pružati sigurno utočište albanskim teroristima. No prije nego što se srbijanskim snagama omogući povratak u područje, Beograd mora popraviti svoje odnošaje s albanskim stanovnicima Preševske doline. Pod Miloševićevom diktaturom Albanci su sustavno isključivani iz lokalnih vladinih tijela te policijskih snaga. Čak i sada, pod novim čelništvom u Beogradu, srbijanska vojska tenkove drži odmah izvan demilitarizirane zone i sprema se povesti 'antiterorističku' kampanju koja za cilj ima zastrašiti lokalno albansko civilno stanovništvo. Srbijanska demokratska vlada predlaže neke pomirbene korake, kao što je priključivanje više Albanaca u lokalne snage policije u Preševskoj dolini. No NATO traži više, posebice povlačenje tenkova i odbacivanje predloženih 'antiterorističkih' mjera. Ako Beograd poduzme te dodatne korake, NATO bi se trebao početi povlačiti iz razvojačenoga područja", stoji u uvodniku lista. Pretjerano naoružani "Objava predsjednika Busha prigodom njegova prvog obraćanja Kongresu da je vrijeme da se 'odbace relikvije Hladnog rata a naše vlastite nuklearne snage reduciraju kako bi održavale današnje potrebe' važan je korak u pravom smjeru. Rizik nuklearnog napada još uvijek predstavlja jedinu prijetnju našem opstanku. Provedba oštrih rezova u globalnom nuklearnom naoružanju ključno je za naš nacionalni interes. No još od 1991. godine, kada je sporazum poznat kao Start I potpisan, smanjenja nuklearnih arsenala u Washingtonu i Moskvi zaustavio je demokratski predsjednik koji se bojao političkih posljedica 'unilateralnih' smanjenja, zajedno s republikanskim Kongresom koji je izmijenio federalni zakon kako bi spriječio sadašnjeg predsjednika da ode ispod razina propisanih sporazumom Start I. Rezultat je slijedeći: naš arsenal je sasvim iznad razina koje su potrebne za uništenje ikoje nacije koja prijeti SAD-u. Trenutno imamo 7.200 strateških bojnih glava koje bi mogle biti lansirane protiv bilo kojeg potencijalnog neprijatelja. (...) Zadržavanje pretjerano velikog broja strateškog oružja ne samo da je za američke porezne obveznike skupo, Ruse tjera da održavaju strateški i taktički arsenal koji sasvim nadmašuje ono što oni sebi mogu priuštiti. Ruski vojni čelnici potiču svoje političke čelnike da smanje arsenal na tisuću bojnih glava ili manje iz ovog istog razloga. Jedan od razloga zbog kojeg Kongres nije izvršio pritisak s ciljem većih smanjenja nuklearnog arsenala jest taj da članovi Kongresa nikada nisu vidjeli planove za ciljanje raketama, koje je razvila vojska po naputcima predsjednika. U Senatu sam dvanaest godina (...) neuspješno pokušavao dobiti ove informacije. Zapravo, nisam uspio pronaći niti jednog člana Senata koji jest. Bush bi trebao narediti svojim vojnim zapovjednicima da izvijeste članove Kongresa o ovim planovima. Ne sumnjam da bi predsjednik Bush dobio potporu i republikanaca i demokrata da se zna više detalja. Zemljovid Rusije koji bi sadržavao na tisuće crvenih krugova koji bi, pak, označavali nuklearnu detonaciju uvjerljivo bi ilustrirao opseg pretjerano velikog nuklearnog arsenala kojim raspolažemo. Osim smanjenja arsenala, Kongres mora proširiti i Nunn- Lugarov program za smanjenje nuklearne prijetnje. U sklopu ovog programa, Rusija je dobila oko 450 milijuna dolara godišnje za reduciranje nepotrebnih nuklearnih materijala na siguran i brz način. No, ovaj je program imao tek djelomičnu podršku Kongresa, što se mora izmijeniti. Trebali bismo osigurati mnogo više novca da pomognemo Rusiji riješiti se nuklearnog oružja(...). Predsjednik Bush izrazio je podršku za ovaj plan tijekom svoje predsjedničke kampanje. Sada je vrijeme da u svezi s time učini i nešto konkretno. Ako izvrši hitno i znatno smanjenje američkog nuklearnog arsenala i počne se zalagati za širenje Nunn- Lugarovog programa, naciji i svijetu će učiniti veliku uslugu", piše Bob Kerrey, bivši senator SAD-a. FRANCUSKA LIBERATION 3.-4. III. 2001. Švicarci misle da Bruxelles može čekati "Vjeruje se da će ovog vikenda dvoje od troje Švicaraca odbaciti zamisao o brzom prijamu u Europsku uniju. Ako su zadnja istraživanja točna, birači će dati povjerenje tradicionalnim izolacionistima nepokolebljivo sumnjičavim prema Europi i vladi koja će se na referendumu također odlučiti za 'ne'. Bern nipošto nije htio ovaj referendum koji na svjetlo dana iznosi njegova proturječja. No, izravna demokracija obvezuje, i mala je skupina pristaša Europe prisilila Savezno vijeće da se očituje. Po cijenu bolnog poraza u nedjelju. Uostalom, bio je to cilj organizatora kampanje prije referenduma, kao što ističe jedan među njima, Francois Cherix: 'Mi u Švicarskoj smo prvaci u zaobilaženju raspra. Zahvaljujući nama, raspra o Europi se dogodila. Krinke su pale: vlada doista više ne želi ući u Uniju.' Savezno vijeće, koje je zapravo u nezgodnom položaju, 'ima malih problema s obavješćivanjem', priznaje švicarski ministar vanjskih poslova Joseph Deiss. Jer, ono mora istodobno govoriti kako je ulazak i dalje njegov 'strateški cilj' i odbijati da prijeđe na djelo. 'Proeuropljane treba zaštititi od njihovih ambicija', kaže ministar gospodarstva Pascal Couchepin. Ukratko: žurimo polako prema Bruxellesu, dok javnost ne sazrije. U protivnom, za četiri do pet godina, nakon pregovora s EU-om, švicarski će građani na novom referendumu odbaciti ulazak, što će ga odgoditi do grčkih kalenda. U stvari, suzdržanost vlade tumači se uglavnom protivljenjem gospodarstvenih krugova. Možemo li se tomu čuditi, kad se banke - koje privlače 40 posto privatnog imutka u svijetu i čine 40 posto nacionalnog bogatstva - boje europskog pritiska u svezi s ukidanjem bankovne tajne? Ovih su dana banke dobile potporu u njihovu odbacivanju Europe. Nakon kobnog francuskog parlamentarnog izvješća u kojemu se upozorilo na hinjenu borbu švicarskog financijskog središta protiv pranja novca, europski je povjerenik Chris Patten oštro upozorio vlasti i zaprijetio 'ozbiljnim negativnim posljedicama' ako Švicarska ne bude više surađivala u svezi s krijumčarenjem i oporezivanjem ušteđevine. Kada je riječ o drugim područjima gospodarstva, ona su nakon bilateralnih sporazuma s Bruxellesom iz 1999. izgubila svaki interes da uđu u Europu. 'Zahvaljujući tim sektorskim sporazumima, kaže Francois Cherix, gospodarstveni su krugovi imali sve što su htjeli od Europe a da nisu morali kupovati ulaznicu. Zbog toga nema stvarnog pritiska na vladu radi ulaska.' Dvojeći da jasno i glasno kaže kako se Švicarska osjeća dobro izvan Unije, vlada ostaje na polju europske politike sve dok to traži nacionalni interes. 'Vlada ne želi progutati čitav europski jelovnik, ona želi jesti po izboru', kaže politolog Rene Schwok. Od čitavog niza tema -od ljetnog vremena do kravljeg ludila - Švicarska se zapravo u svojim odlukama povodila za odlukama petnaestorice. 'Europuževi', kako zovu pristaše vladina stajališta, ističu nedostatke ulaska u EU: povećanje PDV-a, povećanje kamatnih stopa, uz opasnost da se izazove 'recesija' i žrtvovanje švicarskog franka. Prosječni eurofobi zapjevali su dobro znane pripjeve protiv bruxelleske hidre: Europa će pogaziti švicarski suverenitet i neutralnost, ugušiti izravnu demokraciju, sjesti za vrat poreznim obveznicima, nametnuti pogibeljne sustave izobrazbe i zdravstva i izopačiti ponosit švicarski identitet. Pa ako se zemlja u nedjelju nađe podijeljena na govornike francuskog jezika - većinom proeuropski raspoložene - i njemačkog - koji su veći protivnici Europe - neki, poput Maximiliana Reimanna, zastupnika UDC-a (nacionalistička desnica, glavna stranka u Švicarskoj), već imaju odgovor: 'Ako se francuski dio Švicarske bolje osjeća u velikoj Europi gdje su prosječni prihodi po stanovniku manji, gdje su veće kamatne stope i nezaposlenost, gdje je PDV najmanje 15,6 posto, gdje će se švicarski franak zamijeniti eurom koji gubi brzinu, a porezni će obveznici ipak morati plaćati milijarde, onda ih njemački dio ne treba u tomu sprječavati'", iz Ženeve izvješćuje Pierre Hazan. L'EXPRESS 1. III. 2001. Velika prekretnica "Nadnevak nije bio točan. Hladni rat nije se završio ni 1989. s padom Berlinskog zida, ni 1991. s raspadom SSSR-a. Tek sada, 2001. izlazimo iz njega, u godini kada Sjedinjene Države i Europa započinju pogađanje koje će odrediti poslijesovjetsku ravnotežu. Na Zapadu, Amerikanci. Od sredine 80-ih sanjaju - tada se govorilo o 'zvjezdanom ratu' - o uspostavi sustava za proturaketnu obranu koji je populariziran putem crtanih filmova iz Pentagona. Tu su se mogle vidjeti američke rakete koje u letu pogađaju neprijateljske rakete. Ta tehnologija zapravo nije bila dovršena. A i da je bila, Sovjeti ne bi dopustili Ronaldu Reaganu da je primijeni, i samo je izlaganje tog plana poticalo Moskvu na razmišljanje. Budući da je SSSR-u dala do znanja koliko kasni, potaknula je Gorbačova da pokrene pregovore o smanjenju naoružanja i da se pokuša dogovoriti s Europljanima. Zvjezdani je rat toliko pridonio slomu SSSR-a, da ga George Bush danas ponovno izvlači iz ladice pod nazivom NMD, Nacionalna proturaketna obrana. Premda nije pouzdana, tehnologija je postala vjerodostojna i Amerikanci vide tri prednosti tog 'štita' koji su odlučili izgraditi. Prva je što bi doista mogao štititi od nove prijetnje nekontroliranih, tzv. lupeških država od kojih će mnoge uskoro imati rakete velikog dometa. Druga je prednost što bi jačanje te prijetnje dalo iznimno snažan poticaj istraživanju i vojnoj industriji, što bi se u carstvu liberalizma mogao primjenjivati keynesianizam, poticao bi se slab rast i sačuvale mnoge civilne stečevine. To se to više dade obraniti, što, kada jednom budu zaštićene od svega, Sjedinjene Države više neće biti velesila, već gospodari svijeta, a to je treća prednost. Jedini je nedostatak što se Europa, Kina i Rusija protive, jer bi američki štit potaknuo ponovnu strahovitu utrku u naoružanju, poništio nuklearnu prednost i tako isključio sile koje ga posjeduju. SAD bi, očito, mogao primijeniti silu. Tko bi ga mogao spriječiti? Nitko, ali, osim što bi za to trebalo prekršiti međunarodne sporazume, zašto se ljutiti, kada je moguć dogovor? Na istoku, Europska unija želi potvrditi svoju neovisnost razvijajući u sklopu NATO-a samostalne obrambene snage. Washington se tomu protivi, ali kako će Amerikanci spriječiti Europljane da ostvare francusko-njemačko-britansku zamisao? Mogu je samo kočiti, premda bi od nje mogli načiniti sredstvo za razračunavanje - europska obrana protiv proturaketne obrane. To se i priprema. SAD i Europa ojačat će svoju moć, ostavljajući iza sebe Kinu, ostatak svijeta i Rusiju. To je izvrsno na papiru. U stvarnosti, moguća je uspostava dvaju protivničkih blokova. Ako se Europa ne potvrdi kao arbitar, kao treća sila između SAD-a i trećeg staleža u svijetu, bit će to igranje s vatrom", piše Bernard Guetta. SLOVENIJA 3. III. 2001. Mala schengenska škola "Tko želi imati klub za izabrane, mora ispred vrata postaviti redara. Talijanima je to potpuno jasno, pa zato stvaraju histeriju zbog neizabranih koji prodiru u njihov dio Schengenske Europe preko albanskog, hrvatskog ili slovenskog teritorija. Ministar Enzo Bianco zato je početkom tjedna iskoristio činjenicu da je predsjedavao milanskom sastanku kolega ministara pravosuđa i unutarnjih poslova iz skupine G-8. Predložio je osnivanje nacionalno miješanih europskih policijskih postrojba na vanjskim granicama EU. Ne mislim na tisuće francuskih policajaca na talijanskoj granici sa Slovenijom. Bilo bi ih dovoljno deset, kao što bi bilo dovoljno deset talijanskih policajaca u Gibraltaru ili deset engleskih na njemačkoj granici sa Poljskom, tumačio je u Milanu ministar Bianco. Zajedno sa njemačkim ministrom unutarnjih poslova Ottom Schillyjem, koji nakon skupoga njemačkog iskustva s balkanskim izbjegličkim valom odlučno zagovara usklađenu europsku graničnu kontrolu i jedinstveniju imigrantsku politiku, Bianco se je nekoliko dana nakon sastanka G-8 našao u Tirani, a onda i u Ljubljani. Navodno u ime Italije, Njemačke i Španjolske koje bi trebale koordinirati jugoistočni rub schengenske Europe. Zašto Bianco i Schilly nisu otišli rješavati probleme i u Hrvatsku koja ima s Italijom najdužu istočnu (morsku) granicu i zašto helikopterom nisu preletjeli madžarsko-rumunjske predjele ili Gibraltar preko kojega u Europu isto tako prodiru horde izbjeglica iz bombardiranog Iraka, preplašene Azije i gladne Afrike, to ne znamo. Ali zato znamo odgovor koji su Europskoj uniji na pitanje Tonyja Blaira i Giuliana Amata dale Hrvatska i Albanija još prije summita G-8 u Milanu, a ticalo se zajedničkog pisma britanskog i talijanskog premijera. . Iako Hrvatska i Albanija nisu baš tako blizu ulasku u Europsku uniju, njihov je odgovor glasio - Ako nam ne budete dali novce za pooštrenu kontrolu granice, onda se nećemo moći nositi sa problemom. Glavni su problem dakle zajednička europska sredstva te integrirana računalna tehnologija koju moraju dobiti i zemlje kandidati za članstvo ako se želi da za Bruxelles i Uniju u cjelini učinkovito kontroliraju tako važne vanjske granice Europske zajednice. A drugi problem je u tome gdje uopće postaviti schengenske kontrolne točke, kako ih ne bi trebalo pomicati svakih nekoliko godina. Nadamo se da su se Bianco, Schilly i Bohinc iznad još ne u cijelosti definirane hrvatsko-slovenske granice dobro čuli dok je zujao helikopterski rotor." - zaključuje Damjan Slabe. 2.III.2001. Rečeno između redaka "U međunarodnim odnosima ne postoje slučajnosti. Osim tu i tamo. Recimo, kad u Ljubljanu dođu jedan nakon drugoga češki i njemački ministar i to netom prije nego što će u Beč otići šef slovenske diplomacije. Savjetovanje sa Nijemcima i Česima prije sastanka Rupela sa austrijskom ministricom u Beču sredinom idućeg tjedna bilo je više nego odlično tempirano. Aktualnog materijala za razgovor sa Česima, koji sa Austrijom imaju slične probleme, bilo je više nego dovoljno. Usput rečeno, šef praške diplomacije nije se bojao na glas reći da ne vidi razloga za novo ,,strateško povezivanje,, uz integracije koje već postoje - Višegradska skupina, CEFTA i Srednjeeuropska inicijativa. Još manje mu se sviđa pokroviteljstvo jedne Austrije. To je rječnik koji u Sloveniji ne možemo čuti. A ujedno je tu i poneka ideja koju bi vrijedilo imitirati. A slovensko-njemački diplomatski susret bio je za domaćina prvorazredni blagdan. Ostavimo sada ,,blještavu tradiciju bilateralnih odnosa,, - jer govorilo se o multilateralnim temama, rekao je jučer Joschka Fischer. Konačno, danas su samo te teme sadržaj diplomatskih razgovora. Slovenska bi strana posjet između ostalog mogla iskoristiti i za mjerenje njemačkog pulsa u odnosu na austrijsku zamisao o ,,strateškom partnerstvu,,. Integracija u srednjoj Europi kojoj bi takt određivao Beč, to jamačno nije ideje u odnosu na koju bi Berlin mogao biti ravnodušan. Na novinarsko pitanje o ,,strateškom partnerstvu,, ministar Fischer odgovorio je vrlo kratko. Nije komentirao jer se kako kaže ne želi miješati u austrijske poslove. Stvarno, nije običaj da bi se gosti prigodom bilateralnih posjeta određivali prema politici trećih država. Takvi komentari smatrali bi se ponešto neprimjerenima. Ali, što je s ponešto nervoznom reakcijom gosta, te blago trijumfalnim izrazom lica kod domaćina? Da li je šef berlinske diplomacije u Ljubljani nešto rekao o strateškom partnerstvo, o tome bismo mogli samo špekulirati. Kao i o tome što znači preporuka Sloveniji da što tješnje surađuje s Višegradskom skupinom. To je uglavnom zatvoren krug, a savjet je malo neupotrebljiv. Uz te sumnje najmanja je zasigurno ona o tome jesu li ambiciozne ideje Austrije da pod svoja krila uzme i Poljsku simpatične velikoj susjedi - Njemačkoj." - zaključuje Saša Vidmajer. RUSIJA IZVESTIJA 2. III. 2001. Zlatna glava "Događaji oko Jugoslavije pokazuju: odnosi između čelništva u zemlji i Zapada polako zatopljuju. To se događa zbog nagodbe koju nisu stavili na velika zvona. Ulog je glava bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića kojeg je Rusija podupirala doslovno do zadnjeg dana. Jučer je započela istraga u svezi s optužbom da je u jesen prošle godine (kada se režim jako poljuljao) iz zemlje nedopušteno iznio u Švicarsku 173 kilograma zlata. Do konca ožujka, kada istječe američki 'ultimatum' za njegovu predaju Haaškom sudu za bivšu Jugoslaviju, optužnica bi se mogla promijeniti. Tada će biti riječ o ratnim zločinima. Vlada Vojislava Koštunice i Zapad djelatno razmjenjuju 'komplimente'. Još se prošlog tjedna u britanskom tisku pojavila vijest: Srbi su tobože dali NATO-u obavještajne podatke pri bombardiranju Iraka. Vijest se činila neobičnom, budući da Srbi očito nisu mogli stvarno vojno koristiti NATO-ovcima. Prije je riječ o čistoj propagandi: tobože, opredijeljenost Beograda se mijenja. Zatim je, uoči nedavnog susreta šefova ministarstva vanjskih poslova zemalja NATO-a, Koštunica rekao da treba smanjiti područje sigurnosti oko Kosova koje je uvedeno u lipnju 1999., kada su nadzor nad Kosovom preuzele međunarodne snage KFOR koje predvodi NATO. Iz Bruxellesa su zaredala hotimična curenja podataka: Savez se, navodno, sprema da 'Beogradu vrati nadzor nad dijelom srpskog područja, kao znak dobre volje i povjerenja u novo demokratsko čelništvo u Srbiji'. (...) U svezi s time, zaoštrava se odnos Koštuničine vlade s bivšim čelnicima u zemlji. Uhićuju se Miloševićevi suradnici. Zadnji je bio šef tajne policije Rade Marković. Optužbe protiv samog Miloševića za sada imaju kaznene značajke: nezakonita kupnja kuće u predgrađu Beograda 1999., zloporaba vlasti, a sada i zlato. Koštunica ga za sada ne želi predati Haškome sudu, ističući kako mu trebaju suditi (ako budu) kod kuće. Premda su i pri 'domaćoj' inačici moguće optužbe za uhićenja ljudi, ubojstva protivnika i druge prijestupe tipične za sve diktatore. (...) Jugoslavenske vlasti već istražuju javno mišljenje hoće li uhidba bivšeg diktatora izazvati nemire. Prema podacima objavljenih istraživanja, od 50 do 60 posto Srba podupire zamisao da mu se sudi za ratne zločine, dok je 12-31 posto protiv. Po svoj prilici, približavanje Beograda i NATO-a će se nastaviti. Tada će se pokazati koliko je pogrješno bilo jednostrano uzdanje Moskve u Miloševića u desetogodišnjoj balkanskoj drami. Također je vjerojatno da će se, otkrije li se 'ruski trag' u korupciji u Miloševićevu predmetu, to posvuda razglasiti. To neće poboljšati ugled Rusije niti će učvrstiti njezine veze s novim jugoslavenskim čelništvom koje je otvorilo novu stranicu u odnosima s Moskvom kada je izrazilo neveliku želju da plati dugove. A nije isključeno da će već sadašnje čelništvo ruskog ministarstva vanjskih poslova morati očitovati 'krajnju zabrinutost' zbog planova o ulasku Jugoslavije u NATO. Makar se to možda neće tako brzo dogoditi...", piše Georgij Bovt.