RU-SEGODNJA-7.2.-GLOBALIZACIJA

RUSIJA SEGODNJA 7. II. 2001. Peta violina u četvrtom redu "Na sjednici Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku (SVOP) raspravljalo se o problemima međunarodnih odnosa u uvjetima globalizacije. Cvijet ruske politologije raspravljao je o mjestu Rusije u svijetu koji se naglo mijenja i o novim pravilima međunarodne igre. S kime ćemo ići - s Istokom, sa Zapadom, ili je ruskom dvoglavom orlu lakše letjeti 'između kapi'? Mišljenja sudionika susreta bila su različita. Prema riječima akademika RAN-a (Ruska akademija znanosti) Jevgenija Primakova, razvoj međunarodnih odnosa u doba globalizacije može ići po dvama scenarijima. Ako prevlada natocentrizam, UN će pasti na razinu međunarodne organizacije, a Rusiju će potisnuti na rub svjetskih događaja, prisiliti je da traži nove partnere i potaknuti njezino približavanje Kini i Indiji. Drugi je scenarij višepolarni, a temelji se na takozvanom zauzeću polja zajedničkih interesa: borba s terorizmom, ekološkim problemima i ostalim globalnim 'izazovima', širenje procesa razoružanja, rješavanje problema najsiromašnijih zemalja. Prema mišljenju Primakova, 'ruski čimbenik neće biti posljednji u povijesnom izboru između tih scenarija'. Rusija, prema njegovu mišljenju, 'u prilikama globalizacije', mora posve odbaciti izolacionizam i usmjeriti pozornost na razvitak prodornih tehnologija. Pritom država ulaganjima mora poduprijeti 'sedam do osam uspješnih pravaca'. Danas je, misli Primakov, Rusija pred izborom: ili uljuđeno tržište, ili vladavina oligarha; ili borba s korupcijom, ili imitacija te borbe. Ona će također morati birati između glasnosti i očuvanja diktata države ili oligarha nad glasilima, između državnog nadzora i gospodarskog nereda. Pritom je predsjednik OVR-a (Domovina čitava Rusija) istaknuo: važno je da Vladimir Putin 'potpuno napusti snage koje su ga izbacile za Jeljcinova nasljednika'. Prema mišljenju zamjenika direktora Europskog instituta RAN-a, predsjednika predsjedništva SVOP-a Sergeja Karganova, svijet se danas raspada na tri skupine: zemlje prvog svijeta (SAD i druge vodeće države), nove industrijske zemlje (koje su 'uzletjele' sedamdesetih i osamdesetih) i države koje 'padaju', tj. nemaju izgleda da se učvrste čak ni na rubu razvijenog svijeta. U drugu skupinu ulaze Kina, Indija, većina 'azijskih tigrova' i zemalja Latinske Amerike, bivše socijalističke zemlje, Iran i druge naftne države. U trećoj je gotovo cijela Afrika, velik dio Azije i država bivšeg SSSR-a. Rusija je po razini gospodarskog razvoja u donjoj polovici drugog svijeta i njezina će se uloga smanjivati zbog nedostatka odlučnih reforma. U kulturno-prosvjetnom, a djelomice i geostrateškom smislu, Rusija je, s obzirom na to što ima nuklearno oružje i s obzirom na vektore gospodarskih veza, u prvom svijetu. No taj nas svijet ne smatra svojima. Dvojba je u sljedećem: treba li Rusija svirati četvrtu-petu violinu u prvom svijetu, ili treba igrati na nezadovoljstvo 'drugog ešelona' i pokušati razbiti raznorodnu koaliciju koju neizbježno predvodi Kina. Druga će mogućnost značiti oslanjanje na mobilizacijsko gospodarstvo, autoritarnost, političku i informacijsku zatvorenost. Tu je velika vjerojatnost oštrog pritiska od strane SAD-a i prekid približavanja Europskoj uniji. Prvi scenarij pretpostavlja gospodarsku otvorenost, demokratsko društvo. Takav je pravac moguć, ali je moralno tegoban, jer zahtijeva gušenje oholosti u sebi, pa čak i odustajanje od nekih vanjskopolitičkih interesa. Za sada je, misli Karaganov, ruska politika između tih težnja. Sadašnji vanjskopolitički pravac koji je povezan s predsjednikovom osobnom djelatnošću, može, prema mišljenju politologa, biti 'neproduktivan'. On može dovesti do veće napetosti s SAD-om. A za sada se ne predviđa savez Rusije i 'drugog svijeta'. Proglašeni pravac integracije u svjetsko gospodarstvo još je samo izjava, a 'Putinova modernistička retorika razvija se u pravcu tradicionalističke politike'. Međutim, ići 'između kapi' sve je teže. Negdje ćemo morati izgubiti. Karaganov misli da se možemo boriti 'ili za svoje interese, ili za višepolarni svijet'", piše Valerija Sičeva.