NAJVIŠE DJECE ZLOSTAVLJANO JE U OBITELJI

piše: Nena Todorić Kajfeš ZAGREB, 21. siječnja (Hina) ? Stručnjaci tvrde da se čak 80 do 90 posto slučajeva spolnog zlostavljanja djece u Hrvatskoj događa u krugu najbližih - roditelja, rodbine i obiteljskih prijatelja.#L# Napad na dijete na putu od kuće do škole, bludničenje pedofila nad djetetom ili silovanje maloljetne osobe slučajevi su koji intrigiraju javnost i pune novinske stupce. No, takva traumatična iskustva za djecu nisu, na žalost, ono najgore i najčešće što im se događa. Statistika pokazuje da su trećina svih seksualnih zlostavljača roditeljske figure: otac, majka, očuh ili maćeha, a 50 posto su članovi uže rodbine. Nedovoljno se zna i da su trećina žrtava djeca mlađa od pet godina, dok je prosječna dob seksualno zlostavljane djece devet godina. "Za dijete je kod seksualnog zlostavljanja trauma veća što je zlostavljanje 'kroničnije' tj. što se ponavlja duže vrijeme i što je zlostavljač djetetu emocionalno bliži", kaže Gordana Buljan- Flander, psihoterapeut u Psihotrauma centru Klinike za dječje bolesti u Zagrebu. U slučaja napada pedofila izvan kruga najbližih dijete ima barem oslonac u obitelji, dok je kod incestuoznog zlostavljanja djetetu uskraćena zaštita onih koji bi se za njega trebali brinuti. Seksualno zlostavljanje ne mora nužno uključivati spolni odnos, napominje Gordana Buljan-Flander. U samo 30 posto dokazanih slučajeva dolazi do potpunog spolnog odnosa. Zlostavljanje obično počinje "igricama": pipkanjem i sličnim radnjama već kod jako malo djece od četiri ili pet godina, u dobi kad im se to predstavlja kao igra i "naša mala tajna". Sa sedam ili osam godina u to je često uključen i oralni seks, a kako dijete tih godina već počne osjećati da nešto nije u redu, zlostavljač pribjegava prijetnjama smrću djeteta ili njemu bliske osobe, ako ikome kaže. S djecom od devet ili deset godina zlostavljači već pokušavaju spolni odnos, a dijete se boji nekome potužiti zbog straha i srama. Uz seksualno, nije zanemarivo ni fizičko i emocionalno zlostavljanje, te zanemarivanja djeteta. Po podacima MUP-a, 1999. godine prijavljeno je 353 slučaja seksualnog i 461 slučaj fizičkog zlostavljanja djece. U Hrvatskoj je broj prijavljenih slučajeva zlostavljane djece počeo rasti prije 5-6 godina, ali ne zato što sada ima više zlostavljanja već stoga što su ljudi, pa i sama djeca, bolje informirani, a stručnjaci nešto bolje educirani, kaže Gordana Buljan-Flander. Tijekom prošle godine "Hrabri telefon" za zlostavljanu i zanemarenu djecu bilježi 16 dječjih poziva tjedno, a u Psihotrauma centru Klinike za dječje bolesti u tretmanu je trenutno 500 zlostavljane i zanemarene djece. "Sva ta djeca jedva dolaze na red za tretman, jer nemamo dovoljno zaposlenih stručnjaka", ističe Gordana Buljan-Flander. Zlostavljana djeca ne mogu čekati na ukidanje Vladine zabrane zapošljavanja u državnim službama, niti educiranje stručnjaka koji bi im pomogli, napominje ona. Fizičko zlostavljanje djeteta nešto se lakše otkriva jer na tijelu ostaju modrice, ožiljci, opekline ili lomovi. No, postoje i brojni drugi simptomi koje bi liječnici, socijalni radnici, učitelji i svi koji se susreću s djetetom mogli otkriti, samo da su bolje upućeni. Spolno, a pogotovo emocionalno zlostavljanje, puno je teže otkriti ako se dijete samo ne potuži. "Ne želim se ni sjetiti koliko je djece 'promaklo' i nama u Dječjoj klinici prije deset ili više godina, a da nismo primijetili simptome zlostavljanja jer nismo bili dovoljno upućeni", kaže Gordana Buljan-Flander. Educiranje roditelja i stručnjaka, te senzibiliziranje cjelokupne javnosti za taj problem, jedini je način za uspješnu prevenciju zlostavljanja djece. U tu je svrhu proteklog tjedna Ministarstvo rada i socijalne skrbi organiziralo akciju protiv zlostavljanja djece pod nazivom "Šutnja je sudioništvo". (Hina) ntk md