RFE-22.1.-HRVATSKO PRAVOSUĐE

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 22. I. 2001. Zagreb: političari i pravosuđe ? svađa u kojoj nema nedužnih Prilog Ines Šaškor: "Potpredsjednik Hrvatske vlade Slavko Linić svojom izjavom o 'kriminalnoj' odluci Upravnog suda i o sucima koji 'ne zaslužuju sudačku odoru', a sve zbog poništenja privatizacije riječke Luke, uzvitlao je prašinu i izazvao burne reakcije. Taj je spor tek ilustracija brojnih neriješenih teškoća pravosuđa u Hrvatskoj i još neraskinute pupčane veze s politikom. Potpredsjednik Vlade Linić poznat je po žestokim reakcijama i živopisnim izjavama. Za posljednju, o 'kriminalu pravosuđa', o sucima 'koji rade protiv interesa države' sam je odmah priznao da je neodgovorna, ali, eto, nije se mogao suzdržati, jer je nanesena šteta riječkoj luci nemjerljiva. Dan prije Linića i predsjednik Mesić 'proslavio' se izjavom koja je doticala pravosudno područje. Na sjednici Vlade zauzeo se za što brži izbor državnog odvjetnika koji će 'provoditi politiku koja je pobijedila na izborima'. Gotovo istim riječima pokojni je predsjednik Tuđman provjeravao bivšeg prvog čovjeka tužiteljstva prije nego se odlučio za njega ? jeste li spremni provoditi državnu politiku, upitao ga je. Naravno ? uslijedio je odgovor. Nakon toga Tuđmanova državnog odvjetnika, koji se inače čudio zašto je razriješen, drugi još nije imenovan. Nova je vlast u sedlu već gotovo godinu dana. Stanje u tužiteljstvu je, blago rečeno, kaotično. Razumljivo je Mesićevo nezadovoljstvo takvim stanjem, ali ? šef države je jamac ustavnosti i zakonitosti. Njemu kao instituciji mora biti svejedno tko je pobijedio na izborima. Teško je breme HDZ- ova nasljeđa u pravosuđu. Nije lako popraviti to stanje, a ne učiniti nove pogreške. Riječ je bila o partijskom pravosuđu, kadrovski pokorenom nizom čistki. Deseci otjeranih sudaca i tužitelja pobjegli su u odvjetnike. Javnost dnevno svjedoči o zamjetnoj stručnoj nesigurnosti neiskusnih sudaca i državnih odvjetnika u brojnim složenim procesima što se trenutačno vode. Hrvatska inače ima, po službenim izvorima, 35 sudaca na 100 tisuća stanovnika, a po najnovijim podacima Pravnog fakulteta taj se broj popeo već na 43. Europski je prosjek od 20 do 25 sudaca. Povećanjem broja sudaca nije smanjen, nego povećan broj neriješenih predmeta. On prelazi milijun predmeta. Broj donesenih presuda po sucu deset je puta manji nego u Njemačkoj. Stvari se ne popravljaju. Udruge sudaca ustale su, u ime neovisnosti sudačkog poziva, u obranu i svoga zaštićena položaja. Ne priznaju neproglašenu, ali efikasno provedenu HDZ-ovu čistku i dominaciju političke podobnosti nad strukom, već upiru prstom na nove pokušaje. Zatečeno stanje je tako zacementirano. Predstavnici nove vlasti sve češće iskazuju frustriranost takvim stanjem koje se sporo ili nikako ne mijenja. Instrumenti promjena su u njezinim rukama. Javnost bi pozdravila da su, naravno, na zakonit način, ali i s jasnom političko-moralnom porukom, obavljene neke smjene za koje evidentno postoji konsenzus u javnosti. Nitko u Hrvatskoj, osim neofašista, ne bi zažalio za Vicom Vukojevićem, ozloglašenim sucem Ustavnog suda. Nekoliko takvih poteza bilo bi pozdravljeno. Bili bi znak odlučnosti i demokratske odgovornosti nove vlasti i poslužili bi moralnoj katarzi nacije. Pravosuđe je osobito osjetljivo područje. Prozivajući suce, ili napadajući konkretne sudske presude, političari svjedoče o svojoj nemoći. Stanje u pravosuđu, a ni u Ustavnom sudu, neće se riješiti novom politizacijom, ali ni trulim kompromisima. (RFE)