US-IHT-22.1.-NJEMAČKA HRABRO IZNOSI PLAN ZA EUROPU

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 22. I. 2001. Njemačka hrabro iznosi svoj plan za Europu "Njemačka za sebe bira novi vodeći položaj unutar Europe uz specifičan poziv koji podupire institucije EU-a na račun nacionalne suverenosti i hvali snažnu ulogu SAD-a u Europi. Nijemci brzo žele naprijed. Naglašavajući potrebu ponovnog definiranja njemačko-francuskih odnosa, oni će vjerojatno predložiti čvršću europsku integraciju na sastanku na vrhu između Francuske i Njemačke u Strasbourgu, 31. siječnja. Jasno iznoseći namjeru da želi poduprijeti Europsko povjerenstvo - nadnacionalno upravno tijelo EU-a - Njemačka eksplicitno odbija međuvladin model Europe, prema kojem nacionalne vlade postaju pokretači europskog napretka, njezin glas i glavni predstavnici njezine politike. U ovome se naziru bar dvije novosti. Predstavlja samouvjerenu inicijativu njemačkog vodstva za cijelu Europu, iznijetu samostalno, osmišljenu izvan prokušanog francusko- njemačkog dvojca. Prvi put se ta stajališta iznose uz istaknuto sudjelovanje kancelara Gerharda Schroedera, koji je dosad definiranje europske politike uglavnom prepuštao ministru vanjskih poslova Joschki Fischeru. Sve je vrlo jasno. Schroeder i Fischer svoje su stavove iznijeli na političkom forumu prošlog vikenda (...), na kojemu su sudjelovali i španjolski premijer Jose Aznar, francuski ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine, predsjednik Europskog povjerenstva Romano Prodi, te Henry Kissinger, bivši državni tajnik. Kancelar je jasno iznio svoj stav kako suradnja među vladama - za razliku od integriranog, šireg pristupa - ne može biti put Europe prema naprijed. Pozivajući se na to, pozvao je na prihvaćanje osnovnog zakona ili ustava, možda na međuvladinoj konferenciji, 2004. godine. A u neposrednoj budućnosti, apelirao je na podršku Povjerenstvu i 'institucijama koje razmišljaju integracijski.' Ova je koncepcija teško prihvatljiva za Britaniju, koja se općenito odupire svim funkcijama EU-a osim one trgovačkog bloka uključujući i protivljenje ustavu, ali i za Francusku, koja je sklona integriranu Europu pod dominacijom Nijemaca smatrati lošom za vlastite interese. Uglavnom loše ocijenjeni summit u Nici, koji je pod predsjedanjem Francuske ostavio dojam da EU izgleda uglavnom kao organizacija 15 razmaženih nacionalističkih država, Schroederu je poslužio kao primjer međuvladine metode koji nije uspio. Fischer je istodobno naglasio ulogu Amerike u Europi riječima koje su bile u skladu s osnovnim orijentacijama zemalja EU-a poput Njemačke i Britanije te kandidata poput Poljske, ali ne i u skladu s instinktima Francuske. To je bio još jedan način privlačenja pozornosti na novu individualnost pristupa Njemačke. 'U Europi nam je potrebna snažna prisutnost SAD-a', kazao je Fischer. 'SAD pridonose ravnoteži unutarnje proturječnosti europskih interesa. Uvjeren sam da će SAD morati igrati bitnu ulogu za nas'. Schroeder je u istom tonu napisao i članak za Frankfurter Allgemeine Zeitung, koji je objavljen u vrijeme inauguracije američkog predsjednika u Washingtonu (...). Kancelar je napisao kako, dok Europa sve više pridonosi uravnoteženijem, sigurnijem svijetu, 'Njemačka i Amerika mogu i žele uspješno preuzeti velike zadaće 21. stoljeća. Predsjednik Bush i nova administracija znaju da imaju partnera i prijatelja u Berlinu na koji se mogu osloniti.' Istodobno, iako je ustrajao na tome da francusko-njemačke odnose treba redefinirati, Schroeder je diplomatskom elegancijom ustrajao i na tome koliko su ti odnosi i dalje bitni za Europu. Nagovještaja nekih posebnih reakcija na to kako bi Francuska mogla reagirati na pozive kancelara na dodatnu integraciju s Vedrineove strane nije bilo. (...) Rapravljajući o njemačkim stajalištima privatno, jedan je njemački dužnosnik kazao kako se ne smije dopustiti da EU politički luta dok počinje širenje na Istok. Kontekst su, kazao je, francuski predsjednički izbori 2001. godine i oklijevanje obojice kandidata, predsjednika Jacquesa Chiraca i njegova suparnika socijalista, premijera Lionela Jospina, da zauzmu stajalište koje bi upućivalo na gubitak francuske suverenosti kroz europske integracije. (...) Njemačka je Francusku počela doživljavati kao antieuropsko povjerenstvo, što je još više pogoršao njegov napad na Prodija u Nici. No Prodi je, napadajući međuvladin model, jasno pokazao kako želi da se situacija razvija. Međuvladin model je, kazao je, fragmentiran, proturječan i recept za neodlučnost. Još gore, ustrajao je, 'to je i recept za međusobno nepovjerenje među zemljama članicma u odsutnosti iskrenog posrednika', jasno, Europskog povjerenstva. Među svim tim pitanjima, ni Schroeder ni Fischer nisu spominjali njemačko nastojanje na summitu u Nici koje je blokirala Francuska: da se ponovno razmotri pravo glasovanja kako bi odražavalo razlike u populacijama unutar EU-a i išlo dalje od francusko-njemačke jednakosti. Daleko od foruma, vodeći članovi demokršćana i socijaldemokrata u Europskom parlamentu kazali su da bi se prihvaćanje sporazuma iz Nice moralo blokirati dok se ne riješi pitanje ponovne procjene prava glasovanja i druga pitanja", piše John Vinocur.