ZAGREB, 14. siječnja (Hina) - Hrvatska je 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata zemlja, a prošle je godine otvorena i mogućnost za ispunjenje njezinih strateških vanjskopolitičkih ciljeva - ulazak u euroatlantske
integracije.
ZAGREB, 14. siječnja (Hina) - Hrvatska je 15. siječnja 1992.
postala međunarodno priznata zemlja, a prošle je godine otvorena i
mogućnost za ispunjenje njezinih strateških vanjskopolitičkih
ciljeva - ulazak u euroatlantske integracije.#L#
"Današnji dan - 15. siječnja 1992. - bit će zlatnim slovima uklesan
u sveukupnu, četrnaestostoljetnu povijest hrvatskoga naroda na
ovom - za nas svetom - tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana",
rekao je 15. siječnja prije devet godina predsjednik Franjo Tuđman
u obraćanju naciji.
Tada su Hrvatsku redom priznale: Belgija, Velika Britanija,
Danska, Malta, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Mađarska,
Norveška, Bugarska, Poljska, Italija, Kanada, Australija,
Francuska, Finska i Švedska, a ranije su to već bile učinile Sveta
Stolica, Njemačka, Island, Estonija, Litva, Latvija, Slovenija,
Ukrajina i San Marino.
U diplomatskim naporima za međunarodnim priznanjem Hrvatske
prednjačile su Sveta Stolica i Njemačka. Vatikan je prvi u svijetu,
3. listopada 1991., obznanio da radi na međunarodnom priznanju
Hrvatske, a Njemačka je priznanjem Hrvatske 18. prosinca 1991.
izazvala prijekore nekih zemalja, ali i pokrenula nezaustavljivu
diplomatsku akciju među ostalim tadašnjim članicama Europske
zajednice. Kada su ostale zemlje Europske zajednice, današnje
Europske unije, priznale Zagreb, Bonn je istodobno potpisao
protokol o uspostavi diplomatskih odnosa između Hrvatske i
Njemačke.
Svjetske agencije u svojim su reakcijama na priznanje Hrvatske
isticale da "jugoslavenska federacija ne postoji" (AFP), ali su
istodobno upozoravale da priznanje Hrvatske i Slovenije ne
riješava probleme u regiji, te su predviđale "olujna vremena".
Međunarodno priznanje Hrvatske nije međutim značilo i konačnu
slobodu. Gotovo trećina Hrvatske početkom 1992. bila je okupirana,
a ta će okupacija hrvatskog terirotorija biti okončana tek nakon
vojnih operacija Bljesak i Oluja (1995.), te nakon mirne
reintegracije hrvatskog Podunavlja (1998.).
Hrvatska je i nakon što je oslobodila svoja područja ostala u
međunarodnoj izolaciji. Tek je 2000. godina označila bitniji pomak
u približavanju Hrvatske njezinim strateškim ciljevima, odnosno
NATO-u i EU-u. Parlamentarni, a zatim i predsjednički izbori
održani početkom prošle godine ocijenjeni su u međunarodnim
krugovima slobodnim i poštenim i Hrvatska je, s novom vladom i
predsjednikom, otvorenih ruku dočekana u međunarodnim krugovima.
Hrvatska je u svibnju prošle godine primljena u program NATO-a
Partnerstvo za mir, krajem godine u Svjetsku trgovinsku
organizaciju (WTO), postala je članica Trilaterale Italije,
Slovenije i Mađarske, koja je postala Kvadrilateralom, dala je
aktivan doprinos uspostavi Jadransko-jonske inicijative, a Vijeće
Europe ukinulo je proces monitoringa Hrvatskoj. Uspjesi nove
hrvatske politike kulminirali su 24. studenoga održavanjem
Zagrebačkog summita, najvećeg međunarodnog skupa ikada održanog u
Hrvatskoj, na kojem je sudjelovalo 25 izaslanstava na najvišoj
razini. Na Zagrebačkom summitu Hrvatska je službeno počela
pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s EU, a
hrvatski čelnici vjeruju da će Sporazum biti potpisan do kraja
lipnja 2001.
Međutim, kraj godine Hrvatska je dočekala s novim problemima u
odnosima s Međunarodnim sudom za ratne zločine (ICTY) u Den Haagu.
Spor izazvan kritikama Hrvatske od strane prvih ljudi ICTY-ja i
sadržajem poziva za svjedočenje hrvatskom generalu Petru Stipetiću
mogao bi se razriješiti tijekom sutrašnjeg posjeta tužiteljice
Carle del Ponte Zagrebu.
(Hina) nab rb