DR KONGO - SRCE TAME AFRIČKOG KONTINENTA

PIŠE: Vesna Klanac ZAGREB, 18. siječnja (Hina) - Najnovije zveckanje oružja u Demokratskoj Republici Kongo (DRC), koje gotovo nikada nije potpuno utihnulo, atentat na predsjednika Laurenta-Desirea Kabile i umiješanost nekoliko vojski, milicija, bandi i okolnih zemalja, podsjetili su svijet da je ta zemlja i dalje najveće ratno poprište u kojem je svim strahotama koje jedan takav sukob nosi pogođeno oko 16 milijuna ljudi.#L# Nekadašnji Zair je golem. Ako stavite kartu Europe preko te zemlje s Londonom kao zapadnom granicom vidjet ćete da se istočna granica proteže na skoro 400 kilometara od Moskve. Okružena s devet zemalja, od kojih svaka ima neki svoj interes, i sa stotinama tisuća izbjeglica koji hrle prema pograničnim područjima, stalni je izvor destabilizacije cijele regije. Prema UN-ovim procjenama, samo u prosincu je zbog borbi pobunjenika i vojske oko grada Pwetoa, u Zambiju izbjeglo više od 60.000 ljudi. Ubojstvu predsjednika Kabile, koje još uvijek nije i konačno potvrđeno, prethodilo je nezadovoljstvo generala koje je netom smijenio zbog neučinkovite borbe protiv pobunjenika, i to onih istih pomoću kojih je 1997. godine, uz svesrdnu podršku Ruande i Ugande, došao na vlast svrgnuvši diktatora Mobutua Sesea Sekoa. Ujedinjeni u Zajedničku frontu, Pokret za oslobođenje Konga (MLC) i dvije frakcije Kongoanskog okupljanja za demokraciju (RCD) nastoje uz pomoć Ruande i Ugande zavladati zemljom. U tome im se suprotstavljaju legitimne Oružane snage Konga (CAF) koje pak uživaju vojnu potporu Angole, Namibije i Zimbabvea. Ishod je neizvjestan, a u međuvremenu je, kao posljedica, civilno stanovništvo i dalje izloženo ubijanju, silovanjima, bijegu "bez granica", bolestima i krajnjem siromaštvu. Nastavak sukoba znači da će još jedna generacija umjesto u školskim klupama odrasti u izbjegličkim logorima u kojima hara AIDS. OD OTKRIĆA PLIJEN GRABEŽLJIVACA Godine 1482. Kongo prvi otkriva portugalski moreplovac Diogo Cao, i nije trebalo dugo vremena da Portugalci, Britanci i Nizozemci, uz posredovanje lokalnih poglavica, razviju unosnu trgovinu robljem. Tako od samih početaka Kongo postaje žrtvom ljudske pohlepe; smjenjuju se samo likovi. Nakon trgovaca robljem, pohrlili su grabežljivci i pljačkaši tragajući za slonovačom, bakrom, zlatom i dijamantima, da bi 1885. godine belgijski kralj Leopold II od Konga stvorio svoje privatno kraljevstvo. Sustavno je pljačkao lokalno stanovništvo, a neposluh u predaji blaga njegovi su posilni kažnjavali odsjecanjem ruku i glava. Kada je međunarodna zajednica osudila njegovu vladavinu zbog kršenja ljudskih prava na zapanjujuće okrutan način, vladavinu nad Kongom preuzima država Belgija aktom aneksije 1908. Površni će poznavatelji povijesti istaknuti da su Belgijanci izgradili ceste, uveli zdravstvene i obrazovne programe, ali su, međutim, blokirali svaki politički razvoj. Slijedile su pobune u tadašnjem Leopoldvilleu, današnjoj Kinšasi, Belgija gubi kontrolu nad stanjem u zemlji te Kongo 1960. proglašava nezavisnost. Prvi premijer Patric Lumumba biva ubijen godinu dana kasnije, uz navodno suučesništvo SAD i Belgije, a prvi predsjednik Joseph Kasavubu svrgnut je državnim udarom 1965. godine. Glavni je protagonist u ovoj drami nasilja groteskni Joseph Mobutu, koji se preimenovao u Mobutu Sese Sekoa, a zemlju nazvao Zair. Čvrstom rukom vladao je gotovo 30 godina. Nacionalizirao je gotovo sve strane tvrtke i izbacio europske ulagače, ali usprkos tomu uživa blagonaklonost Amerike i Europe zbog svog protukomunističkog raspoloženja. Velikim je silama manje bilo važno što je bogatstva zemlje koristio kao vlastiti bankovni račun. Omogućio je kliki oko sebe da stječe golema bogatstva, ali je pohlepu svojih poslušnika katkada kažnjavao bacanjem u tamnicu. Za pouku drugima. U dva je navrata svojim nezadovoljnim vojnicima dao zeleno svijetlo da poharaju dva grada i tako si naplate svoju lojalnost. Ne čudi stoga da ga je u to vrijeme tadašnji pobunjenik Laurent- Desire Kabila, koji je sudjelovao i u najpoznatijoj pobuni u Stanleyvilleu 1964. godine, nazvao "najvećim smećem na svijetu", te je prigrlio marksističko-panafričke ideale. Na zapadnim obalama Tanganjike stvara te godine Narodnu revolucionarnu stranku. Nakratko druguje i s 'izvoznikom revolucije' Che Guevarom i 1965. uspostavlja enklavu u Uviri, na istoku zemlje. Tu, međutim, borba za pravednu stvar dolazi na kušnju. Njegov revolucionarni kompanjon, general Mbumba Nathanael, sa žaljenjem se prisjeća da se okrenuo ilegalnoj trgovini dragim kamenjem. "Ubijao je slonove i pljačkao rudnike, a potom bi sa svojim pristašama slonovaču, zlato i dijamante krijumčario preko Burundija", rekao je Nathanael. Godine 1997. svrgnuo je mrskog mu tiranina, no pokazao je da nema viziju oporavka zemlje i izlaska iz ciklusa nasilja. Svojim sposobnostima, koje ne nadilaze obilježja beznačajnog seoskog poglavice, okružio se rodbinom i najvjernijim prijateljima. Gospodarstvo je potpuno mrtvo. U Kinšasi radi tek 20 posto stanovništva, a mjesečne se plaće kreću oko osam dolara. Uz glad vlada i velika nepismenost. Mobutu je bio tiranin, a zemljom i političkom elitom je vladao poput šahovskog velemajstora, slažu se analitičari. Kabila je pokušao istim načinom, no nije dosegao Mobutuovu umješnost. Kako je dugo boravio u egzilu jedva da je razumio saveze i suparništva na terenu... i tako je do njegove likvidacije jedino njegovo uporište ostalo na rodnom jugoistoku. Tko će se u ovom trenutku nametnuti kao glavni igrač na sceni neizvjesno je. Sigurno je samo jedno: tko god da se umiješa naći će dovoljno financijskih razloga da ostane u igri. Rat je omogućio procvat poslovnih carstva, zamaglivši političke ciljeve. Zemlja je preplavljena stotinama tzv. biznismena, lovaca u mutnom, trgovaca oružjem, plaćenicima i osiguravajućim društvima. Jedva da je iznenađujuće da se rat gotovo isključivo vodi u "dijamantskom području" Mbuji-Mayi. Visoki časnici svih vojnih formacija iz svih devet susjednih država trguju dijamantima, zlatom, kavom, i drvnom građom. Tim novcem plaćaju svoje vojske jer im se mir ni u kom slučaju ne isplati. Trgovina nacionalnim blagom dobila je, uz sav sarkazam, i "ljudsku dimenziju" - uvelike se, naime, trguje ženama, a posebice djevojčicama. Je li Kongo u romanu Josepha Conrada "Srce tame" bio doista samo slučajni odabir za pozadinu opisa najmračnijih strana ljudske svijesti? (Hina) vk sv