ŠVICARSKA-LE TEMPS OD 26.2.01.O ILEGALNOM USELJAVANJU PREKO BIH

ŠVICARSKA LE TEMPS 26. II. 2001. Sarajevo, vrata u 'europsku utvrdu' "Nakon svakog slijetanja zrakoplova Turkish Airlinesa u sarajevsku zračnu luku, opetuje se isti obred. Letjelica iskrcava stotinjak putnika, većinom mladih ljudi, bez ili s malo prtljage. Govore turski, farsi ili arapski, a djelatnicima policije kažu da dolaze na 'odmor'. Ulazne su formalnosti ograničene na najmanju mjeru, jer ovim turistima, zahvaljujući dobrim odnosima između Sarajeva i islamskih zemalja u ratnim godinama (1992.- 1995.), za ulazak u Bosnu i Hercegovinu ne treba viza. Vjerna starim saveznicima, vlada u Sarajevu dugo se protivila dok prije mjesec dana nije ponovno uvela vizu za iranske državljane. No za sve ostale, Bosna je još uvijek lako dostupna. Dovoljno je da, u sunčano jutro, dođu na šalter za prijavu putnika u carigradskoj zračnoj luci. Zrakoplovi Turkish Airlinesa više puta u tjednu uglavnom prazni odlaze iz Sarajeva. U drugom pravcu, zrakoplovi Air Bosne odlaze prazni iz Sarajeva, a vraćaju se iz Carigrada bez ijednog slobodnog sjedala. 'Jedino što pogranična policija pita pridošlice je da dokažu kako imaju čime platiti boravak ovdje. Dovoljan je debeli snop njemačkih maraka', kaže Amra Kebo, novinarka 'Oslobođenja' i izvjestiteljica iz Bosne International War and Peace Reporta (IWPR), londonskog 'think tanka'. Na izlazu iz dvorane za dolazak putnika prepredeni taksisti čekaju osobite putnike. Masud, star 21 godinu, upravo je doputovao iz Carigrada. 'Neću ostati u Bosni, kaže, vragolasta izgleda. Još večeras pokušat ćemo se dočepati hrvatske granice'. (...) 'Sve je organizirano u putničarskoj agenciji u Turskoj'. Noćas će pokušati prijeći u Hrvatsku, a zatim se domoći Slovenije, a onda Austrije i Italije, koje su vrata za ulazak u schengenski prostor, eldorada kojeg se zadnjih godina dočepalo već više članova njihovih obitelji. Za nešto više od godinu dana, Sarajevo je postalo jedno od glavnih središta trgovine ilegalnim useljenicima u pravcu zapadne Europe. Prema Ujedinjenim narodima koji nakon Daytonskih sporazuma iz studenog 1995. imaju poluprotektorat nad Bosnom, pedeset tisuća useljenika koji su prošle godine došli preko četiriju međunarodnih zračnih luka u zemlji (Sarajevo, Tuzla, Mostar i Banja Luka), izgubilo se u prirodi i započelo dug hod prema Schengenlandu. 'Razmjeri pojave daju razloga za uzbunu, to više što je ona sinonim za prave humanitarne nesreće, kaže Frederic Larsson, 'programm manager' bosanske podružnice Međunarodne organizacije za migracije (OIM). (...) Tek je nedavno međunarodna zajednica počela činiti pritisak na bosanske vlasti i zatražila da zaustave priljev. Prava 'crna rupa' usred Europe s upravnim ustrojem koji je zamršen koliko i razdrobljen između različitih 'entiteta' (srpski, hrvatski i muslimanski), Bosna doista počinje shvaćati da je u njezinu interesu da surađuje s Europskom unijom želi li jednom biti njezin dio. 'No s nepostojećim gospodarstvom koje se održava zahvaljujući međunarodnoj pomoći (5,1 milijarda dolara od 1995.) i stopom nezaposlenosti blizu 40 posto, ilegalno useljavanje preko Bosne nije bez stanovitog gospodarskog probitka, tvrdi dužnosnik humanitarne organizacije sa Zapada. Nitko nema dokaza, ali svi vjeruju: da bi zemlja bila takav prolazni filtar, vlasti moraju biti kratkovidne'. Drugim riječima, neki politički čelnici u Bosni - kako u Republici Srpskoj, tako i u Hrvatsko-muslimanskoj federaciji - pasivni su suradnici, ako ne i izravni sudionici u 'industriji' koja donosi gotovo 250 milijuna njemačkih maraka na godinu. To je jedina industrija u Bosni koja danas radi. (...) Zapljuskujući val tranzitnih 'turista' očito nije bosanska specijalnost. U Beogradu postoji paralelna mreža koju rabe Kinezi. Slobodan Milošević otvorio je sva vrata za ulazak kineskih useljenika u Srbiju, što se pojačalo nakon NATO-ova bombardiranja kineskog veleposlanstva u proljeće 1999. Vjeruje se da u srpskoj prijestolnici ima sto tisuća Kineza. 'Zna se da su vrlo moćne kineske zločinačke organizacije u Beogradu ustrojile svoje mreže na čitavom Balkanu, kaže Jonathan Martens, 'field officer' OIM-a. Ima ih i u Sarajevu. Umjesto da odmah okušaju sreću na granici, kao ostali useljenici, Kinezi nestaju na nekoliko mjeseci kako bi radili na crno i 'platili' put. Zatim opet kreću na put. Odredište je uvijek isto, schengenski prostor", iz Sarajeva izvješćuje Serge Enderlin.