FR-LES ECHOS-15.1-O USTAVU EU

FRANCUSKA LES ECHOS 15. I. 2001. Europi sada treba Ustav "Nakon neuspjeha summita u Nici, rasprava o europskom Ustavu poprimit će nove razmjere. Otvorilo se već nekoliko mogućnosti: federalistički plan Joschke Fischera, govor Jacquesa Chiraca u Bundestagu, proglas iz Clunyja, prijedlog Ustava koji je objavio britanski tjednik 'The Economist' i njemački prijedlog o početku pregovora na tu temu. Više no ikad, donošenje europskog Ustava mora pomoći da se nadoknadi demokratski deficit od kojeg pati Europa i vratiti joj političko nadahnuće. 1. Podjela europskih ustavnih ovlasti. Europa je nastala i gradila se kroz desetljeća zahvaljujući odlučnosti država koje ju čine i političara koji su ih zastupali. No danas, sve veća uloga Povjerenstva i Europskog parlamenta svjedoči o postojanju Europe izvan država. Ugovor, međunarodni sporazum između suverenih država, ne odražava te promjene. Prava europska ustavna vlast mora uključiti države članice, Povjerenstvo koje je jamac općeg dobra i Europski parlament koji zastupa građane Unije. U fazi izrade moraju se također uključiti zemlje kandidati za ulazak u Uniju. 2. Tekst s političkim sadržajem koji će biti svima pristupačan. Ne može se jamčiti neograničena potpora naroda za donošenje važnijih europskih inicijativa ako je njihovo pravno tumačenje zamršeno i stručno. Zahtjev za demokraciju ne smije dovesti do smanjenja naših abmicija, već mora istaknuti uloge koji su posrijedi i izreći ih jasnim i sažetim političkim jezikom. Svrha donošenja Ustava bit će da se utvrde glavna načela na kojima se temelji i prema kojima se usmjerava naša Europa: pravna osobnost Unije, priznanje humanističkih vrijednosti, djelovanje ustanova, načelo glasovanja dvostrukom većinom (koje se čini jednostavnije i pravednije od kvalificirane većine), načelo supsidijarnosti, izravna primjenjivost zajedničkog prava. Takav bi Ustav pridonio stvaranju svijesti o europskom državljanstvu i tako stvarnu solidarnost pretvorio u 'želju da živimo zajedno'. 3. Ujediniti europske narode oko identiteta u nastajanju. Europske su zajednice, rođene iz želje da se europski narodi zbliže više nego države, uspjele uvesti Europu u svakodnevicu Europljana: sloboda kretanja osoba, robe, usluga i kapitala, zajednički novac, veliki industrijski programi (Airbus i Ariane), velika razmjena među sveučilištima u sklopu zajedničkih projekata. Dakako, puno se toga još mora učiniti kako bismo se bolje upoznali. No tko je god putovao izvan Unije, zna što znači Europa. Okupiti Europljane oko Ustava treba biti prigoda da zaživi europska građanska svijest. Oni koji se pozivaju na nepremostive razlike među europskim narodima, zaboravljaju da se na zajedničkom projektu, bar kao i na zajedničkoj povijesti, okuplja i nadahnjuje jedan narod. (...) 4. Promicati europsku kulturu i europske predodžbe izvan naših granica. Ustavna zadaća trenutačno nije ograničena isključivo na nas same. Proglasiti zajednički (ali ne jedinstven) identitet, poprima osobit smisao ako znamo da globalizacija i sve veći utjecaj SAD-a teže razvodnjavanju kulture. Pred Unijom je danas velik izazov: učiniti da miroljubiva sila i naše vrijednosti zažive u globaliziranom okolišu. Gospodarski utjecaj nije dovoljan. Mi, Europljani, moramo braniti, ali i promicati svoju kulturu i svoje shvaćanje o svijetu. To se shvaćanje jako razlikuje od američkog, od bilateralne težnje i golemog područja slobodne trgovine. Takva udruživanja, pod krinkom čisto gospodarskih dogovora, imaju velik socijalni, politički i, napokon, kulturni utjecaj. Lučenje gospodarstva od politike je varka. Naša je zadaća načiniti od Europske unije pravu političku federaciju i tako promicati naš obrazac. Mi, Europljani, moramo poticati nastanak višepolarne globalizacije koja će poštovati različitost, a neće biti čimbenik nejednakosti. Mi, Europljani moramo pokazati ponajprije zemljama kandidatima, ali i narodima Južne Amerike, jugoistočne Azije i sjeverne Afrike koji su ušli u integracijske procese, put kojim ide Unija", piše Boris Walbaum.