IT-4.III.-CORRIERE- REGIJE I SREDIŠNJA VLAST

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 4. III. 2001. Rim protiv regija "Dragi uredniče, Europska Unija ulazi duboko u prostor nacionalnih nadležnosti i ne štedi one regionalne. Odluka vlade u Rimu da zabrani narodne referendume glede 'devolution-a' koje su predložile pokrajine Veneto, Pijemont i Lombardija još više slabi autonomiju tih regija. Sadašnji uspjeh zemalja Unije, kao primjerice Finske i Irske, koje nisu veće od prosječne veličine neke europske regije, pokazuje kako se u doba globalizacije tim politički manjim entitetima, koje znaju kako biti bliže građanima i mogu računati na dobro ukorijenjen identitet, otvaraju velike perspektive. To vrijedi poglavito za regije koje su u stanju, u kontekstu jednog šireg državnog prostora, ispuniti traženja samouprave za određene kulturalne i jezične skupine. Nije slučajno što od kraja Drugog svjetskog rata do danas nikada nije prestao rasti broj europskih zemalja koje su, ostavljajući za sobom centralizirane državne modele, izabrale regionalne autonomije, ne samo lokalne nego i zakonodavne. Jedna za drugom, zemlje među kojima su Italija, Španjolska, Velika Britanija gledale su na Njemačku i Austriju kao na modele za oponašanje. Njihovo potvrđivanje i rastući interes za te institucionalne modele, makar bili u različitim povijesnim kontekstima, potvrda je da se nalazimo pred jednom povijesnom tendencijom. To ne isključuje pitanje da odnos regija koje imaju zakonodavnu vlast, bilo s državom kojoj pripadaju, bilo s Europskom Unijom, dobiva neke očito osjetljive i složene aspekte. Više nego od prava, razlozi te složenosti ovise o povijesti. Kao što je poznato, veći dio sadašnjih europskih država je zbroj starih 'domovina' koje su u njih okupljene katkad sporazumno katkad silom. Često, mada ne uvijek, današnje regije podudaraju se u cijelosti ili velikim dijelom s tim starim 'domovinama', na koje centralističke državne vlasti gledaju s velikim nepovjerenjem i drže ih pod pravnim nadzorom. U tom kontekstu na taj legitiman izravan odnos između regija i Unije nerijetko središnje vlasti ne gledaju blagonaklono, utoliko više što danas međuregionalne gravitacije često pokazuju veće potencijale od državno- nacionalnih entiteta. S druge strane, uzdizanje snažnih regionalnih vlasti u Europi ovih godina ovisi ne od možebitnog zajedničkog projekta regionalnih političkih skupina nego upravo od povijesne tendencije: očito živimo u doba tranzicije od Europe država na Europu u kojoj će ponovno postojati, kao što se u više puta dogodilo u povijesti, jedna mreža različitih protagonista, nadnacioanlnih, nacionalnih, regionalnih, lokalnih: mreža koja će na pozitivan način predstavljati odgovarajući odraz sve snažnijeg kulturalnog i gospodarskog policentrizma koji obilježava post-moderno doba u koje svijet ulazi. Radi se, dakle, o tome da se ta faza živi na pozitivan način, smanjujući u najvećoj mjeri moguće trvenja. U toj perspektivi kriterij temeljnog odnosa mora biti načelo istinski shvaćenog ispomaganja. To načelo koje, vrijedi ponoviti nema nikakve veze s 'decentralizacijom' niti s 'sudjelovanjem', vodi institucionalnim sustavima koji su dijametralno suprotni onima koji su prevladavali na našem kontinentu od Francuske revolucije do pada Berlinskog zida: novim sustavima u kojima je sloboda djelotvorni temelj odnosa ne samo između raznih razina vlasti, nego još više između građanskog društva i cjelokupne sfere političke vlasti. Ne čudi što postoje golemi otpori od strane vladajućeg sustava spram zaokreta koji stvara rješenje s kontinuitetom spram razvoja koji je trajao dva stoljeća. Pa ipak osjećamo obvezu odlučno nastaviti našim putem prema Europi regija: taj je zaokret više nego ikad žuran ako ne želimo da Europa jednog dana na kraju sliči na starog dinosaura nesposobnog prilagoditi se promijenjenom stanju okoliša.", pišu Erwin Teufel premijer Baden-Wuerttenberga, Roberto Formigoni, predsjednik regije Lombardija, Jordi Pujol predsjednik katalonske vlade.