KONGOANSKI MIROVNI SUMMIT U LUSAKI UPITAN

JOHANNESBURG, 15. veljače (Hina/Reuters) - Najnoviji pokušaj za okončanjem rata u DR Kongu čini se osuđen na neuspjeh nakon što čelnici Ruande i Ugande ne pokazuju namjeru u četvrtak biti nazočni novom mirovnom summitu u zambijskom glavnom gradu Lusaki.#L# No, afrički čelnici i analitičari istodobno ističu da si taj siromašni kontinent teško može priuštiti da se taj konflikt odugovlači budući da humanitarna cijena, a da se ne spominju brojne ljudske žrtve, doseže astronomske razmjere. Tim više što se sredstva koja bi se mogla namijeniti poboljšanju zdravstvene skrbi, obrazovanju i ublažavanju siromaštva, moraju koristiti za ublažavanje neposrednih ratnih posljedica. Ne treba ni isticati da produljivanje sukoba odvlači i ono malo potencijalnih stranih ulaganja. "Negativne percepcije koje ima Afrika najveća su zapreka izravnim stranim ulaganjima, a rat u Kongu to samo naglašava", upozorava južnoafrička ekonomistica Karen Heese. Angažman Južne Afrike na zaustavljanju sukoba u Kongu potaknut je upravo percepcijom da je blagostanje Južne Afrike usko povezano sa stabilnošću na cijelom kontinentu, a stabilnosti ne može biti dok je više afričkih zemalja upleteno u kongoanski sukob. Naravno, kao i drugdje u tragičnim ratnim situacijama nisu svi gubitnici. Pojedinci su se prilično dobro snašli iza 'ratne dimne zavjese' "Čini se da su neki viši namibijski vojni dužnosnici poprilično zaradili od dijamanata", kaže Hannelie de Beer s Instituta za sigurnosne studije u Pretoriji. Vjeruje se i da su pojedinci iz Zimbabvea ostvarili basnoslovne poslove s mineralima u Kongu. S druge strane, umiješanost te zemlje u rat u Kongu stoji ju milijun dolara dnevno - po 62 dolara za svakog od 16 tisuća vojnika, što bi i zemlje koje nisu u tako dubokoj gospodarskoj krizi osjetile. Naftom bogata Angola možda si može priuštiti troškove slanja svojih postrojba u Kongo, no zbog domaćeg konflikta koji se vukao desetljećima muku muči s prehranjivanjem vlastite populacije. Osim toga, za držanje svojih vojnika u Kongu ima dobar razlog: bolje je službenu Kinshasu imati za saveznika, nego da se poveže s angolskim pobunjenicima pokreta UNITA. Slično vrijedi i za Ruandu. Dok god ta zemlja ne bude zadovoljna razoružanjem Hutu milicija, neće se povući iz Konga bez obzira na cijenu. Ima li stoga mir u Kongu, a time i stabilnost u Africi, izgleda da zaživi? (Hina) ii sl