DELO 3. III. O SCHENGENSKOJ GRANICI PREMA HRVATSKOJ

SLOVENIJA 3. III. 2001. Mala schengenska škola "Tko želi imati klub za izabrane, mora ispred vrata postaviti redara. Talijanima je to potpuno jasno, pa zato stvaraju histeriju zbog neizabranih koji prodiru u njihov dio Schengenske Europe preko albanskog, hrvatskog ili slovenskog teritorija. Ministar Enzo Bianco zato je početkom tjedna iskoristio činjenicu da je predsjedavao milanskom sastanku kolega ministara pravosuđa i unutarnjih poslova iz skupine G-8. Predložio je osnivanje nacionalno miješanih europskih policijskih postrojba na vanjskim granicama EU. Ne mislim na tisuće francuskih policajaca na talijanskoj granici sa Slovenijom. Bilo bi ih dovoljno deset, kao što bi bilo dovoljno deset talijanskih policajaca u Gibraltaru ili deset engleskih na njemačkoj granici sa Poljskom, tumačio je u Milanu ministar Bianco. Zajedno sa njemačkim ministrom unutarnjih poslova Ottom Schillyjem, koji nakon skupoga njemačkog iskustva s balkanskim izbjegličkim valom odlučno zagovara usklađenu europsku graničnu kontrolu i jedinstveniju imigrantsku politiku, Bianco se je nekoliko dana nakon sastanka G-8 našao u Tirani, a onda i u Ljubljani. Navodno u ime Italije, Njemačke i Španjolske koje bi trebale koordinirati jugoistočni rub schengenske Europe. Zašto Bianco i Schilly nisu otišli rješavati probleme i u Hrvatsku koja ima s Italijom najdužu istočnu (morsku) granicu i zašto helikopterom nisu preletjeli madžarsko-rumunjske predjele ili Gibraltar preko kojega u Europu isto tako prodiru horde izbjeglica iz bombardiranog Iraka, preplašene Azije i gladne Afrike, to ne znamo. Ali zato znamo odgovor koji su Europskoj uniji na pitanje Tonyja Blaira i Giuliana Amata dale Hrvatska i Albanija još prije summita G-8 u Milanu, a ticalo se zajedničkog pisma britanskog i talijanskog premijera. . Iako Hrvatska i Albanija nisu baš tako blizu ulasku u Europsku uniju, njihov je odgovor glasio - Ako nam ne budete dali novce za pooštrenu kontrolu granice, onda se nećemo moći nositi sa problemom. Glavni su problem dakle zajednička europska sredstva te integrirana računalna tehnologija koju moraju dobiti i zemlje kandidati za članstvo ako se želi da za Bruxelles i Uniju u cjelini učinkovito kontroliraju tako važne vanjske granice Europske zajednice. A drugi problem je u tome gdje uopće postaviti schengenske kontrolne točke, kako ih ne bi trebalo pomicati svakih nekoliko godina. Nadamo se da su se Bianco, Schilly i Bohinc iznad još ne u cijelosti definirane hrvatsko-slovenske granice dobro čuli dok je zujao helikopterski rotor." - zaključuje Damjan Slabe.