RFI 31. I. TISAK

FRANCUSKI RADIO - RFI 31. I. 2001. Pregled tiska "U restoranu u alzaškom selu Blaesheimu nedaleko od Strasbourga večeras uz jelovnik na kojem će biti kiseli kupus i guščja pašteta u briošu, predsjednik francuske republike Jacques Chirac, premijer Lionel Jospin i ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine, primit će njemačkog kancelara Schroedera i šefa diplomacije Joschku Fischera. Tom događaju današnji francuski tisak posvećuje veliku pozornost. I s razlogom, jer kao što je to pokazao posljednji europski summit u Nici, ne pamti da su još od vremena Pompidou- Brandt odnosi Francuske i Njemačke bili na tako niskoj razini. 'Pariz i Berlin između rastave i pomirenja', naslov je članka objavljenog tim povodom u 'Le Figarou'. 'Liberation' koji francusko-njemačkom summitu posvećuje prve tri stranice govori o velikom pravdanju. Stanje odnosa najbolje rezimira komentar u 'Liberationu': 'Od Maastrichta 1991. dvije se zemlje nisu uspjele dogovoriti ni oko jednog projekta. Na summitu u Bruxellesu 1998. Jacques Chirac nije oklijevao poniziti kancelara Kohla. Bilo je to u pogledu dužnosti predsjednika Europske središnje banke. U ožujku 1999. Chirac je tek izabranom kancelaru Schroederu odbio bilo kakvu mogućnost smanjenja udjela Njemačke u financiranju europskog budžeta. U oba slučaja Njemačka je sagnula glavu, ali nije zaboravila. Račun je naplaćen u Nici. Schroeder je uspio nametnuti njemačke interese bez milosti prema paru Chirac- Jospin', piše 'Liberation'. 'Le Figaro' u rubrici 'Rasprave i mišljenja': 'Bivši njemački i bivši francuski ministar obrane, Volker Ruehe i Francois Leotard, zajedničkim istupom i posebno potpunim slaganjem oko dva velika pitanja, pokazuju da njemačko-francuski odnosi suradnje imaju perspektivu bar kad su protagonisti u oporbi i pod uvjetom da bez prigovora slijede 'velikog brata' s druge strane Atlantika. Sam naslov njihova predloška je rječit - 'Europa i NATO, ista vrata'. Oba bivša ministra zalažu se za prijem Turske u Europsku uniju jer bi se tako 'nagradilo Ankara za desetljeća lojalnog služenja Sjevernoatlanskom savezu', i drugo - Europljani bi trebali razmotriti prijedlog Busha juniora o izgradnji zajedničkog proturaketnog štita. 'Ankara kažnjava Francusku', čitamo u 'Le Figarou', ili još 'Genocid nad Armencima - Ankara igra na kartu oružja' u 'Liberationu'. To su naslovi analiza najnovijeg pogoršanja odnosa Pariza i Ankare nakon što je 18. siječnja francuska nacionalna skupština usvojila zakonski projekt kojim se masakr nad Armencima 1915. godine proglašava genocidom. Na reakciju Turske nije trebalo dugo čekati. Jučer u trenutku kad je zakon objavljen u službenom listu u Parizu, turski premijer Ecevit najavio je temeljnu reviziju francusko-turskih ekonomskih odnosa. To značajnije što je Francuska najveći strani ulagač u Turskoj i jedan od najvećih izvoznika oružja u tu zemlju. List precizira: 'Nakon poništenja ugovora s Alcatelom, Turska je jučer najavila i poništenje ugovora o isporuci oružja u visini od 200 milijuna dolara. Turski bojkot ne ograničava se na oružje. Jučer su dvije francuske tvrtke isključene iz javne ponude za prodaju 315 tisuća tona žita. Uz to na diplomatskom planu šef turske diplomacije doveo je u pitanje francusko posredovanje, zajedno s nekim drugim europskim zemljama, u sporu oko Nagorno-Karabaha, sporu između Armenije i Azerbejdžana koji podržava Turska. Današnji 'Le Monde' najviše pozornosti posvećuje novoj američkoj administraciji, a posebno pitanju izgradnje nuklearnog štita. U članku 'Proturaketni štit - panacea ili kaos', naglašavaju se muke novoga tajnika za obranu Donalda Rumsfelda koji je morao objasniti skeptičnoj, dapače i potpuno suprotnoj svjetskoj javnosti, odluku Amerike da, bez obzira na moguće posljedice, krene sama u realizaciju tog projekta. Pod izgovorom potrebe da se neutraliziraju ofenzivne sposobnosti tzv. banditskih država, američki štit bi, na kraju, mogao u slučaju Rusije i Kine, ali i europskih saveznika, potaknuti potrebu za usavršavanjem oružja za masovno uništenje, a da bi se izigrala američka proturaketna obrana. I kao što Amerika razmišlja o novoj generaciji projektila koji će zamijeniti Minuteman 3 i podmorničkih projektila Trident 2D-5 ili još o poboljšanju, poglavito kad je u pitanju brzina sadašnjih krstarećih raketa Tomahawk, tako i Rusija unatoč budžetskim teškoćama nastavlja razmještanje svih interkontinentalnih raketa Topol-M i razvija program krstarećih projektila s klasičnim i nuklearnim punjenjem KH-101 ili KH-102. Drugim riječima, kao što je uvijek bilo u povijesti ratovanja dijalektika odnosa štit-koplje ostaje nepromijenjena. U 'Le Mondeu' možemo pročitati pismo američkog senatora, demokrata iz države Delaware koji po povratku s Kosova, Srbije i Bosne, kako je sam napisao, i pripisujući sebi 'veliko iskustvo u balkanskim pitanjima', poziva predsjednika Busha da izmijeni svoju politiku u pogledu uloge Amerike na Balkanu. 'Uvođenje demokracije u tom dijelu svijeta i nastavak američkog vodstva u krilu NATO-a ovisi o održanju američke vojne prisutnosti u Bosni i na Kosovu'." (RFI)