NJ-SZ-19.II.-SAD I IRAK

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 19. II. 2001. Bombe kao nadomjestak za politiku "Zračni napad na Irak opravdan je i istodobno bijedan primjer promašene politike. Opravdan jer je Sadam Husein deset godina nakon poraza u Zaljevskom ratu ponovno zauzeo stav provokatora i junaka masa. Promjena američke vlade za njega je uvijek bila dobar povod za ispitivanje odlučnosti nove vlasti u Washingtonu i stvaranje sljedbenika u vlastitom narodu. Bill Clinton je dva dana nakon prvog preuzimanja dužnosti bio prisiljen na zračni udar. I George W. Bush može predočiti dovoljno dobrih argumenata za opravdanje napada na odabrane uređaje protuzračne obrane i radarske položaje. Sadam Husein već tjednima radarskim i raketnim napadima provocira zračni nadzor koji ima blagoslov UN-a i u skladu je s međunarodnim pravom. Samo u siječnju na nadzorne je zrakoplove SAD i Velike Britanije 14 puta pucano raketama, 51 puta protuzračnom paljbom. Otkako se Sadam kao prijatelj palestinske borbe spretno uvukao u duše arapskih masa, rušenje jednog američkog ili britanskog zrakoplova zajamčilo bi mu status junaka. Napad i nije bio posve iznenađujući: napadi na ciljeve u zoni zabrane leta već neko vrijeme gotovo pripadaju tjednoj rutini, ali svijet to ne primjećuje. Samo od stupanja na dužnost Georgea W. Busha, zrakoplovi saveznika četiri su puta napali ciljeve u zoni zabrane leta. Zadnji se napad razlikuje od drugih po tomu što ga je izravno autorizirao američki predsjednik i što su napadnuti radarski uređaji izvan zone zabrane leta, čiji je elektronski domet ipak zahvaćao zone nadzora. Taj napad dakle pokazuje novu kvalitetu - i političku i vojnu. Predsjednik Bush u ranom razdoblju svojeg predsjedanja daje znak odlučnosti i snage. A usput svijet oslobađa lažne nade da se diktatora u Bagdadu može privesti k pameti diplomatskim sredstvima. Iza iračkih provokacija i deset godina nakon rata u zaljevu stoji diktatorski vlastodržac čija je želja za vlašću narasla proteklih mjeseci. Sadam Husein prema obavijestima raznih obavještajnih služba, jače nego ikad prije gradi oružje za masovno uništenje, osobito otkako je UN-ov inspektorski tim protjeran iz zemlje. Iračke rakete, opremljene kemijskim a uskoro možda i atomskim bojevim glavama, mogu dohvatiti Muenchen. Bombardiranje je jednim udarcem vratilo Irak u svijest zapadnoga svijeta. Sada s užasom mora zaključiti da nakon propalih inspekcija i godina dvojbene sankcijske politike, opcije nisu bolje. Što više, svijet doživljava groteskni deja vu s gospodom Sadamom, Bushom, Powellom i Cheneyom u glavnim ulogama. Baš ta konstelacija čini zračni napad tako opasnim: George W. Bush morao bi poduzeti sve da se oslobodi ozloglašenosti osvetoljubiva sina i još više predsjednika koji teži za ranim priznanjem. Kao sinu vrhovnoga zapovjednika u Zaljevskom ratu, sve odluke Georgea W. Busha uvijek će se svoditi na trivijalnu razinu obiteljskog obračuna. Čak i u SAD-u unutarnjopolitički analitičari otvoreno zaključuju da mladi Bush ima 'unfinished business' s diktatorom. Račun oca koji je zamalo izbjegao Sadamov atentat, još nije podmiren. Sadašnji predsjednik dakle nije shvatio da u slučaju Sadama ima veći dug nego njegov prethodnik. Morao je obavijestiti bar NATO-ove saveznike, možda i Rusiju. Bushu u ranoj fazi predsjedanja još više nedostaje uvjerljiva politika kojom bi se prihvatio problema u tako nestabilnoj i strateški značajnoj zaljevskoj regiji. Deset godina je SAD pokušavao sa sve jače decimiranom skupinom saveznika ograničiti Irak. Dok su inspekcije i sankcije propadale, uspješna je bila samo vojna komponenta. Ali kakva korist od stalnog bombardiranja ako mu nedostaje politički okvir? Svojom često nediferenciranom politikom SAD je napravio majstorsko djelo, stvorio jednakog neprijatelja od dvije suparničke ključne sile u regiji - Iraka i Irana. Vesela reakcija arapskog svijeta na teroristički napad na ratni brod Cole ispred Adena pokazuje koliko je Washington opasno izoliran. Ograničavanje Iraka može dakle uspjeti samo ako će ga nositi široki savez. Taj savez mora biti jedinstven u mišljenju da provokacija i agresija u zaljevskoj regiji i dalje nose Sadamovo ime u rubrici pošiljatelja" , piše Stefan Kornelius.