ŠV-NZZ10.2.-PROTURAKETNA OBRANA

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 10. II. 20001. Proturaketna obrana između politike i polemike "U širokim krugovima zapadne javnosti američki projekt nacionalne proturaketne obrane u zadnje vrijeme izaziva sve više dvojbe, čak strah. NMD, kratica za National Missile Defense gotovo je već postala sinonim za sve bezobzirniju i riskantniju težnju za moći jedine preostale supersile koja svoj hegemonijski položaj u svijetu sada želi ojačati i time da postane neranjivom. S NMD-om, tako se naime sve češće čuje u Europi, SAD se ponaša kao lakomisleni grobar sigurnosnog poretka koji je ipak nekoliko desetljeća omogućavao stanovitu uračunljivost u odnosu između supersila. Okretanje od te sklonosti moglo imati kobnih posljedica, glasi facit. Ma koliko bila razumljiva stanovita nesigurnost prema američkim planovima, toliko je nužan trijezan obračun s njima i to i u tehničkom i u političkom pogledu. National Missile Defense je, doduše, razmjerno složen projekt za rano upozorenje, određivanje cilja i presretanje, ali s egzotičnim planovima Rata zvijezda iz osamdesetih godina nema puno zajedničkoga. Oslanja se na konvencionalnu tehniku koja naravno zbog ambicioznih ciljeva mora udovoljiti golemim zahtjevima. Izreka o puščanom metku koji drugi mora pogoditi, nije posve isisana iz prsta. U tu svrhu služe testovi koji se već neko vrijeme obavljaju u SAD-u i koji su pokazali da je NMD još daleko od zrelosti za uporabu. U činjenicu da će široka proturaketna obrana jednoga dana biti spremna za uporabu, više ne treba dvojiti. SAD-u je cilj razoriti rakete u napadu raketama za presretanje, na širokoj fronti i s velikim troškovima. NMD je s tim u vezi možda sam najupadljiviji i najprijeporniji sustav, jer je usmjeren protiv letećih balističkih dalekometnih raketa. Ali i na operativnom i na taktičkom području radi se na obrambenim uređajima koji se mogu primijeniti s kopna i s brodova. Tek ta povezanost otkriva stvarnu svrhu NMD-a, koja se sastoji u tomu da se u sve nepreglednijem i nepredvidljivijem sigurnosnom okružju ograniči opasnost napada ili velike štete. U definiciji dugoročnih američkih sigurnosnih interesa je i to da SAD svoj globalni angažman usmjeri na pojavu novih oblika prijetnja. Proturaketna obrana ima za cilj, dakle, mnogo više od same zaštite vlastita teritorija. I saveznici preko mora trebali bi imati koristi od obrambenih mjera, jednako kao i od američkih postrojba razmještenih zbog sigurnosti širom svijeta. NMD je tek jedna cigla te goleme sigurnosne arhitekture koja već odavno postoji u pojedinačnim dijelovima. Daljnji razvoj i usavršavanje iz te se perspektive čine logičnim. Za SAD ima takvo značenje da je spreman potrošiti goleme svote i izložiti se golemoj kritici. Ni predsjednik Clinton se više nije mogao opirati toj logici. George W. Bush to niti neće. Mada je NMD tehnički još u razvojnoj fazi, politička je kontroverzija već u punom jeku, što mnogo toga odaje o značaju međunarodnih odnosa. Posve su izišli na vidjelo na muenchenskom zasjedanju o strategiji. Pri tomu je u središtu sporazum ABM iz 1972. godine koji bi Washington morao otkazati ako postavi sustav NMD. Tim su sporazumom i SAD i Sovjetski savez za slučaj nuklearnog pohoda jamčili sposobnost uzajamnog razaranja i time stabilizirali svoju nuklearnu ravnotežu. Za mnoge je zato sporazum ABM postigao gotovo mitsko značenje, iako su se scenariji prijetnje iz temelja promijenili. Ipak ponajprije europski kritičari prizivaju strah od nove utrke naoružanja ako SAD iziđe iz režima ABM. Svim ih snagama podupiru Rusija i Kina koje već neko vrijeme masovnom propagandnom paljbom obasipaju planove NMD. Pri tomu manje čude prijetnje iz Moskve ili Pekinga nego način kako poslušno čak i dobro obaviješteni krugovi u zapadnoj Europi dopuštaju da utječu na njih. Pri tomu NMD nipošto nije prikladan za promjenu ravnoteže straha između tih atomskih sila. Sposobnost drugog udara, dublji ratio sporazuma ABM, očuvan je čak i u slučaju Kine, a dakako i u odnosu s Rusijom. Što dakle misliti o istočnim i dalekoistočnim prijetnjama i kuda one smjeraju? Ako se pomnije promotri ruska predbacivanja, postaje jasno da je za Moskvu u prvom redu riječ o tomu da spriječi daljnje zaostajanje u visokoj tehnologiji u odnosu na Zapad. Rusija se danas više ne može suprotstaviti američkom sustavu NMD ili se naoružati na klasičnim ofenzivnim područjima. Svaka prijetnja 'protumjerama' je blef. U skladu s tim Moskva s jedne strane polemizira protiv američkih planova, a istodobno Europljanima nudi nebuloznu suradnju u izgradnji vlastite proturaketne obrane. Već iz toga proizlazi temeljno proturječje ruskih argumenata: s jedne strane upozoravaju na obezvrijeđenje ofenzivnih strategija koje sada vrijede a s druge strane najavljuje želju za vlastitom defenzivnom strukturom. Zapravo su Rusi unatoč svim suprotnim izjavama i sami već odavno spoznali problem novih oblika prijetnje. Na njihovoj južnoj granici nalaze se neka od onih područja koja se mogu identificirati kao 'states of concern', kao budući izvori opasnosti. Budući da im nedostaju sredstva za izgradnju vlastite proturaketne obrane i budući da je jasno da se SAD neće upustiti u besplatni transfer tehnologije, Moskvi je stalo samo do toga da po svaku cijenu spriječi daljnji rad Amerikanaca i da zapadnom savezu podmetne klip. Za Europljane koji djeluju vrlo neodlučno, krajnje je vrijeme da progledaju takve manevre i Rusiju potaknu na dijalog na koji neće utjecati prijetnje. Inače će se s američkog stajališta pojačati dojam da više nisu sposobni postaviti političke prioritete saveza. NMD bi mogao uskoro postati sinonimom daljnje transatlantske ljutnje - a stari bi kontinent skupo stajalo ako se Amerika odluči krenuti samostalno", zaključuje komentator.