RU-US-oružje-Obrana-Diplomacija-Vlada-Organizacije/savezi RU-NEZAVISIMAJA-1.2.-PROTURAKETNI ŠTIT RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA1. II. 2001.Trebaju nam prijelazni sporazumi"U Sjedinjenim Državama završeno je sastavljanje nove vlade. Sam
predsjednik Bush, njegov zamjenik, te državni tajnik, ministar obrane i savjetnik za nacionalnu sigurnost već su se očitovali za ubrzano stvaranje ograničenog nacionalnog sustava za proturaketnu obranu. Širenje oružja za masovno uništavanje (OMU) i mogućnosti za njegovo izbacivanje, opasna je i sve veća prijetnja međunarodnoj zajednici. U ruskim strateškim dokumentima iz 2000., tim je problemima posvećena velika pozornost. (...)Ipak, pokušaji stare i nove američke uprave da svoje planove na području nacionalne proturaketne obrane (NPRO) opravdaju nastavkom širenja OMU-a i raketnog oružja, teško možemo smatrati opravdanima. Jer, postoji cijeli niz mogućnosti za izbacivanje OMU-a, a balističke rakete tek su jedna među njima. K tomu, svaka procjena o prijetnji primjene OMU-a pretpostavlja ne samo postojanje tehničkih mogućnosti, već i nakanu režima koji ih posjeduju. Što se tiče nakana, one se često mogu mijenjati. Poglavari 'država koje izazivaju zabrinutost' obično postupaju
RUSIJA
NEZAVISIMAJA GAZETA
1. II. 2001.
Trebaju nam prijelazni sporazumi
"U Sjedinjenim Državama završeno je sastavljanje nove vlade. Sam
predsjednik Bush, njegov zamjenik, te državni tajnik, ministar
obrane i savjetnik za nacionalnu sigurnost već su se očitovali za
ubrzano stvaranje ograničenog nacionalnog sustava za proturaketnu
obranu. Širenje oružja za masovno uništavanje (OMU) i mogućnosti za
njegovo izbacivanje, opasna je i sve veća prijetnja međunarodnoj
zajednici. U ruskim strateškim dokumentima iz 2000., tim je
problemima posvećena velika pozornost. (...)
Ipak, pokušaji stare i nove američke uprave da svoje planove na
području nacionalne proturaketne obrane (NPRO) opravdaju
nastavkom širenja OMU-a i raketnog oružja, teško možemo smatrati
opravdanima. Jer, postoji cijeli niz mogućnosti za izbacivanje
OMU-a, a balističke rakete tek su jedna među njima. K tomu, svaka
procjena o prijetnji primjene OMU-a pretpostavlja ne samo
postojanje tehničkih mogućnosti, već i nakanu režima koji ih
posjeduju. Što se tiče nakana, one se često mogu mijenjati.
Poglavari 'država koje izazivaju zabrinutost' obično postupaju
razumno, vodeći računa o svojim interesima. (...)
Clintonova je uprava promatrala uspostavu ograničenog NPRO-a kao
način zaštite svog područja od mogućeg udara ograničenih razmjera s
primjenom balističkih raketa iz država kao što su Sjeverna Koreja,
Iran i Irak. Vođe tih država mogli bi samu činjenicu da posjeduju
balističke rakete iskoristiti za zastrašivanje drugih država i za
sprječavanje upletanja međunarodne zajednice (ili pojedinih
država) u područje njihovih regionalnih interesa. Sjedinjene
Države ne mogu se pomiriti s tim da neke države (osim Rusije) žele
imati mogućnost obuzdavanja SAD-a.
Nova američka uprava nastavit će posao na uspostavi ograničenog
nacionalnog sustava proturaketne obrane kada riješi sve tehničke
probleme. Pojedinosti tog sustava još nisu do kraja utvrđene. No
možemo pretpostaviti da će Bushova uprava izraditi još
ambicioznije planove za NPRO. A to će samo povećati zabrinutost
Rusije i mnogih drugih država, pa i američkih saveznica u NATO-u.
(...)
Rusija se uglavnom brine zato što bi uspostava ograničenog NPRO-a u
SAD-u mogla biti uvod za stvaranje puno moćnijeg sustava koji će
sigurno poremetiti postojeću razinu strateške stabilnosti. SAD
mora ukloniti tu sumnju pomoću konkretnih usklađenih mjera. (...)
Danas je jako teško ostvariti bitan napredak u nuklearnom
razoružanju. Osim problema PRO-a, tu je i globalniji čimbenik.
Nuklearno razoružanje ne može se beskonačno dugo događati u okviru
dvostranih rusko-američkih sporazuma, kada na parametre njihovih
sporazuma utječu ponajprije interesi i potencijalna moć, kao i
potencijalna moć samo tih dviju zemalja.
Svijet se u zadnjih deset do petnaest godina toliko promijenio, da
se ni Rusija ni SAD u raspri o smanjenju nuklearnih grupacija danas
ne mogu 'osvrtati' samo jedna na drugu. Čitav niz zemalja i
nedržavnih tvorevina koje žele povećati svoj ugled u međunarodnim
odnosima, već su nagomilale i još gomilaju potencijalnu moć i tako
postaju mogući izvori opasnosti kako za Rusiju, tako i za SAD.
Pritom svoju moć često ne žele projicirati samo na područjima prema
kojima su usmjereni interesi nekih 'gorostasa', nego i neposredno
na svojim područjima. (...)
Zato nam danas trebaju prijelazni sporazumi koji bi, ne šteteći
interesima nijedne strane, omogućili da iziđemo iz 'nuklearne
slijepe ulice': sačuvati glavne sporazume, pregovaračke sustave i
dobiti na vremenu, kako bi ih kasnije rabili za postizanje novih
sporazuma", pišu Jevgenij Maslin, general-pukovnik u mirovini,
Ivan Safrančuk, direktor projekta 'Nadzor nad nuklearnim oružjem'
centra PIR i Jevgenij Silin, direktor Udruge za euroatlantsku
suradnju.