FRANCUSKA-LE MONDE-24.1.-SOLANA O EU

FRANCUSKA LE MONDE 24. I. 2001. Javier Solana iznosi mučne rezultate 'zajedničkih strategija' Europske unije "Kakav je rezultat 'zajedničkih strategija' Europske unije, poput onih koje su izrađene za Rusiju, Ukrajinu, Balkan i Sredozemlje? Odgovor je jasan: mučan, prema mišljenju Javiera Solane, visokog predstavnika EU-a za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (PESC). Izražene pojmovima koji su odveć neodređeni da bi bili djelotvorni i imali manju dodanu vrijednost, one su na koncu tek 'popisi postojećih politika i djelatnosti'. Budući da su bile tema iscrpnih pregovora između država članica, više ne utvrđuju nikakvu hijerarhiju u pitanjima o kojima se raspravlja. Dakako, dobro je u jednom osnovnom dokumentu obuhvatiti sve načelne izjave, no to je jedina korist od tog posve 'birokratskog' postupka. To je nekoliko zaključaka iz izvješća koje je u ponedjeljak 22. I. podnio Javier Solana na susretu vijeća ministara vanjskih poslova petnaestorice. Potonji su 9. listopada, na temelju izvješća Javiera Solane i Chrisa Pattena, europskoga povjerenika za vanjske poslove, prihvatili zaključke o uspješnosti vanjske djelatnosti Unije. Obojica ističu da pomoć EU-a s priličnim zakašnjenjem stiže onima kojima je navodno namijenjena i obrazlažu zašto je Unija, umjesto da usklađuje napore zemalja koje ju čine, diplomatski Golijat. U novom internom izvješću, g. Solana daje pregled postupka 'zajedničkih strategija', sustava koji je osigurao ugovor iz Amsterdama i koji bi trebao 'opću predodžbu' Unije primijeniti na području vanjskih poslova. Kada je riječ o drugoj zadaći, odlučivanju kvalificiranom većinom radi provedbe PESC-a, na njoj se za sada nije ni počelo raditi. Zašto? Što je zajednička strategija šira, uzvraća Javier Solana, države članice više oklijevaju da se uključe. Korist od zajedničkih strategija zapravo se ograničava time da se ističe važnost koju Unija pridaje nekoj zemlji ili području, što dotični jako cijene. Tako je bilo sa 'strateškim partnerstvom' zaključenim s Rusijom i s Ukrajinom, čije su uvjete Moskva i Kijev postupno dogovarali. Kada je riječ o Sredozemlju, brzo se pokazalo da se 'zajednička strategija' preklapa s 'Poveljom o miru i o stabilnosti' pripremljenom u sklopu 'procesa iz Barcelone', o kojoj je Konferencija o europskom Sredozemlju iz studenog 2000. očito pokazala da nije bila na dnevnom redu, s obzirom na stanje na Bliskom istoku... U cjelini, istodobno postojanje jako općenitih zajedničkih strategija i točno određenih briga koje su mučile vlade, dovelo je do 'pristupa tipa 'božićnog drvca' utemeljenog na najmanjem zajedničkom nazivniku', ističe Javier Solana. Svako predsjedništvo Unije priprema program rada kako bi ostvarilo ciljeve zajedničkih strategija, no ti su programi 'tek šablonski postupci koji ne privlače veliku pozornost. Oni na političkoj razini ne izazivaju osjećaj važnosti i žurnosti'. Nizanje radnih programa nije nimalo pridonijelo cilju 'stvaranja vjerodostojnog i dosljednog pristupa' Europske unije, zaključuje 'gospodin PESC'. Dakle, Javier Solana se zalaže za povezivanje svih djelatnosti i mogućnosti EU-a i država članica na pojedinom području, s nekim većim prioritetima: zajedničke strategije moraju biti unutarnji, a ne javni dokumenti za određivanje pravca. One moraju biti 'ciljane i selektivne' i osigurati 'očitu dodanu vrijednost'. Povrh toga, one moraju povećati jedinstvo Unije i izabrati 'prave ciljeve'. Takav bi se program mogao činiti kao Sizifov posao, ali je Chris Patten nedavno iznio prve ohrabrujuće rezultate koraka poduzetih radi povećanja djelotvornosti unutrašnjeg djelovanja Unije, istodobno ubrzavajući procedure za uplatu pomoći i uvodeći odredbu o automatskom ukidanju (sunset clause) odveć zastarjelih projekata (do 1995.), ili onih za koje se smatra da su u 'zastoju'", piše Laurent Zecchini.