US-KRIZA-Obrana-Diplomacija-Parlament-Organizacije/savezi US-IHT-24.1.-PUTINU & CO. MORA SE REĆI DA JE HLADNI RAT ZAVRŠIO SJEDINJENE DRŽAVEINTERNATIONAL HERALD TRIBUNE24. I. 2001.Putinu & Co. mora se reći da je hladni rat
završio"Rusiju je zapljusnuo val nostalgije za Sovjetskim Savezom. Bivši dužnosnik KGB-a danas upravlja zemljom. Njegovi 'drugovi' koji su još u KGB-u (a koji se sada zove FSB) oživjeli su staru sovjetsku praksu mučenja i zatvaranja novinara, akademika, boraca za ljudska prava i neslužbenih vjerskih vođa. Kada je Vladimir Putin zatražio da se za rusku himnu izabere nekadašnja sovjetska himna, parlament je prihvatio prijedlog ne trepnuvši.Danas Putinovi suradnici čekaju da i zadnji djelić slagalice iz sovjetskoga doba dođe na svoje mjesto: da odnos s SAD-om poprimi obilježja realne politike. Putin i njegovi pristaše čak su i izmislili naziv: neoniksonizam.Ruski državni mediji otvoreno su govorili kako je za Rusiju dobro da pobijedi George W. Bush. Pod Bushom, misle Putinovi ljudi, SAD više neće zanimati ruska unutarnja politika, ljudska prava, neovisni mediji i rat u Čečeniji. Kada Bush bude na vlasti, razmišlja se u Moskvi, Kremlj će imati slobodne ruke i moći će potpuno odbaciti demokraciju u ime ponovne uspostave zakona i reda. Vjeruju i u to da
SJEDINJENE DRŽAVE
INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
24. I. 2001.
Putinu & Co. mora se reći da je hladni rat završio
"Rusiju je zapljusnuo val nostalgije za Sovjetskim Savezom. Bivši
dužnosnik KGB-a danas upravlja zemljom. Njegovi 'drugovi' koji su
još u KGB-u (a koji se sada zove FSB) oživjeli su staru sovjetsku
praksu mučenja i zatvaranja novinara, akademika, boraca za ljudska
prava i neslužbenih vjerskih vođa. Kada je Vladimir Putin zatražio
da se za rusku himnu izabere nekadašnja sovjetska himna, parlament
je prihvatio prijedlog ne trepnuvši.
Danas Putinovi suradnici čekaju da i zadnji djelić slagalice iz
sovjetskoga doba dođe na svoje mjesto: da odnos s SAD-om poprimi
obilježja realne politike. Putin i njegovi pristaše čak su i
izmislili naziv: neoniksonizam.
Ruski državni mediji otvoreno su govorili kako je za Rusiju dobro da
pobijedi George W. Bush. Pod Bushom, misle Putinovi ljudi, SAD više
neće zanimati ruska unutarnja politika, ljudska prava, neovisni
mediji i rat u Čečeniji. Kada Bush bude na vlasti, razmišlja se u
Moskvi, Kremlj će imati slobodne ruke i moći će potpuno odbaciti
demokraciju u ime ponovne uspostave zakona i reda. Vjeruju i u to da
će se Rusiju smatrati velesilom. Osjećaju nostalgiju za dobrim
starim danima detanta - za summitima velesila, kontrolom oružja i
raspravama o ravnoteži američke i ruske moći u regionalnim
sukobima.
Očito je da Putin i njegovi ljudi vide iskrivljenu sliku
vanjskopolitičke filozofije nove Bushove administracije, površno
čitaju kako se u SAD kroji vanjska politika i pogrešno shvaćaju
Nixonovu politiku prema Sovjetskom savezu.
Zadaća nove Bushove vlade nije da ruskim političarima dijeli
povijesne lekcije niti da im drži tečajeve o američkim političkim
procesima. Nova američka administracija mora Moskvi odmah i jasno
pokazati svoje stvarne namjere prema Rusiji, koja nipošto ne smije
pokazivati nostalgiju za 'starim dobrim vremenima' hladnog rata.
Da, nova Bushova vlada mora jače naglasiti tradicionalna strateška
pitanja u odnosu SAD-a i Rusije. Razdoblje međunarodnog rješavanja
ruskih unutarnjih reforma odavno je završilo. U dogovoru s ruskim
kolegama i uz njihovu suradnju, članovi nove Bushove vlade moraju
se najprije usredotočiti na smanjenje nuklearnih arsenala,
povećanje nadzora nad oružjem masovnog uništenja, nadzor ruske
hegemonijske težnje prema susjedima i početak stvarnog dijaloga o
nacionalnoj raketnoj obrani. No ovaj niz prioriteta ne bi se ni u
kom slučaju smjelo tumačiti kao povratak staroj praksi detanta
velesila.
Prijašnje američke vlade - i republikanske i demokratske - postale
su majstori za višeslojnu diplomaciju u vrijeme kad su 'gurali'
pitanja ljudskih prava i vjerskih sloboda, žustro iako ne uvijek i
javno, dok se istodobno raspravljalo o strateškim pitanjima. Rusi
moraju razumjeti da Bushova administracija može posvetiti više
pozornosti tim strateškim pitanjima i istodobno nastaviti poticati
demokraciju.
Predstavljajući budućeg državnog tajnika Colina Powella, Bush je
jasno rekao: 'Naša borba za ljudsku slobodu nije prazna diplomatska
formalnost nego osnovno načelo ove velike zemlje. Potičući
demokraciju, postavljamo temelje boljem i stabilnijem svijetu'.
Rusi, čini se, nisu čuli ovaj dio govora, kao ni sličnu retoriku
tijekom Bushove kampanje. Moramo im je jasno i glasno prenijeti i to
ubrzo. (...)
Bushovi suradnici za vanjsku politiku dobro bi postupili kad bi
kremaljske dužnosnike pristojno podsjetili na to se da se Rusija
dramatično promijenila od vremena detanta. Rusija je danas mnogo
slabija u tradicionalnim mjerilima moći, ali je rusko društvo mnogo
jače. U Nixonovo doba SAD je doista kontaktirao sa samo jednim
segmentom Sovjetskog Saveza: s državom. Suradnja s kremaljskim
dužnosnicima nije bila izbor nego jedina mogućnost. Danas u Rusiji
postoje, iako slabi i iscrpljeni, privatni sektor, civilno društvo
i politička klasa neovisna o Kremlju. Ti novi izvori neovisne moći
SAD-u nude širok izbor kontakta(...). Bushova vlada morala bi
ukinuti svu demokratsku i gospodarsku pomoć državi i usmjeriti je
na rusko društvo.
Kroz državne kanale, Bushova vlada mora s Putinom i njegovom vladom
rješavati strateška pitanja. Kroz društvene kanale može poticati
tržišne i demokratske ideje unutar Rusije. Od Wilsona do Reagana,
potpora demokraciji u inozemstvu opstala je kao sveprisutna tema
američke vanjske politike i neće nestati promjenom administracije.
Što Bushova vlada prije prenese ovu poruku Rusima, to bolje", piše
Michael McFaul, član Zaklade Carnegie za međunarodni mir.