FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

RU-NEZAVISIMAJA-1.2.-PROTURAKETNI ŠTIT

RU-US-oružje-Obrana-Diplomacija-Vlada-Organizacije/savezi RU-NEZAVISIMAJA-1.2.-PROTURAKETNI ŠTIT RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA1. II. 2001.Trebaju nam prijelazni sporazumi"U Sjedinjenim Državama završeno je sastavljanje nove vlade. Sam predsjednik Bush, njegov zamjenik, te državni tajnik, ministar obrane i savjetnik za nacionalnu sigurnost već su se očitovali za ubrzano stvaranje ograničenog nacionalnog sustava za proturaketnu obranu. Širenje oružja za masovno uništavanje (OMU) i mogućnosti za njegovo izbacivanje, opasna je i sve veća prijetnja međunarodnoj zajednici. U ruskim strateškim dokumentima iz 2000., tim je problemima posvećena velika pozornost. (...)Ipak, pokušaji stare i nove američke uprave da svoje planove na području nacionalne proturaketne obrane (NPRO) opravdaju nastavkom širenja OMU-a i raketnog oružja, teško možemo smatrati opravdanima. Jer, postoji cijeli niz mogućnosti za izbacivanje OMU-a, a balističke rakete tek su jedna među njima. K tomu, svaka procjena o prijetnji primjene OMU-a pretpostavlja ne samo postojanje tehničkih mogućnosti, već i nakanu režima koji ih posjeduju. Što se tiče nakana, one se često mogu mijenjati. Poglavari 'država koje izazivaju zabrinutost' obično postupaju
RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 1. II. 2001. Trebaju nam prijelazni sporazumi "U Sjedinjenim Državama završeno je sastavljanje nove vlade. Sam predsjednik Bush, njegov zamjenik, te državni tajnik, ministar obrane i savjetnik za nacionalnu sigurnost već su se očitovali za ubrzano stvaranje ograničenog nacionalnog sustava za proturaketnu obranu. Širenje oružja za masovno uništavanje (OMU) i mogućnosti za njegovo izbacivanje, opasna je i sve veća prijetnja međunarodnoj zajednici. U ruskim strateškim dokumentima iz 2000., tim je problemima posvećena velika pozornost. (...) Ipak, pokušaji stare i nove američke uprave da svoje planove na području nacionalne proturaketne obrane (NPRO) opravdaju nastavkom širenja OMU-a i raketnog oružja, teško možemo smatrati opravdanima. Jer, postoji cijeli niz mogućnosti za izbacivanje OMU-a, a balističke rakete tek su jedna među njima. K tomu, svaka procjena o prijetnji primjene OMU-a pretpostavlja ne samo postojanje tehničkih mogućnosti, već i nakanu režima koji ih posjeduju. Što se tiče nakana, one se često mogu mijenjati. Poglavari 'država koje izazivaju zabrinutost' obično postupaju razumno, vodeći računa o svojim interesima. (...) Clintonova je uprava promatrala uspostavu ograničenog NPRO-a kao način zaštite svog područja od mogućeg udara ograničenih razmjera s primjenom balističkih raketa iz država kao što su Sjeverna Koreja, Iran i Irak. Vođe tih država mogli bi samu činjenicu da posjeduju balističke rakete iskoristiti za zastrašivanje drugih država i za sprječavanje upletanja međunarodne zajednice (ili pojedinih država) u područje njihovih regionalnih interesa. Sjedinjene Države ne mogu se pomiriti s tim da neke države (osim Rusije) žele imati mogućnost obuzdavanja SAD-a. Nova američka uprava nastavit će posao na uspostavi ograničenog nacionalnog sustava proturaketne obrane kada riješi sve tehničke probleme. Pojedinosti tog sustava još nisu do kraja utvrđene. No možemo pretpostaviti da će Bushova uprava izraditi još ambicioznije planove za NPRO. A to će samo povećati zabrinutost Rusije i mnogih drugih država, pa i američkih saveznica u NATO-u. (...) Rusija se uglavnom brine zato što bi uspostava ograničenog NPRO-a u SAD-u mogla biti uvod za stvaranje puno moćnijeg sustava koji će sigurno poremetiti postojeću razinu strateške stabilnosti. SAD mora ukloniti tu sumnju pomoću konkretnih usklađenih mjera. (...) Danas je jako teško ostvariti bitan napredak u nuklearnom razoružanju. Osim problema PRO-a, tu je i globalniji čimbenik. Nuklearno razoružanje ne može se beskonačno dugo događati u okviru dvostranih rusko-američkih sporazuma, kada na parametre njihovih sporazuma utječu ponajprije interesi i potencijalna moć, kao i potencijalna moć samo tih dviju zemalja. Svijet se u zadnjih deset do petnaest godina toliko promijenio, da se ni Rusija ni SAD u raspri o smanjenju nuklearnih grupacija danas ne mogu 'osvrtati' samo jedna na drugu. Čitav niz zemalja i nedržavnih tvorevina koje žele povećati svoj ugled u međunarodnim odnosima, već su nagomilale i još gomilaju potencijalnu moć i tako postaju mogući izvori opasnosti kako za Rusiju, tako i za SAD. Pritom svoju moć često ne žele projicirati samo na područjima prema kojima su usmjereni interesi nekih 'gorostasa', nego i neposredno na svojim područjima. (...) Zato nam danas trebaju prijelazni sporazumi koji bi, ne šteteći interesima nijedne strane, omogućili da iziđemo iz 'nuklearne slijepe ulice': sačuvati glavne sporazume, pregovaračke sustave i dobiti na vremenu, kako bi ih kasnije rabili za postizanje novih sporazuma", pišu Jevgenij Maslin, general-pukovnik u mirovini, Ivan Safrančuk, direktor projekta 'Nadzor nad nuklearnim oružjem' centra PIR i Jevgenij Silin, direktor Udruge za euroatlantsku suradnju.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙