AU 14.I.-DIE PRESSE-VRAŽJE KOLO

AUSTRIJA DIE PRESSE 14. I. 2001. Vražje kolo histerije "Jeste li u posljednje vrijeme jeli ukusan govedski mozak? Je li iza vas dugi let na srednjem sjedalu ekonomskoga razreda? Pripadate li možda čak onima koji su na Kosovu brinuli da se zaustavi genocid? U potvrdnom slučaju, prema medijskim ste shvaćanjima s velikom vjerojatnošću već klinički mrtvi. Netko će reći da je to ciničan pristup velikim temama posljednjih dana. Činjenica je da među govedom u Europi redom dolazi do pojave zagonetne bolesti BSE koja postoji i u (krasan eufemizam), 'ljudskom obliku'. Činjenica je da tisuće ljudi poslije dugih letova oboli od tromboze, često smrtno. I činjenica je na posljetku velik broj bolesti i smrti od leukemije među bivšim pripadnicima balkanskih postrojba. Je li sve to tek medijska histerija ili izbijanje katastrofa u svijetu koji je izgubio mjeru i odgovornost? Činjenica je također da se malo toga sigurno zna o točnim uzrocima kravljeg ludila BSE jednako kao i o povezanosti tajanstvenih oboljenja na Kosovu s često spominjanim uranskim streljivom NATO- a. Samo podudarnost uskih sjedala u rijetkom zraku sa stvaranjem trombocita, ako je netko tomu sklon, slovi kao donekle dokazana. Sada se postavlja pitanje ne zahtijeva li vjerojatnost da je tako kako se čini, žurne konzekvencije. Nije li neodgovorno kod očite opasnosti dugo čekati na sigurne rezultate? Odgovor je da. A medijski pritisak dogovoru pridonosi svoje. Pa ipak se upravo pod medijskim pritiskom konzekvencije rado ocjenjuju kao priznanje koje će se kasnije - ako ipak nije tako - teško moći izbrisati. A medijski je pritisak vjerojatno najneozbiljniji savjetnik: zašto riječ uransko streljivo primjerice izaziva neusporedivo više pozornosti nego tromboze tijekom leta kod kojih je broj slučajeva puno dramatičniji? Nestručne rasprave, kampanje i obrane onemogućavaju stručna razjašnjavanja tema. Ostanimo na primjeru urana: protivnici ratova u Zaljevu i na Balkanu oduvijek su upozoravali, ne na tamošnje diktatore, nego na primjenu uranskoga streljiva. Ozbiljni znanstvenici koje nije angažirao NATO, od pojave leukemije među NATO-ovim vojnicima govore da uransko streljivo 's vjerojatnošću koja graniči sa sigurnošću nemaju veze s pojavom leukemije'. Nitko ne kaže da s vjerojatnošću koja graniči sa sigurnošću imaju veze s time. Ali svi govore da postoji upadljivo veliki broj oboljenja i neobjašnjiv fenomen. Posljedica? Polemike između pristaša teorije o uranskom streljivu koji drže da im poluslužbena izvješća i glasine daju za pravo, te skeptika koji u tomu vide samo dodatni pokušaj protivnika rata da dokažu da su u pravu. Sve to skupa ne pridonosi razjašnjenju tragičnih smrtnih slučajeva i opasnosti. Više pridonosi izolaciji i propustima onih koji bi žurno morali dati razjašnjenje - NATO u predmetnom slučaju, poljoprivredni lobiji, zračni prijevoznici. To pak dovodi do gubitka povjerenja javnosti, razumljivo osjetljive na temu zdravlja, te do spremnosti da se reagira na kampanje koje djeluju u ime razjašnjavanja. Vražje kolo" - drži komentator lista Andreas Schwarz.