RUSIJA-OBŠČAJA GAZETA OD 11.1.01.PROSVJEDI U ČEŠKOJ

RUSIJA OBŠČAJA GAZETA No. 2/ 11.I.2001. Glas naroda "Prosvjedi u središtu češke prijestolnice u kojima je sudjelovalo više tisuća ljudi u znak potpore - smiješno je i reći - skupini novinara s prvog državnog kanala koji su se pobunili protiv 'političke cenzure' u liku ponovno imenovanog direktora televizije. Gledateljima su se obratili s ekrana: želite li dobivati objektivne informacije, poduprite naš prosvjed, a ako ne, informacije će biti onakve kakvima ih vide neke političke snage... Čini se da ni sami novinari, ni predsjednik, ni parlament, ni republička vlada nisu očekivali takvu reakciju sretnika (da su nama njihove brige), koji se, Bogu hvala, već dugo bave svojim problemima (obitelj, vikendica, automobil, cijene) prosječnih čeških građana. U izvješćima iz Praga spomenuta je brojka: štrajkaše na televiziji poduprlo je sto tisuća prosvjednika. I to u gradu u kojemu živi milijun stanovnika. I to u blagdanske božićne i novogodišnje dane, kada nema ni pivske, a kamoli političke djelatnosti. Reći ću radi usporedbe: 1990., u jeku protukomunističkog pokreta, kada je u ljudima doslovno kipjela klasna mržnja; u proljeće 1991., kada su Česi tražili da se sovjetski vojnici (čitaj okupatori) vrate u domovinu; u kolovozu iste godine, kada su desetci tisuća ljudi u središtu Praga skandirali 'Rusi, mi smo s vama!', očito svjesni da Moskovljani ispred Bijelog doma brane i njihovu slobodu... Dakle: tih dalekih dana u kojima se na trgovima stvarala nacionalna svijest, okupljalo se upola manje ljudi nego danas. No, prilike onda i sad nipošto se ne mogu usporediti: tada su se Česi branili od unutrašnjih i od vanjskih nedaća, a sada... Pogledaj kroz prozor! Vidiš li tu slobodu riječi? Nema je ni koliko je crno ispod nokta. Pa ipak su na ulici desetci tisuća zabrinutih ljudi. Samo smjeranje (možda izazovno i točno planirano) na to da je ugrožena sama sloboda, bilo je dovoljno da se organiziraju masovni prosvjedi. Po ruskim je mjerilima povod za uzbunu ne samo beznačajan, već jednostavno besmislen. Uostalom, to se ne događa u nas. Na televizijskim snimcima iz Praga uglavnom su se vidjeli, kako mi se učinilo, lica muškaraca i žena od pedesetak godina, 'djece praškog proljeća' koja su jako narasla. U kolovozu 68. i njima, dvadesetogodišnjim mladićima i djevojkama, obratili su se novinari Čehoslovačkog radija: 'Mi smo s vama, budite s nama!' U to su vrijeme Dom radija već opkolili sovjetski padobranci. Tada se prolila krv - Pražani su odgovorili na poziv i došli. Što i koga su tada branili prije 32 godine? To kažem zato što čovjeka na trg može dovesti jednostavan zaključak: i od mene konkretno nešto ovisi. Sada su okolnosti drugačije. To je istina. Kao što je istina i da svjetina ne može rješavati 'kadrovska pitanja'. No čini mi se da u ovom slučaju stvar nije u tome. Već u tome da golemi skup ljudi koji se smatra građanskim društvom ima pravo da govori i da ga se čuje. Ili da se pomiri s nametanjem nečijih političkih sklonosti. Česi su, kako se čini iz Moskve, izabrali prvu inačicu. Mi o tomu nismo mogli ni sanjati", piše Vitalij Jaroševski.