RFE-24.I.-GRAHAM O NOVOJ VANJSKOPOLITIČKOJ ORIJENTACIJI SAD-A

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 24. I. 2001. T. Graham: Bushova administracija neće se protiviti suradnji s Rusima, čak ni na planu antiraketne obrane Razgovarao Nikola Gurović "Stručnjak za američku vanjsku politiku zaklade Carnegie u Washingtonu Thomas Graham govori za naš radio o vanjskopolitičkoj orijentaciji novog američkog predsjednika Georgea Busha. - S obzirom na pritisak 'jastrebova' iz redova republikanaca i iz samog kabineta, malo je vjerojatno da će predsjednik Bush odustati od plana antiraketne odbrane. Znajući da se Rusija i Kina, kao i neki europski saveznici protive tom planu, kakvi su scenariji mogući? = Najprije bih rekao da su Bushova vlada i sam predsjednik privrženi planu uspostave ograničenog nacionalnog sustava antiraketne odbrane. Naravno, u njegovoj administraciji ima onih koji u tome žele brže napredovati. To će ipak biti složen proces preispitivanja kakvu konstrukciju tog sustava nova administracija želi, kako bi se na temelju toga napravio niz testova. Oni bi pak prosvjedovali da SAD imaju tehnološke kapacitete za instaliranje tog sistema. Mislim, dakle, da će nam trebati vremena, što će nam omogućiti da pitanje razmotrimo sa saveznicima, kao i s Rusijom te u nešto manjoj mjeri sa Kinezima. Mislim da Vlada vrlo dobro razumije dvojbe koje su prošlih mjeseci pokazali naši europski saveznici u vezi sa sustavom antiraketne odbrane. Mora se jasno pokazati da sustav neće voditi nikakvom narušavanju transatlantskih odnosa niti proturječiti američkim obvezama u obrani Europe. Mislim da je to Europljanima vrlo bitno. Također mislim da administracija želi pokazati kako će sustav koji razmatra u modificiranom obliku služiti i obrani Europe. Dakle, ima povoda za rasprave i pregovore i prilično sam uvjeren da Bushova vlada neće nastaviti s projektom antiraketne odbrane dok ne odgovori na sva pitanja koja su o tome postavili europski saveznici Amerike. Kada je riječ o Rusiji imam osjećaj da administracija želi s Moskvom razgovarati o antiraketnoj obrani, pokazujući pri tome da je spremna ukinuti sporazum ABM, da želi uspostaviti nacionalni antibalistički štit, ali i da je istodobno voljna modificirati u određenoj mjeri ABM sporazum kako bi se Sjedinjenim Državama omogućila instalacija sustava odbrane. Također mislim da Bushova Vlada želi razmotriti prijetnje vezane uz napad balističkim raketama, polazeći od uvjerenja da su te prijetnje urgentno pitanje, kako za Rusiju, tako i za SAD. Zapravo mnoge zemlje koje će u sljedećem desetljeću usvojiti tehnologiju balističkih projektila i oružja za masovno uništavanje su locirane bliže Rusiji i zbog više razloga su veća prijetnja Rusiji nego Sjedinjenim Državama. Zato mislim da administracija želi da se shvati priroda prijetnje te da potom procijeni u kojim područjima može surađivati s Moskvom kad je riječ o antiraketnom štitu. Bushova administracija se ne protivi suradnji s Rusima na tom području i službenici Vlade već razmišljaju kako rusku tehnologija uklopiti u naše sposobnosti prikupljanja obilja informacija radi uspostave učinkovitoga sustava obrane od balističkih projektila. Pretpostavljam da nas očekuje dugo razdoblje rasprava, ali, za razliku od Clintonove administracije, jasno je da će nova Vlada biti privržena izgradnji antiraketnog štita te da je spremna na jednostrane korake, ako su nužni, ali da bi u isto vrijeme ipak više željela s Rusima postići sporazum. Očekujem da će se to dogoditi. Ostali scenariji su mogući, ali će mnogo toga ovisiti o tome kako će Rusi reagirati - hoće li imati samopouzdanja sjesti i konstruktivno pregovarati s SAD-om, ili će pribjeći opstrukciji i zaobići ozbiljnu raspravu i tako ostati po strani. - Rusija i Kina su pokazale u zadnje vrijeme neuobičajene napore da učine službenijim strateško partnerstvo. Obje misle da su SAD najveća prijetnja globalnoj i njihovoj sigurnosti. Mislite li da ima više retorike nego biti u njihovim nastojanjima da se približe? = Trenutačno mislim da postoji više retorike. Prisjetite se da posljednjih nekoliko godina ruski i kineski čelnici govore o bliskijim vezama. Govorilo se i o većem obujmu trgovine. Ipak ona dostiže između 5 i 6 milijardi dolara godišnje, što je tek djelić onoga što svaka od tih zemalja ostvaruje s SAD-om. Postoje i dugoročne strateške razlike između Rusije i Kine. Napokon, Rusija se želi dogovoriti sa SAD-om o antiraketnoj odbrani, jer taj sustav nije prijetnja njezinim strateškim mogućnostima za odvraćanje neprijateljskog napada. S druge strane, Kinezi su zabrinuti zbog svakog sustava nacionalne antiraketne odbrane jer bi to omogućilo Sjedinjenim Državama da brane Tajvan, na primjer, a to je nešto čemu se Kina protivi. Uz to zbog sadašnjeg malog obujma kineskih nuklearnih mogućnosti, ograničeni nacionalni sustav antiraketne obrane bio bi efikasan i protiv Kine. Kroz povijest između Kine i Rusije bilo je velikih neprijateljstava vezanih uz granice. Moskva postaje opreznija što su kineske namjere na dalekom Istoku i u Sibiru na dulje vrijeme. Dopustite mi još jednu zaključnu ocjenu: Mislim da je na strani Rusije mnogo pritiska za unapređenje odnosa s Kinom, posebno zbog povećanih isporuka oružja što je motivirano kratkoročnim interesima, a ne dugoročnim strateškim interesima. Dakle, Rusi moraju prodati oružje kako bi došli do čvrste valute, ali i zbog činjenice da ruska vojska sama ne može nabavljati velike količine oružja. Prodaja oružja u inozemstvu jedini način da ruski vojni kompleks drži zaposlenim proizvodne kapacitete. Kina je veliko tržište. Postoji, međutim, opasnost od povećane prodaje, jer u njoj sudjeluje i visoka tehnologija. Kinezi će naposljetku naučiti sami usvojiti tu proizvodnju. Rusija će se, dugoročno gledano, naći bez tržišta i sučeliti s velikom zemljom na svojim južnim granicama, a u vojnom pogledu vrlo sposobnom, i možda ne toliko prijateljskom koliko se to sad čini. - Prošle je godine Putinova Rusija revidirala obrambenu doktrinu, učinivši jednostavnijim pritisak na nuklearni prekidač u slučaju međunarodne krize. Što ta strategija može značiti SAD-u i NATO-u? = Iskreno govoreći, implikacije za SAD i NATO su minimalne. Prvo, nitko u Washingtonu ili nekoj većoj prijestolnici NATO-a nije vjerovao u ranije sovjetske i ruske tvrdnje da neće prvi uporabiti nuklearno oružje. Procjena je uvijek bila da je Sovjetski savez spreman prvi uporabiti nuklearno oružje i te sumnje ostaju i u postsovjetskom dobu. Ono što vidimo je više promjena retorike nego promjena vojne doktrine. Međutim, mislim da raste zabrinutost u Washingtonu i ostalim prijestolnicama NATO-a da će se značajnim pogoršanjem sposobnosti konvencionalnih snaga u posljednjem desetljeću ruska vojska u većoj mjeri osloniti na nuklearno oružje kao sredstvo obrane. Nije riječ o strateškom nego o taktičkom oružju kao zamjeni za konvencionalne snage. To taktičko nuklearno oružje svakako se neće primijeniti protiv Europe i NATO nego duž južnih granica Rusije, gdje se Moskva u posljednjem desetljeću sučeljava s prijetnjama konvencionalnim oružjem. - Citirajući anonimne obavještajne izvore 'Washington Times' je prije nekoliko tjedana izvijestio da je Rusija razmjestila taktičko nuklearno oružje u Kaliningradu. Rusija je negirala ove korake, koji vraćaju sjećanja na hladnoratovske odnose. Molio bih za vaš komentar? = Ljudi izvan vlade, koji nemaju pristup tajnim informacijama, teško raspoznaju što se skriva iza priče o taktičkim nuklearnim raketama u Kaliningradu. Nekoliko bih stvari napomenuo. Prvo, sjećam se da su se prije 10 godina tadašnji američki predsjednik Bush i sovjetski vođa Gorbačov dogovorili o unilateralnom, ali paralelnom povlačenju taktičkog nuklearnog oružja s brodova i podmornica i drugih tipova platformi te njihovu skladištenju. Gotovo je sigurno da je dio taktičkog nuklearnog oružja uskladišten u Kaliningradu nakon raspada Sovjetskog Saveza i nakon pojave Rusije. Nema dakle ništa novo u vezi s prisutnošću taktičkog oružja u Kaliningradu. Drugo: obavještajni izvori su, prema navodima 'Washington Timesa', izvijestili o dopremanju taktičkog oružja u Kaliningrad. Nisu izvijestili je li to u skladu sa shemom ili je to narušavanje sheme, to moramo znati. Je li to nešto novo, ili nešto što se događalo tijekom nekoliko godina, pa je neko odlučio da to sada stavi u središte pozornosti. Pretpostavljam da se razlog curenja informacije baš sada odnosi više na politiku Sjedinjenih Država nego na promjene u sigurnosnom okruženju ili na prijetnju sigurnosti SAD-a. Informacija je objavljena kako bi se pomoglo u kreiranju konteksta u kojem bi se pitanje širenja NATO-a i nacionalne antiraketne obrane razmotrili u prvim mjesecima Bushove administracije. - Neki analitičari kažu da je Europa, čini se, usvojila strategiju prema Rusiji koja kratkoročne ekonomske interese stavlja ispred dugoročnih strateških sigurnosnih razloga. Mislite li da ima povoda da SAD strahuju od jačanja europsko-ruskih odnosa? = Ne, mi smo zapravo ohrabrili jačanje veza Europe i Rusije u proteklom desetljeću. Mislim da je to dugoročno dobro za Europu, dobro je za stabilnost kontinenta. Moramo, mislim, izbjeći bilo kakvu podjelu između SAD-a i europskih saveznika zbog Rusije. Trebaju nam vrlo intenzivna savjetovanja, moramo razumjeti što jedna i druga strana rade u pogledu Rusije, moramo osigurati da naše politike jačaju jedna drugu. Mislim da bi najgore bilo za naše interese i dugoročan razvoj Rusije da u Moskvi stvorimo dojam kako mogu računati na velike razlike između Europe i Sjedinjenih Država. To je pokušao učiniti Sovjetski Savez, to je pokušala Rusija početkom stoljeća. To se uvijek pokazalo štetnim za europske interese i razvoj Rusije. Ključ su konzultacije i koordinacija između SAD-a i Europe i tada nas ne mora brinuti jačanje veza Europljana s Rusijom. - Nekadašnja državna tajnica Madeleine Albright pozvala je nasljednika da nastavi s istom politikom na Balkanu. Rekla je kako je američka prisutnost tamo vrlo važna. Što Vi mislite, hoćemo li vidjeti ključnu promjenu američke politike u regiji? = Mislim da ćemo vidjeti ključnu promjenu u retorici. Bush i njegovi savjetnici jasno su rekli tijekom kampanje da žele ponovno razmotriti američke aktivnosti na Balkanu, da žele da Europljani preuzmu veću odgovornost za održavanje mira, što uključuje i dodatne postrojbe i dodatni novac. Mislim da će ova Vlada problemu prići vrlo oprezno. Ova administracija visokim prioritetom drži kredibilitet SAD-a i neće poduzimati jednostrane korake u povlačenju snaga s Balkana. Oni žele rasprave s europskim saveznicima, s NATO-om, kako da se ispune obaveze, što je prava podjela odgovornosti između SAD i Europe, i da se jasno kaže europskim saveznicima da će oni preuzeti veću ulogu u sigurnosti kontinenta, ne zaboravljajući činjenicu da Sjedinjene Države nisu odgovorne samo za sigurnost Europe, nego i na globalnom planu. Ti napori na svjetskom planu iziskuju golema sredstva. Američka prisutnost na područjima poput Perzijskoga zaljeva i Istočne Azije na koncu ide u korist i europskih zemalja. - U slučaju da se postigne sporazum, mislite li da je Europska unija spremna i sposobna preuzeti vodstvo na Balkanu. Koji su rizici američkog povlačenja? = Mislim da je to dobro pitanje. To će Bushova administracija morati pažljivo analizirati. Mislim da je sad jasno kako europske zemlje ne mogu preuzeti vodstvo. Još ima podjela među njima, još ima nedostatka nedovoljno koordiniranih institucija, a postoji i nedostatak vojne sile koja se može razmjestiti i preuzeti vodstvo na Balkanu. Pretpostavljam da je Bushova administracija svjesna toga, ali žele kretanje u tom pravcu u kojem bi Evropljani preuzeli veću odgovornost za svoju sigurnost. Europske zemlje će morati posvetiti veći dio ekonomskih postignuća izgradnji obrambenih kapaciteta kako bi se postepeno pripremili za preuzimanje vodeće uloge u sigurnosti na kontinentu. Kako sam rekao, Bushova Vlada želi krenuti tim pravcem i neće poduzimati jednostrane mjere na Balkanu u smislu povlačenja snaga s Balkana. Učinit će to tek nakon dogovora s europskim saveznicima. (RFE)