AU 24.I.-DIE PRESSE-RUSIJA I SAD

AUSTRIJA DIE PRESSE 24. I. 2001. Vrijeme neorealista "Vladimir Putin počeo je bijeg naprijed - slobodno po geslu: vlastita inicijativa najbolja je obrana. U pismu novom američkom predsjedniku Georgeu Bushu iznosi niz prijedloga kako bi se rusko- američke odnose moglo postaviti na realne, poslovne temelje. Takvim novim početkom i Rusi i Amerikanci trebali bi ukloniti negativne osjećaje koji su se proteklih godina uzajamno nakupili u oba naroda. Pretežna većina Rusa sve se glasnije žalila da im Amerikanci pristupaju kao učitelji, da im nameću reforme 'suprotne njihovom biću' i da istodobno pokušavaju opljačkati Rusiju. Amerikanci su se sve više žalili da američka pomoć Rusiji nestaje u bačvama bez dna i da ponajprije služi još većem bogaćenju korumpirane ruske oligarhije. Dok su na visokoj političkoj razini u Clintonovj eri kontakti između Washingtona i Moskve bili intenzivni, dok su se vrhovnici međusobno rado lupkali po ramenima i izmjenjivali poljupce u obraze, na donjim razinama sve se više trovala bilateralna klima. Nova američka vlada želi izmijeniti stvari - a očito i Putin. Condoleezza Rice, nacionalna Bushova savjetnica za sigurnost i za sada očito arhitektica u oblikovanju buduće politike Washingtona prema Rusiji, već je otvoreno predočila što joj ne odgovara u politici Moskve: očajničko, bezobzirno a time i problematično ustrajanje na držanju velike sile, loše stanje demokracije, pasivnost u gospodarskim reformama, instrumentaliziranje čečenskog rata za političke svrhe. Pa ipak pledira za neorealizam: 'SAD mora priznati Rusiju kao veliku silu i treba biti jasno da ćemo uvijek imati interese koji međusobno kolidiraju i takve kod kojih ćemo se moći složiti.' 'Vot i vse' - to je sve što na to Putin može odgovoriti. Jer i on u svojem pismu Bushu pledira za takav neorealistički početak, naglašava da ni jedna vanjska sila na svijetu Rusiji ne može donijeti demokraciju, da na mnogim područjima postoje mogućnosti za suradnju, ali da su u nekim drugim neizbježne razlike u mišljenjima, upravo stoga što su nacionalni interesi obaju divova djelomično vrlo različiti. Putin je očito već sasma spretan geopolitički šahist: kad primjerice nametljivo pledira za izgradnju rusko-europskog proturaketnog sustava i za pregovore 4 + 1 (SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska plus Kina) o preradi sporazuma o proturaketnoj obrani iz 1972., ne postavlja se samo kao zagovaratelj Kine, nego smjera i na produbljivanje europsko- američkih razlika. I kad novu američku vladu poziva na zajedničku borbu protiv islamskog terorizma u središnjoj Aziji i na Kavkazu, dakako želi za vlastite svrhe upregnuti duboke ameeričke strahove od međunarodnog terorizma. Naravno, Bushov vanjskopolitički tim ne ostavlja dojam da bi se tako lako dao instrumentalizirati. I čini se da se jednako malo kao i Putin boji otvorenog spora o prijepornim pitanjima. U svjetskoj politici bi prema tome mogle ipak frcati iskre - jamačno, protivnici u Moskvi i Washingtonu nipošto ne ostavljaju dojam hazardera. Predstoje napeta vremena" - drži komentator Burkhard Bischof.