OSLO, 6. veljače (Hina) - Kriza na Kosovu otkrila je ozbiljne nedostatke u borbenoj spremnosti norveških obrambenih snaga, a posebice zrakoplovnih snaga, zaključak je nedavno objavljenog izvješća norveškog ministarstva obrane.
OSLO, 6. veljače (Hina) - Kriza na Kosovu otkrila je ozbiljne
nedostatke u borbenoj spremnosti norveških obrambenih snaga, a
posebice zrakoplovnih snaga, zaključak je nedavno objavljenog
izvješća norveškog ministarstva obrane.#L#
"Kriza na Kosovu - nacionalno izvješće" naziv je konačne i detaljne
verzije analize iskustva norveških sudionika u rješavanju krize na
Kosovu u razdoblju od jeseni 1998. do akcija NATO-a na Kosovu i u
Srbiji. Izvješće je ovih dana na poticaj norveških vlasti objavilo
Ministarstvo obrane i Ministarstvo vanjskih poslova.
Kritika na račun zrakoplovnih snaga tiče se njihovog kapaciteta,
spremnosti te sposobnosti brzog operativnog djelovanja. U izvješću
se navodi da Norveška nije ispunila svoje dužnosti prema NATO-u
budući da nije imala na raspolaganju niti osoblje niti je
doprinijela svojom organizacijom. Norveške snage bilo je potrebno
potpuno reorganizirati nakon dolaska u Italiju. Jedan od primjera
loše spremnosti Norvežana bio je nedostatak kompjutorske opreme u
zrakoplovima nužne da bi norveški lovci bili uporabivi u zračnim
napadima na Kosovo i Srbiju.
U izvješću se, međutim, kritizira i sam NATO kao organ kojem je
zadatak bio naći rješenje u kriznom području. Jedan od glavnih
problema za Norvežane su bili neformalni organi izvan samog NATO-a,
a osobito G8 i Kontaktna skupina, koji su jednostavno preuzeli
kontrolu. Posljedica ovoga bila je ta da je Norveška kao članica
NATO-a poput nekih drugih manjih zemalja saveznica ostavljena po
strani, a samim tim riskirala je da ostane bez ikakvih informacija o
planiranim akcijama.
"Slabljenje pozicija NATO-a kao konzultativnog foruma", mišljenje
je Norvežana,"svelo bi na minimum i mogućnosti Norvežana da iznose
svoje gledišta i prioritete", stoji u izvješću.
Christian-Magnus Stryken, znanstveni istraživač pri Danskom
institutu za vanjsku politiku predviđa reprizu ovih problema u
eventualnim budućim sukobima ili međunarodnim operacijama u režiji
NATO-a. Po njegovom mišljenju odluke su prije i za vrijeme samog
rata na Kosovu jednostrano donijele SAD te nakon konzultacija na
kojima su sudjelovale SAD, Velika Britanija, Francuska i
Njemačka.
Takvo je iskustvo, prema riječima Strykena, cijena koju svaka mala
zemlja mora biti spremna platiti ukoliko želi biti u savezu s većim
silama i jednom supersilom. "Norveška je poput ostalih malih
zemalja postavljena pred dilemu: odabrati učinkovitost i
zajednički vojnopolitički savez ili potpunu obaviještenost i
sudjelovanje s manjim zemljama članicama NATO-a što za sobom
povlači smanjenu moć djelovanja. Iako NATO treba preinačiti neke
procedure i u većoj mjeri uključiti u to sve svoje članice, ne treba
nikog iznenaditi činjenica da u ratu i kriznim situacijama glavnu
riječ vode veliki, a male zemlje ostaju po strani", kaže Stryken.
Norveške vlasti zaključuju da je NATO na Kosovu učinio loš posao
unaprijed pokušavajući prijetnjama i na prilično nekoordiniran
način prisiliti Miloševića na potpisivanje mirovnog ugovora.
Osim toga NATO-u je upućena oštra kritika zbog upravljanja
medijima. U pojedinim slučajevima se nakon nekog vremena pokazalo
da su informacije o zbivanjima bile pogrešne. Kao ozbiljan propust
navedena je činjenica da su informativni stožer NATO-a činile dvije
do tri osobe. Tek mjesec dana nakon početka bombardiranja stožer je
pojačan članovima iz Velike Britanije, Njemačke i Francuske.
(Hina) ell sb