NJ-SZ-18.1.-URAN I PLUTONIJ

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 18. I. 2001. Tvar koja traje "Stručnjaci to odmah nazivaju novinskom patkom: tragovi plutonija u uranskom streljivu - nemoguće. Uran iz tvornica koje prirodnu sirovinu obogaćuju za gorive elemente i 'osiromašeni' ostatak pripremaju za prodaju, ne može sadržati plutonij. Pa ipak primjerice bečki list 'Der Standard' navodi američko ministarstvo energetike rečenicom (iz siječnja 2000.): 'Vjerujemo da u osiromašenom uranu može biti neznatnih količina plutonija'. To je moguće samo ako uran ne potječe iz tvornica urana nego iz reciklaže. Takvu glupost nitko ne želi pripisati vojsci koja bi već morala nešto znati o plutoniju. Ako je na Kosovu ili u Zaljevskom ratu uistinu ispaljeno streljivo koje sadrži plutonij, imat će to naknadne posljedice za tamošnje stanovništvo. Jer kontaminacija je izrazito trajna, budući da je poluživot plutonija 239 više od 24 tisuće godina. Osim toga, taj je umjetni element i kemijski ekstremno otrovan. Od zračenja se doduše iz vana može dobro zaštititi. No udahnut i u neznatnim tragovima, plutonij 239 djeluje razorno. To znači da nisu ugroženi vojnici koji ispaljuju streljivo, nego mnogo više naraštaji ljudi koji moraju živjeti na kontaminiranom području i onda kad se više nitko ni ne sjeća da je bio rat. Pod pretpostavkom da su, kako je rečeno, obavijesti točne. To se može dokazati ili opovrgnuti ispitivanjem materijala kao i ispitivanjem tla s ratnih područja. No čini se da NATO to dobro zna i bez toga", zaključuje komentator.