TURSKA - MOST IZMEĐU EUROPE I AZIJE

Piše posebna izvjestiteljica Hine Branka Radman ISTAMBUL, 11. veljače (Hina) - Turska, zemlja koja stopama rasta, izgledom trgovina i moderno odjevenim, dotjeranim mladim ljudima ubrzano nastoji uhvatiti korak sa Zapadom, zemlja iz Schwabove "klasične starine" s jedinstvenim, drevnim Efezom u kojem je, kažu, i Djevica Marija provela posljednje dane, malo koga može ostaviti ravnodušnim. #L# To je zemlja čije obale oplakuju četiri mora i za koju se znade reći da ima "višak povijesti"; prostor na kojemu se na svakom koraku susreću staro i novo, na prvi pogled djelujući nepomirljivo, a kada stranac tu proboravi koji dan duže, ta mu se nepomirljivost počinje činiti osebujnim, gotovo skladnim prožimanjem. Gotovo svugdje u ovoj ogromnoj zemlji koja se prostire na blizu 800 tisuća km četvornih, čija unutrašnjost, gledana iz zrakoplova, podsjeća na površinu Mjeseca, se primjećuje stapanje staroga s novim i napore koje Turska čini ne bi li se priključila obitelji razvijenih i bogatih demokracija. ANKARA, OD ATATURKOVOG GLAVNOG GRADA DO VELEGRADA Kada putnik ulazi u glavni grad Ankaru ili u Izmir, treći po veličini grad u Turskoj, ostane zatečen nebrojenim omanjim trošnim kućama koje, gotovo se dodirujući, od podnožja do vrha prekrivaju brežuljke pored kojih prolazi cesta. Na njihovim strmim padinama ne može se uočiti da bilo kakva ulica prolazi između gusto načičkanih kuća i čini vam se da je samo pitanje trenutka kada će se ti turski "slamovi" otklizati poput kakva klizišta. Prijestolnica Ankara u posljednjih 80 godina izrasla je iz gradića s 40-tak tisuća ljudi u velegrad s preko 4 milijuna stanovnika, nakon što je Mustafa Kemal Ataturk, otac moderne Turske, odlučio 20-ih godina administrativno središte prebaciti u unutrašnjost zemlje. Ankara je grad ne pretjerano privlačne arhitekture ili osobitih urbanističkih rješenja, koji, međutim, nekim od svojih modernih trgovinskih centara zaista može impresionirati, a iznimno bogatom ponudom trgovina i uvjeriti stranca da mu Zapad nije daleko. Čistoćom ulica i sadnjom ukrasnog bilja može se usporediti s bilo kojim europskim gradom. Isto vrijedi i za mlade žene odjevene s ukusom i moderno, s frizurama i prelijevima boja u kosa sukladno najnovijim modnim zahtjevima. U trgovinama, međutim, mladi prodavači obično ne razumiju engleski, iako će jezik znakova i ljubaznost i toplina s kojom dočekuju stranca učiniti da kupnja prođe bez većih problema. U Ankari je ubrzani priliv stanovništva u državnim školama rastegnuo veličinu prosječnog razreda na 80 učenika, što možda donekle objašnjava problem učenja jezika. Turski školski sustav, započinje s pet razreda osnovne, a tek se u srednjoj počinje - kažu, prilično oskudno i nezahtijevno - učiti strani jezik. No, u gradu postoji i niz privatnih škola (s prosječnom školarinom od 1.500 DEM mjesečno) i privatnih sveučilišta, na koja dolaze profesori iz cijelog svijeta privučeni plaćom od oko 3 tisuće američkih dolara (dvostruko više nego na državnom) i smještajem visokog standarda. U sklopu takvih sveučilišta izgrađeni su super marketi, velika parkirališta s oko 2.500 mjesta, bolnice, a neki studenti stižu na nastavu helikopterom. Najbogatiji pak svoju djecu šalju na školovanje u SAD. Što se tiče poželjnog izbora zanimanja, vojna tradicija još uvijek je iznimno jaka u Turskoj pa najimućniji roditelji ne razmišljaju o tome da im sin postane liječnik ili odvjetnik, već - profesionalni vojnik. Tako je sin bivše premijerke Tansu Ciller mornarički časnik. Državni sektor, kao i svugdje, nije osobito plaćen - liječnik u državnoj bolnici ima oko 1.500 DEM, dok su najslabije plaćeni policajci, s oko 900 DEM. No, zato u privatnim tvrtkama, primjerice u elektronskoj industriji stručnjak zarađuje 4-5 tisuća DEM. Prosječna turska obitelj u gradu ima dvoje djece, oboje roditelja je zaposleno, žive u velikom stanu, najčešće vlastitom, što je puno jeftinije nego iznajmljivanje. Po turskom zakonu novi stanovi ne mogu biti manji od 100 metara četvornih i ako se više zainteresiranih zajedno odluči na kupnju zemljišta, pronalaženje izvođača i gradnju, za stan od 100 m četvornih neće dati više od 50 tisuća DEM. Za 200 tisuća DEM u Ankari se može kupiti stan od preko 200 kvadrata, s kaminom, garažom i najsuvremenijom opremom. Iako se na ulici povremeno mogu sresti žene potpuno od glave do pte odjevene u crne dugačke halje, predodžba o njihovoj podređenoj ulozi, tvrde dobri znalci, potpuno je pogrešna u iole razvijenijoj sredini. Žena slovi kao "jača" u kući, a muškarci puno pomažu ne samo u razvoženju djece u školu ili u nabavci, već potpuno sudjelujući u kućnim poslovima i odgoju djece. Žene su, kako se ovdje rado ističe, veoma zaštićene zakonom, a u parlamentu gdje ih još uvijek nema previše, slove kao "klub Amazonki". TURISTIČKI BOOM PREDVODI RAST GOSPODARSTVA Turska najveći pojedinačni prihod bilježi u tekstilnoj industriji koja donosi od izvoza 11 milijardi dolara. Osobito brz, strelovit uspon zabilježio je turizam koji je u zadnjih 15 godina gotovo iz ničega izrastao u reprezentativnih 8 mld dolara prihoda zabilježenih prošle godine, dok ove očekuje 10 mld dolara. Turska nije imala dilema kako razviti turizam - ulazak privatnog kapitala, pretežno domaćeg ali i stranog, država koja planski kao naručitelj projekata turističkih naselja, s potpuno razrađenim elaboratima vezanim uz infrastrukturu, okoliš, prodaje ili daje tržišnom logikom vođenu koncesiju privatnom ulagaču. Izgradnjom golf terena i nudeći brojne druge popratne sadržaje zemlja počinje privlačiti srednju i visoku klijentelu, a samo je lani u poznatom ljetovalištu Antalija izgrađeno 40 hotela. Procjenjuje se da Turci na štednji imaju preko 70 mld dolara i taj novac se želi izvući. Turizam je u Turskoj velikim dijelom oslonjen na trgovinu i tzv. luggage turizam - 1999. je od šopinga ostvareno direktnih prihoda od 5 mld dolara, što pokazuje da turizam ima puni smisao ako ima osnovicu u gospodarstvu. Tursku muči inflacija i nezaposlenost. Ekonomske mjere, potpomognute međunarodnim financijskim institucijama smanjile su inflaciju s prosječnih 70% zadnjih par godina na 30%. Stopa nezaposlenosti je iznad 15%, a veliki projekti gradnje hidrocentrala u unutrašnjosti uključit će u poslove 4-5 milijuna ljudi. Ono što strancu prvo pada u oči u turskim gradovima je "stanje u prometu", koje se bez pretjerivanja može nazvati Divljim zapadom. Uz oskudnu prometnu signalizaciju vozači su apsolutni gospodari turskih ulica, a pješak, svaki puta kada uspije neozlijeđen pretrčati ulicu zaobilazeći u slalomu automobile koji bespoštedno jure, ima mali razlog za slavlje. Situacija je za nijansu bolja u Istambulu, gdje je za pretpostaviti da stalni boravak brojnih stranih turista ima izvjesnog utjecaja i na prometnu kulturu. ISTAMBUL, "DUŠA TURSKE" Istambul je duša Turske, grad koji svojom ljepotom, ekonomskom snagom i bogatom poviješću predstavlja ideal za brojne domaće, ali i strane namjernike. Uz nezaobilazne znamenitosti, poput Aja Sofije, Plave džamije, palače Topkapi s čuvenim haremom koju je u 15. st. izgradio Mehmed Osvajač, vožnje brzim brodicama kroz Bospor ili Grand Bazarom na kojemu su se hrvatski šverceri već potpuno udomaćili, Istambul je veličanstven i u svojoj "uličnoj dimenziji" s brojnim restoranima i specifičnom turskom "fat food" ponudom sastavljenom najčešće od pečene piletine tzv. (šiš kevap) s raznim vrstama fino rezanog svježeg povrća, pitama, gljivama i teletinom u najrazličitijim umacima, tzv. orange barovima i ponudom nebrojenih vrsta kolača i "slatkog". Ako posjetitelj već ne želi provesti večer u operi uz Mozartovu "Otmicu iz Saraja", u visoko komercijaliziranom i u pravilu skupom aranžmanu restorana s orijentalim plesačicama, ili u kakvom pomalo sumnjivom disco ili night klubu, može posve slučajno nabasati na neki osebujan i nepretenciozan mali restoran, jednostavne i s ukusom opremljene unutrašnjosti koja na najbolji način spaja orijentalni i moderan zapadni stil. Tu se, uz prigušeno svjetlo i prekrasnu etnoglazbu u živo, izvođenu na tradicionalnim glazbama mogu pronaći mladi ljudi, vedra duha i željni zabave, čiji zapadnjački izgled, glazbom zanesen pogled i široki osmjeh na licu na najjednostavniji način oslikavaju dušu ove zemlje koja živi na razmeđi Istoka i Zapada. (Hina) br sl