US-NYT-23.1.-BOSNA: DAYTON ILI DEMOKRACIJA?

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 23. I. 2001. Bosna: Dayton ili demokracija? "U Bosni se događa nešto čudno. Ako se pogledate situaciju na današnjem Balkanu, primijetit ćete da se demokratski pokreti javljaju u dvije etnički čiste balkanske države koje su tijekom bosanskog rata izazvale najviše problema: u Hrvatskoj i u Srbiji. Demokracija je najmanje prisutna na mjestima na kojima su NATO i američki vojnici: u multietničkoj Bosni i na Kosovu. Je li NATO donio mir u Bosnu na štetu demokracije? Ne baš, no ova misao nije ni posve netočna. Pogledajmo činjenice: u etnički čistoj Srbiji, pobuna javnosti prošle je jeseni rezultirala rušenjem zlog predsjednika Miloševića s vlasti i potaknula mirnu predaju vlasti pristojnoj, demokratskoj koaliciji koju predvodi Vojislav Koštunica. U etnički čistoj Hrvatskoj, smrt njezina tvrdokorna nacionalističkog čelnika, Franje Tuđmana, u prosincu 1999. godine, rezultirala je porazom njegove korumpirane stranke i pobjedom demokrata na slobodnim izborima. U međuvremenu, međutim, u višeetničkoj Bosni, gdje je daytonski sporazum bosanske Srbe, Hrvate i Muslimane prisilio na suživot u umjetno stvorenoj državi, pluralizam i demokracija idu unazad. Na izborima održanima 11. studenog pod pokroviteljstvom NATO-a, pobijedile su stranke ekstremnih nacionalista i separatista, pokazujući kako pet godina i pet milijardi dolara pomoći nije pridonijelo stvaranju nove generacije bosanskih Muslimana, Srba i Hrvata koji bi mogli živjeti zajedno u višeetničkoj demokraciji koja može preživjeti bez pomoći. Pouka: na području kao što je Balkan, gdje su etnički identitet i mržnje izrazito duboko ukorijenjeni, lakše je stvoriti samoodrživu demokraciju u etnički homogenim zemljama, poput Srbije i Hrvatske nego u etnički raznolikima, poput Bosne. Zašto? Jer demokracija znači pristanak i na to da vaša skupina ili stranka dobije manje glasova pa moć pripadne suparničkoj skupini ili stranci, ističe stručnjak za vanjsku politiku Sveučilišta Johns Hopkins, Michael Mandelbaum. Međutim, da bi do toga došlo, stranka ili skupina koja je izgubila mora vjerovati novoj vodećoj stranci i biti sigurna da će njezini osnovni interesi biti i dalje zaštićeni te da se nema čega bojati nakon predaje vlasti. To povjerenje, kazao mi je viši zapovjednik NATO-a, 'u Bosni jednostavno ne postoji'. Korumpirane nacionalističke stranke, objasnio mi je, još manipuliraju znatnom količinom 'straha i bola naroda' pa niti jedna etnička skupina nema povjerenja u eventualno vodstvo koje bi činili predstavnici neke druge etničke skupine. Stanje u Bosni se možda i poboljša, no sada situacija nije bolja. Za sada je Bosna i dalje loše složena Rubikova kocka. Djelići se baš i ne slažu: Bosna može biti samoodrživa demokracija, no samo ako se zemlja odrekne ujedinjenosti i višeetničkoga sastava. Ili Bosna može biti višeetnička demokratska i ujedinjena država, ali ne i samoodrživa. NATO bi je zauvijek morao držati na okupu. Američki demokratski pluralizam temelji se na pojedincima različita vjerskoga podrijetla koji su dobrovoljno odlučili živjeti zajedno. No Bosna ne počinje s tim. Ovdje imate vjerske skupine koje žive zajedno protiv svoje volje, pod NATO-om, nakon jeziva rata. Daytonski sporazum je pretpostavljao da će se tri etničke skupine koje žive u Bosni naposljetku stopiti u jedinstvenu održivu demokraciju, uz malu pomoć NATO-a i mnogo novca. No to se nije dogodilo. Dayton i demokracija u Bosni ne idu ruku pod ruku. Možemo i dalje koristiti NATO kako bismo prisilili bosanske Srbe, Hrvate i Muslimane da žive zajedno u umjetnoj bosanskoj državi, kako je odredio daytonski sporazum. Ili saveznici NATO-a mogu odbaciti Dayton i umjesto toga se zauzeti za neagresivnu podjelu Bosne, dozvoljavajući da srpski sektor bude pod Srbijom, a hrvatski pod Hrvatskom, dok bi muslimanski sektor postao neovisna državica. Srbija i Hrvatska, dvije moćne sile u regiji, tada bi bile odgovorne za stabilizaciju regije, a NATO bi mogao upravljati malim protektoratom oko sarajevske muslimanske mini-države. No prisiljavanje Bosne da ostane na okupu uz darovanje mnogo novca neće dovesti do pomaka. Višeetnička će se demokracija pojaviti, a globalizacija i gospodarska integracija djelovati stabilizirajuće samo onda kada su riješena druga pitanja - posebice pitanje tko živi unutar kojih granica - tako da ljudi mogu slobodno razmišljati dalje od plemenskih interesa. Nije slučajno što McDonald's ovdje ne želi otvarati restorane. Zato pravo pitanje za Busha i njegove suradnice nije koliko vojnika ostaviti u Bosni, nego što je uopće Bosna: Dayton ili demokracija. Ne može biti oboje", piše Thomas L. Friedman.