FR-LE MONDE-13.2.-OTVARANJE POLIC.ARHIVA U POLJSKOJ

FRANCUSKA LE MONDE 13. II. 2001. Poljska je odlučila otvoriti spise političke policije "Poljska je čekala više od deset godina da žrtvama komunističkog progona napokon otvori arhive tadašnje političke policije, Sluzbe Bezpieczenstwa (SB) koja je raspuštena 1990. Svaki Poljak koji misli da ga je progonio bivši režim nakon 1944., može zatražiti uvid u vlastiti dosje koje su posebne komunističke službe izrađivale za svaku sumnjivu osobu. To je čin povijesne pravde koji će napokon omogućiti da se, prema mišljenju nekih, očisti zajedničko pamćenje, dok drugi misle da će on dovesti do osobnih tragedija i političkih sukoba. Njemačka je učinila isto odmah nakon pada Zida, utemeljivši glasoviti institut Gauck koji je čuvao spise zloglasnog Stasija, tajne policije bivše Demokratske Republike Njemačke. U Poljskoj se otvaranje arhiva stalno odgađalo. Na koncu je 2000. osnovan Institut za državnu povijest (IPN) koji se trebao brinuti za arhive SB-a i omogućiti pristup zainteresiranima. Postupak je takav da kandidati šalju IPN-u poseban obrazac kojim traže uvid u spis. No Institut odlučuje koga se može smatrati žrtvom bivšeg režima. U spisima koje zainteresirani mogu vidjeti, izbrisana su imena prokazivača, ali ih se može doznati uz poseban zahtjev. Imena nekih agenata koji su još aktivni u specijalnim službama, ipak se neće otkriti, dodao je ravnatelj IPN-a Leon Kieres. 'Pritom su moguće ljudske drame, ali nitko ne mora istraživati svoj dosje', istaknuo je. (...) Bivši aktivisti pokreta Solidarnost, ali i starije osobe, žrtve staljinskog progona, pojurile su da vide svoju 'teczku', osobni policijski dosje. Šef današnjih specijalnih služba Janusz Palubicki, bivši državni dužnosnik Solidarnosti, zatočen po zakonu iz 1981. koji je odobravao primjenu sile, također je došao prvog dana kako bi ispunio obrazac. No sumnjičav je kada je riječ o pravoj vrijednosti dokumenata SB-a. 'Većina spisa protivnika koji su mogli imati neku ulogu u javnom životu očišćeni su 1989.', rekao je za tisak, zacijelo dobro poznavajući stvar. (...) Liberalni zastupnik Jan Litynski, koji je od 1970. do 1980. bio član demokratske oporbe, još je više sumnjičav: 'Svjestan sam da je moj spis izrađen sa zlom namjerom. Mogao bih iz njega doznati loše stvari o prijateljima koje ne mogu provjeriti. Zato ga radije neću gledati'. Lech Walesa, bivši predsjednik države, neće podnositi zahtjev, jer se već upoznao sa svojim dosjeom. Velikodostojnici poljske crkve također se ne žure. 'Nisam jako zainteresiran da doznam tko me pratio, jer to više ili manje znam', rekao je kardinal-poljski primas, mons. Jozef Glemp. Gdanjski nadbiskup, mons. Tadeusz Goclowski, rekao je da 'drugima prepušta žurbu', ne isključujući mogućnost kasnijeg podnošenja zahtjeva", piše Michel Gara.