DE-E-US-KOMENTARIi-Organizacije/savezi-Politika NJ-FR-15.2.-EU S MOZGOM NJEMAČKAFRANKFURTER RUNDSCHAU15. II. 2001.EU s mozgom"Budući da ljudi vole red, u kaotično doba lako padaju u iskušenje jasnih koncepata. Teško razmrsivoj
globalnoj zbrci koja je uslijedila poslije, zbog preglednosti udobne konfrontacije blokova, pokusno se jedanput nameću s unilateralnim akcijama, zatim s multilateralnim, zatim klasičnom intervencijom a zatim opet s inovacijom poput Stabilizacijskog sporazuma za Balkan. No budući da sve izgleda kao nekakvo nepotpuno djelo, raste želja za novom globalnom ravnotežom. Neki drže da bi jedinoj preostaloj velikoj sili SAD-u trebalo stvoriti protutežu. Pri tomu pogled pada na Europu. Rusija se još nije oporavila a Kina još nije stigla do toga da preuzme takvu ulogu.Po uknjiženoj vrijednosti Europska je unija uistinu jedina koja bi se mogla ogledati s SAD-om. Azijski gospodarski div Japan već je otpisan a kad se EU proširi na Istok, sa svojih će se pola milijarde ljudi i svojim ekonomskim i tehnološkim sposobnostima labavo otvoriti SAD-u. No golo zbrajanje umne snage, proizvodnje i tržišnog gospodarstva
NJEMAČKA
FRANKFURTER RUNDSCHAU
15. II. 2001.
EU s mozgom
"Budući da ljudi vole red, u kaotično doba lako padaju u iskušenje
jasnih koncepata. Teško razmrsivoj globalnoj zbrci koja je
uslijedila poslije, zbog preglednosti udobne konfrontacije
blokova, pokusno se jedanput nameću s unilateralnim akcijama,
zatim s multilateralnim, zatim klasičnom intervencijom a zatim
opet s inovacijom poput Stabilizacijskog sporazuma za Balkan. No
budući da sve izgleda kao nekakvo nepotpuno djelo, raste želja za
novom globalnom ravnotežom. Neki drže da bi jedinoj preostaloj
velikoj sili SAD-u trebalo stvoriti protutežu. Pri tomu pogled pada
na Europu. Rusija se još nije oporavila a Kina još nije stigla do
toga da preuzme takvu ulogu.
Po uknjiženoj vrijednosti Europska je unija uistinu jedina koja bi
se mogla ogledati s SAD-om. Azijski gospodarski div Japan već je
otpisan a kad se EU proširi na Istok, sa svojih će se pola milijarde
ljudi i svojim ekonomskim i tehnološkim sposobnostima labavo
otvoriti SAD-u.
No golo zbrajanje umne snage, proizvodnje i tržišnog gospodarstva
još ne daje protutežu. A pitanje je: je li ona potrebna? Jer
temeljni uzorak hladnoga rata, proizvodnja stabilnosti na način
uzajamnog ograničavanja, ne vrijedi u novo doba.
Otkako je riješeno pitanje sustava između kapitalizma i komunizma a
Sovjetski savez sišao sa svjetske pozornice, konceptu protuteže
nedostaju i subjekt i objekt. Apsurdna je predodžba da EU i SAD koji
su povijesno, kulturno i politički usko povezani, trebaju stvoriti
nove polove između kojih bi se mogla uspostaviti nova, globalna
ravnoteža. Apsurdna, jer koncept bipolarnosti ne vrijedi u
suvremenosti. Ona je obilježena tekućim sukobima i koalicijama.
Već prema stanju problema, Europljani i Amerikanci opet će se naći,
ponekad rame uz rame, ponekad u protivničkim koalicijama. Nešto što
može pokvariti raspoloženje, ali ne može ugroziti prijateljstvo.
Borba sustava uzmaknula je pred utakmicom za bolji put unutar
kapitalizma.
Svijet 21. stoljeća ne mora dakle primarno biti određen svojim
strukturama, nego glavnim pitanjima koja mu gore pod noktima.
Pitanja su dva: prvo, kako oblikovati globalizaciju da zatrpa
ponore u društvima i između siromašnih i bogatih a ne da ih dalje
širi? Drugo, kako gospodarstva širom svijeta napraviti
podnošljivima za okoliš? Iz toga proizlazi zadaća za EU. U oba
kompleksa mora ponešto unijeti. Europska tradicija, iskustvo i
zamisli u socioekonomiji kao i zaštiti okoliša mogle bi koristiti i
ostatku svijeta.
No da bi svijet imao koristi, EU treba ravnotežu. Mora tako ustrajno
biti dojmljiv, da uspije u globalnoj utakmici za najbolja rješenja.
Tu težinu još nema. Nije dovoljno povremeno upozoravati na
društveni bruto proizvod, tržišnu snagu i zalihe radne snage. Tek
će političko povezivanje snaga osigurati EU mjesto koje zahtijeva
zbog vlastitih interesa, ali ga mora zauzeti i zbog globalne
odgovornosti koja proizlazi iz njegove veličine.
EU su potrebne tri stvari. S jedne strane uistinu zajednička
vanjska politika koja može posegnuti za vojnim sredstvima kad
zakažu diplomatska. To je pouka koju je Europi dao Balkan. Ako
zemlje EU-a žele politički utjecati na krizna žarišta, nikad se
više ne smiju uzajamno izigrati. Da bi njegova ekonomska snaga
politički došla do izražaja, EU s druge strane treba zajedničku
gospodarsku i socijalnu politiku koja će najviše izvući iz
potencijala koji se kriju na proizvodnom, obrazovnom i životnom
prostoru EU-a. Težina unije mjerit će se po tomu je li euro dovoljno
jak za intervencije u međunarodnim financijskim krizama i može li
europsko tržište putem potrošnje bar ublažiti ekonomske padove u
zemljama u razvitku ili trećega svijeta. S treće strane unija mora
svoje unutarnje strukture svesti na djelotvornost.
EU jednom riječju mora politički jače srasti i postati sposobnijom
za djelovanje. To bi bilo potrebno i bez širenja na Istok, ali je
zbog širenja hitno. Div poput EU-a ne smije imati samo mišiće nego i
mozak. Proces određivanja cilja, što je izmislio Joschka Fischer,
Gerhard Schroeder stavio na dnevni red a Jacques Chirac podupire,
do sada je najvažniji korak u stvaranju težine EU-a. To neće biti
lagan put i na njegovom bi se početku moralo uvidjeti da ne vodi
protiv SAD-a nego da je posrijedi uspješno upletanje u sudbinu
svijeta", zaključuje komentator lista Martin Winter.