ŠV-LE TEMPS-18.1.-CLINTON - BLAIR I BUSH

ŠVICARSKA LE TEMPS 18. I. 2001. Tony Blair, 'siroče' Billa Clintona, morat će pokazati akrobatsku vještinu s Georgeom W. Bushom "U subotu će u Washingtonu, na svečanosti za koju kažu da će biti veličanstvena, George W. Bush položiti prisegu. Za Tonyja Blaira, dolazak teksaškog republikanca na vlast znači, među ostalim, gubitak 'posebnih odnosa' s predsjednikom najmoćnije države na svijetu. Kako će washingtonski šaran i londonski zec uskladiti svoje sklonosti? Hoće li par koji je stup Sjevernoatlantskog saveza ući u razdoblje napetosti? Britanski premijer i Bill Clinton za četiri su godine izgradili političko prijateljstvo koje se nedvojbeno temelji na njihovim osobnostima, a napose na njihovim ideološkim uvjerenjima. Američko-britanske odnose učvrstio je, dakako, 'treći put', ali i zajednička predodžba o glavnim smjernicama strategijske politike (NATO, Partnerstvo za mir, europsko proširenje, Kosovo) i o ulozi Sjedinjenih Država u svijetu. Očitujući veću sklonost Europi od svojih prethodnika, vlada New Laboura ostala je najvjernija saveznica Bijele kuće, u dvostrukoj igri koja je to lakša što je Bill Clinton uvijek davao prednost multilateralnom pristupu u vanjskoj politici. S Georgeom W. Bushom, prilike se čine bitno drukčijima: unatoč ublažavanju stajališta, ograničenje američke nazočnosti i povratak bilateralizmu i dalje su na istaknutom mjestu u njegovu programu. Osjetljiva pitanja već se pojavljuju: nacionalni sustav proturaketne obrane (NMD) i nekoliko trgovinskih sukoba (napose novčana pomoć Airbusu i genetski promijenjeni organizmi). Predviđaju li se napetosti? Pitaju se u Londonu. Čini se da se postojanost englesko-američkog para mora oduprijeti svakom nedostatku osobne privlačnosti, misli većina promatrača. 'Unatoč svemu, Blair je prije tri godine odlučnije uključio Ujedinjeno Kraljevstvo u europsku obranu. Ako Bush bude činio pritisak radi brze provedbe 'Star Warsa 2', London će se naći između dvije vatre', komentira Nigel Jashton, profesor međunarodne povijesti na London School of Economics. Neki su članovi NATO-a jako suzdržani prema proturaketnom programu u koji bi se Velika Britanija morala više uključiti, jer su na njezinu području postavljeni neki radari tog sustava - što podsjeća na zgodu o raketama Pershing iz doba Thatcherove. 'No može li si Blairova vlada, u takvom slučaju, dopustiti da bude djelić slagalice koji nedostaje?', pita se Nigel Jashton. Ako se 'viši državni obziri budu nametali u svakoj prilici', kao što primjećuje Denis MacShane, laburistički zastupnik, član Foreign Officea, dat će se povoda unutrašnjim raspravama. Robinu Cooku, britanskom ministru vanjskih poslova, napose se pripisuje da je snažan protivnik proturaketnog štita. William Hague, predsjednik Konzervativne stranke, htio je pak - nespretno - iskoristiti tu podjelu potvrdivši jasno i glasno svoju potporu toj inicijativi. Denis MacShane, sa svoje strane, traži moguće dodirne točke između Blaira i Busha: 'Bush neće odbaciti Clintonovo nasljeđe, koliko god bi konzervativci htjeli prihvatiti antiblairovsku politiku, dođu li na vlast', kaže zastupnik koji je u rujnu 1999. napisao predstavku o mogućem Bushovu izboru u čast Tonyja Blaira. MacShane ističe da novi američki predsjednik ima osobine 'new republicana': integracija etničkih manjina, otvorenija ženska politika i politika useljavanja. 'George W. Bush shvatio je da neće biti čimbenik ujedinjenja ne bude li išao prema centru. Daleko je od Newta Gingricha i Pata Buchanana'. Denis MacShane misli čak da će 'Star Wars', kad se dokaže njegova djelotvornost, biti obrambena tehnologija koju države neće moći uskratiti svom puku. Ukratko, je li par Bush-Blair izniman par? Simon Reich, direktor istraživačkog odjela u Kraljevskom institutu za međunarodnu politiku, ne misli tako: 'posebni odnosi' između Londona i Washingtona, na koje su Britanci ponosni, nisu kulturne naravi. To je spoj pojedinačnih sličnih interesa (ratovi, sukobi), institucijskog sustava (NATO, Bretton Woods) i osobne i ideološke simbioze (Churchill i Roosevelt, Thatcher i Reagan, Blair i Clinton). Trenutačno ne vidim ništa od toga", iz Londona izvješćuje Thierry Meyer.