FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

US-IHT-24.1.-PUTINU & CO. MORA SE REĆI DA JE HLADNI RAT ZAVRŠIO

US-KRIZA-Obrana-Diplomacija-Parlament-Organizacije/savezi US-IHT-24.1.-PUTINU & CO. MORA SE REĆI DA JE HLADNI RAT ZAVRŠIO SJEDINJENE DRŽAVEINTERNATIONAL HERALD TRIBUNE24. I. 2001.Putinu & Co. mora se reći da je hladni rat završio"Rusiju je zapljusnuo val nostalgije za Sovjetskim Savezom. Bivši dužnosnik KGB-a danas upravlja zemljom. Njegovi 'drugovi' koji su još u KGB-u (a koji se sada zove FSB) oživjeli su staru sovjetsku praksu mučenja i zatvaranja novinara, akademika, boraca za ljudska prava i neslužbenih vjerskih vođa. Kada je Vladimir Putin zatražio da se za rusku himnu izabere nekadašnja sovjetska himna, parlament je prihvatio prijedlog ne trepnuvši.Danas Putinovi suradnici čekaju da i zadnji djelić slagalice iz sovjetskoga doba dođe na svoje mjesto: da odnos s SAD-om poprimi obilježja realne politike. Putin i njegovi pristaše čak su i izmislili naziv: neoniksonizam.Ruski državni mediji otvoreno su govorili kako je za Rusiju dobro da pobijedi George W. Bush. Pod Bushom, misle Putinovi ljudi, SAD više neće zanimati ruska unutarnja politika, ljudska prava, neovisni mediji i rat u Čečeniji. Kada Bush bude na vlasti, razmišlja se u Moskvi, Kremlj će imati slobodne ruke i moći će potpuno odbaciti demokraciju u ime ponovne uspostave zakona i reda. Vjeruju i u to da
SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 24. I. 2001. Putinu & Co. mora se reći da je hladni rat završio "Rusiju je zapljusnuo val nostalgije za Sovjetskim Savezom. Bivši dužnosnik KGB-a danas upravlja zemljom. Njegovi 'drugovi' koji su još u KGB-u (a koji se sada zove FSB) oživjeli su staru sovjetsku praksu mučenja i zatvaranja novinara, akademika, boraca za ljudska prava i neslužbenih vjerskih vođa. Kada je Vladimir Putin zatražio da se za rusku himnu izabere nekadašnja sovjetska himna, parlament je prihvatio prijedlog ne trepnuvši. Danas Putinovi suradnici čekaju da i zadnji djelić slagalice iz sovjetskoga doba dođe na svoje mjesto: da odnos s SAD-om poprimi obilježja realne politike. Putin i njegovi pristaše čak su i izmislili naziv: neoniksonizam. Ruski državni mediji otvoreno su govorili kako je za Rusiju dobro da pobijedi George W. Bush. Pod Bushom, misle Putinovi ljudi, SAD više neće zanimati ruska unutarnja politika, ljudska prava, neovisni mediji i rat u Čečeniji. Kada Bush bude na vlasti, razmišlja se u Moskvi, Kremlj će imati slobodne ruke i moći će potpuno odbaciti demokraciju u ime ponovne uspostave zakona i reda. Vjeruju i u to da će se Rusiju smatrati velesilom. Osjećaju nostalgiju za dobrim starim danima detanta - za summitima velesila, kontrolom oružja i raspravama o ravnoteži američke i ruske moći u regionalnim sukobima. Očito je da Putin i njegovi ljudi vide iskrivljenu sliku vanjskopolitičke filozofije nove Bushove administracije, površno čitaju kako se u SAD kroji vanjska politika i pogrešno shvaćaju Nixonovu politiku prema Sovjetskom savezu. Zadaća nove Bushove vlade nije da ruskim političarima dijeli povijesne lekcije niti da im drži tečajeve o američkim političkim procesima. Nova američka administracija mora Moskvi odmah i jasno pokazati svoje stvarne namjere prema Rusiji, koja nipošto ne smije pokazivati nostalgiju za 'starim dobrim vremenima' hladnog rata. Da, nova Bushova vlada mora jače naglasiti tradicionalna strateška pitanja u odnosu SAD-a i Rusije. Razdoblje međunarodnog rješavanja ruskih unutarnjih reforma odavno je završilo. U dogovoru s ruskim kolegama i uz njihovu suradnju, članovi nove Bushove vlade moraju se najprije usredotočiti na smanjenje nuklearnih arsenala, povećanje nadzora nad oružjem masovnog uništenja, nadzor ruske hegemonijske težnje prema susjedima i početak stvarnog dijaloga o nacionalnoj raketnoj obrani. No ovaj niz prioriteta ne bi se ni u kom slučaju smjelo tumačiti kao povratak staroj praksi detanta velesila. Prijašnje američke vlade - i republikanske i demokratske - postale su majstori za višeslojnu diplomaciju u vrijeme kad su 'gurali' pitanja ljudskih prava i vjerskih sloboda, žustro iako ne uvijek i javno, dok se istodobno raspravljalo o strateškim pitanjima. Rusi moraju razumjeti da Bushova administracija može posvetiti više pozornosti tim strateškim pitanjima i istodobno nastaviti poticati demokraciju. Predstavljajući budućeg državnog tajnika Colina Powella, Bush je jasno rekao: 'Naša borba za ljudsku slobodu nije prazna diplomatska formalnost nego osnovno načelo ove velike zemlje. Potičući demokraciju, postavljamo temelje boljem i stabilnijem svijetu'. Rusi, čini se, nisu čuli ovaj dio govora, kao ni sličnu retoriku tijekom Bushove kampanje. Moramo im je jasno i glasno prenijeti i to ubrzo. (...) Bushovi suradnici za vanjsku politiku dobro bi postupili kad bi kremaljske dužnosnike pristojno podsjetili na to se da se Rusija dramatično promijenila od vremena detanta. Rusija je danas mnogo slabija u tradicionalnim mjerilima moći, ali je rusko društvo mnogo jače. U Nixonovo doba SAD je doista kontaktirao sa samo jednim segmentom Sovjetskog Saveza: s državom. Suradnja s kremaljskim dužnosnicima nije bila izbor nego jedina mogućnost. Danas u Rusiji postoje, iako slabi i iscrpljeni, privatni sektor, civilno društvo i politička klasa neovisna o Kremlju. Ti novi izvori neovisne moći SAD-u nude širok izbor kontakta(...). Bushova vlada morala bi ukinuti svu demokratsku i gospodarsku pomoć državi i usmjeriti je na rusko društvo. Kroz državne kanale, Bushova vlada mora s Putinom i njegovom vladom rješavati strateška pitanja. Kroz društvene kanale može poticati tržišne i demokratske ideje unutar Rusije. Od Wilsona do Reagana, potpora demokraciji u inozemstvu opstala je kao sveprisutna tema američke vanjske politike i neće nestati promjenom administracije. Što Bushova vlada prije prenese ovu poruku Rusima, to bolje", piše Michael McFaul, član Zaklade Carnegie za međunarodni mir.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙