LIBIJSKA ODMAZDA ZA BOMBARDIRANJE TRIPOLIJA MOTIV ZA LOCKERBIE?

CAMP ZEIST, Nizozemska, 1. veljače (Hina/AFP) - Ističući jasno libijsku odgovornost u slučaju Lockerbie, škotsko pravosuđe odlučilo se neizravno za jednu od teorija o motivu tog terorističkog napada koja je svojedobno bila vrlo raširena, a riječ je o protuameričkoj odmazdi Tripolija, piše u četvrtak France presse. #L# U opsežnom obrazloženju svoje presude (na 82 stranice koje su objavljene na Internetu), trojica škotskih sudaca ne preciziraju ni stupanj eventualne odgovornosti vlade u Triploiju ni motive počinitelja za taj atentat. Suci samo odbacuju mogućnost palestinske odgovornosti koju je tijekom suđenja nudila obrana dvojice Libijaca optuženih za ubojstvo 270 ljudi u rušenju Pan Amova Boeinga 747 nad škotskim gradićem Lockerbiem 21. prosinca 1988. Među poginulim putnicima zrakoplova bilo je 189 Amerikanaca, a poginulo je i 11 stanovnika Lockerbija. Škotski sud u Camp Zeistu, bivšoj američkoj bazi u Nizozemskoj, osudio je u srijedu na doživotnu kaznu zatvora Abdela Baseta Alija Muhameda Al-Megrahija (48). Drugi optuženi Libijac, Al Amin Halifa Fimah, oslobođen je optužbi. Palestinske terorističke aktivnosti ne "pružaju ni najmanju sumnju u libijski uzrok zločina", ističu suci. Time je propala teorija tzv. "trostruke odgovornosti" Irana, Sirije i Narodnog fronta za oslobođenje Palestine (FPLP-CG) prema kojoj je Iran Palestincima zapovijedio rušenje tog Pan Amova zrakoplova nad Lockerbijem, uz prešutni pristanak Sirije, i to u znak odmazde na rušenje jednog iranskog Airbusa u srpnju 1988. projektilom koji je pogreškom lansiran s američke krstarice USS Vincennes. Druga teorija, koja je bila vrlo raširena nakon objave optužnica 1991., bombaški je napad objašnjavala kao libijsku odmazdu za američko bombardiranje Tripolija i Bengazija u travnju 1986. u kojem je poginulo 37 ljudi, uključujući i kćer libijskog vođe Moamera Gadafija. Od 1991. pa sve do danas, Washington je neprestance podržavao teoriju o odgovornosti libijske vlade. Obitelji žrtava otišle su i krak dalje od toga, jer su izravno optužile samog Gadafija tvrdeći da takav napad nije mogao biti izveden bez njegova pristanka. Ako je teorija libijske odmazde za bombardiranje Tripolija točna, još uvijek treba objasniti više od dvije godine dugačak vremenski razmak između ta dva događaja. U svojem svjedočenju na suđenju, Abdul Mažid Giaka, dvostruki libijski špijun koji je radio za američku Središnju obavještajnu agenciju (CIA), izjavio je kako je 1986. godine, nekoliko tjedana nakon bombardiranja, jedan visoki dužnosnik libijskih tajnih službi, Said Rašid, inače vođa operacijskog odjela, zatražio od njega izvješće o mogućnosti podmetanja bombe u prtljazi bez pratnje u putnički zrakoplov. Giaka je odgovorio da je to moguće i o tome je razgovarao sa svojim prvim nadređenim, upravo osuđenim al-Megrahijem, koji mu je na to prišapnuo da "ne požuruje stvari". Giakino svjedočenje suci ipak nisu priznali kao vjerodostojno, osim onih dijelova koji govore o hijerarhiji i strukturi libijskih tajnih službi. (Hina) zt rt