SI-S-KOMENTARI-Kriminal-Politika SL-DELO-19.2.-HAAG I ZLOČINI SLOVENIJADELO19. II. 2001.Haag, ljubavi moja"Nakon Zagreba, prije ili poslije na red će doći i Beograd: suradnja s haaškim sudom je zahtjev koji se ne može dugo ignorirati,
makar želje političkih garnitura i 'volja naroda' bile uperene protiv međunarodnoga suda ili njegove energične glavne tužiteljice. Međunarodna je pravda, čini se, odlučna kazniti ono što se mora kazniti.Slučaj vrlo mladog hrvatskog generala Norca dobro je osvijetlio tu odlučnost. Iako je još prilično usko fokusirana. Jedan od najčešćih prigovora je da zasad sud progoni ponajprije manje ribe. Ili njihovim svjedočenjem pokušava prikupiti dovoljno čvrstih dokaza za suđenje većim i najvećim junacima? I zašto baš međunarodni sud za Jugoslaviju i Ruandu? Zašto ne i za Rusiju, Kinu, SAD? Prikladnih primjera uistinu ne nedostaje.Jedan je od mogućih odgovora da se negdje mora početi. I pravo unatoč svojoj načelnosti može djelovati samo u okvirima mogućeg. Do većih zlikovaca u pravilu teže dolazi, jer imaju utjecajnije (političke) kumove. A zbog takve realnosti u Haagu po svemu sudeći
SLOVENIJA
DELO
19. II. 2001.
Haag, ljubavi moja
"Nakon Zagreba, prije ili poslije na red će doći i Beograd: suradnja
s haaškim sudom je zahtjev koji se ne može dugo ignorirati, makar
želje političkih garnitura i 'volja naroda' bile uperene protiv
međunarodnoga suda ili njegove energične glavne tužiteljice.
Međunarodna je pravda, čini se, odlučna kazniti ono što se mora
kazniti.
Slučaj vrlo mladog hrvatskog generala Norca dobro je osvijetlio tu
odlučnost. Iako je još prilično usko fokusirana. Jedan od najčešćih
prigovora je da zasad sud progoni ponajprije manje ribe. Ili
njihovim svjedočenjem pokušava prikupiti dovoljno čvrstih dokaza
za suđenje većim i najvećim junacima? I zašto baš međunarodni sud za
Jugoslaviju i Ruandu? Zašto ne i za Rusiju, Kinu, SAD? Prikladnih
primjera uistinu ne nedostaje.
Jedan je od mogućih odgovora da se negdje mora početi. I pravo
unatoč svojoj načelnosti može djelovati samo u okvirima mogućeg. Do
većih zlikovaca u pravilu teže dolazi, jer imaju utjecajnije
(političke) kumove. A zbog takve realnosti u Haagu po svemu sudeći
ni ne pomišljaju suditi onima koji će im na ovaj ili onaj način doći
u ruke. Budu li u svojem radu doista dosljedni, možda će čak
utihnuti dvojbe, tko zna?
Naposljetku je zločin - za razliku od nacionalnih junaka koji su
plod kolektivističkog duha - uvijek individualan. I uvijek se mora
suditi ponajprije zločinu, a ne čovjeku koji ga je počinio. Jer
općenito vrijedi da zločine radi manjina, oni koji se usude, drugi
koji ih promatraju prekriženih ruku kod svakog kažnjenog zločina
dožive blagotvornu potvrdu ispravnosti vlastitog nenasilnog
držanja a preživjele žrtve, bar djelomično, iako zakašnjelu
zadovoljštinu (slučajevi Papon, Pinochet). Samo se moramo nadati
da će ovlasti neovisnih međunarodnih sudova jednoga dana uistinu
vrijediti za sve, i za velesile, kad će biti riječ o prekršajima
njihove politike i vojske. Gentlemanski, gotovo humanitarni ratovi
u kojima bi po svim međunarodnim konvencijama ratovali samo
vojnici, i po mogućnosti što točnije gađali, još nisu na vidiku.
Haagovi će još dugo imati posla. Dakako, ako misle ozbiljno",
zaključuje Radovan Kozmos.