FR-LE FIGARO-8.2.-O EU POLITICI USELJAVANJA

FRANCUSKA LE FIGARO 8. II. 2001. Useljavanje: Europska unija u traženju sklada "Moramo početi djelovati. Moramo zaustaviti priljev ilegalnih useljenika ne ograničavajući pritom ljudska prava i ne zatvarajući granice: Europljani će danas u Stockholmu pokušati uspostaviti tu osjetljivu ravnotežu. Prema zadnjem izvješću OECD-a (Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj), migracijske su težnje porasle u gotovo svim zemljama Europske unije: Austriji, Belgiji, Danskoj, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Luksemburgu, Nizozemskoj i Švedskoj. Čini se da je Njemačka uspjela usporiti fenomen po cijenu restriktivne politike. Prošle ju je godine u broju zahtjeva za azil prvi put pretekla Velika Britanija: 78 tisuća u Berlinu (što je manje za sedamnaest posto), dok ih je u Londonu bilo 97.860 (za devet posto više), prema podatcima UN-ova Visokog povjerenstva za izbjeglice (UNHCR). Sve u svemu, u Europu petnaestorice, u 2000. je ušlo 390 tisuća izbjeglica (0,5 posto više). Nizozemska je kao odredište na trećem mjestu s 43.900 ulazaka (deset posto više), Belgija je četvrta (42.690), a Francuska peta (38.590). Kandidati dolaze iz Jugoslavije (52.300 osoba), Iraka (34.700), Afganistana (28.800) i Irana (27.100). Zadnji se kontingent više nego udvostručio nakon uspostave izravne veze između Teherana i Sarajeva. No to je samo vidljivi vrh ledenog brijega. Tražiteljima azila koji bježe od rata i progona, treba pribrojiti oko petsto tisuća ilegalnih useljenika godišnje, prema procjeni Europola. G. 1993. bilo ih je tek četrdeset tisuća. Veličina problema dovela je do reakcije uzmaka: Španjolska je nedavno donijela strože zakone, Ujedinjeno Kraljevstvo poziva Europu da učini isto, a Danska kani zatvoriti sve izbjeglice koji su počinili kazneno djelo. Na te je strože mjere upozorio glavni tajnik UN-a Kofi Annan na jednom sastanku u Stockholmu. 'Čini se da Europa danas kaže 'ne' useljavanju, rekao je sa žaljenjem. Prevladava dojam da su europski političari prihvatili populističke zakone koji izrazito odudaraju od bogatstva' EU-a. Trinaest milijuna useljenika s dopuštenjem za boravak čini manje od pet posto aktivnog stanovništva u osam država članica, i manje od deset posto u sedam drugih. Europa koja je 'u najboljem slučaju mlaka, a u najgorem neprijateljska prema izbjeglicama', kaže Mary Robinson, visoka povjerenica UN-a za ljudska prava, ipak bi se morala otvoriti useljenicima kako bi osigurala 'svoju gospodarsku životnu snagu', ističe. Nakon najave o smanjenju broja stanovnika nakon 2025., Europa bi do 2050. trebala prihvatiti od pedeset do osamdeset milijuna stranaca samo da bi očuvala ravnotežu između radnika i umirovljenika, kaže se u nedavnom istraživanju UN-a. Svjesno važnosti problema, bruxellesko je Povjerenstvo zatražilo od petnaestorice da procijene svoje buduće potrebe za aktivnim pukom. Tako, prema OECD-u, 'mnoge zemlje pokazuju želju da potiču ulazak kvalificirane i visokokvalificirane radne snage, napose na polju novih tehnologija'. Među njima je i Njemačka koja je prošle godine otvorila vrata informatičarima iz Azije, a izdavanje posebnih radnih dozvola želi proširiti na druga područja. Da migracijski tokovi djeluju poput spojenih posuda, sve bi bilo jednodstavno. No Europa ne može izbjeći 'opći pristup', misli Povjerenstvo. Prva etapa mora biti zajednička politika azila, 'u središtu zakonskih okvira za organizirano useljavanje, kaže švedski ministar za useljeništvo Maj-Inger Klingvall. Sve dok u EU- postoje slabe točke (...), borba protiv ilegalnog useljavanja i krijumčarenja ljudi, bit će teška i bez rezultata'. Pitanje koje će danas postaviti švedsko predsjetateljstvo EU-a četrnaestorici partnera, tiče se njihove 'veličine ambicije' u napredovanju prema 'usklađivanju' državnih politika. Nakon susreta na vrhu u Tampereu, u listopadu 1999., bruxellesko se izvršno tijelo uključilo u program reforma koji bi se koncem godine trebao završiti donošenjem 'europskih smjernica' u svezi s pravom na azil i s useljavanjem. No napredak je usporilo mnoštvo inicijativa koje su više ili manje sračunate na izbore. Najnovija potječe od britanskog ministra unutarnjih poslova Jacka Strawa: on predlaže da se izradi popis 'sigurnih' zemalja, čijim bi državljanima bilo gotovo uskraćeno pravo na azil. Još jedno skretanje od pravca", piše Philippe Gelie.