SLO 9.I.-DELO-GRANICE, ISTRA

SLOVENIJA DELO 9. I. 2001. Koga zanima Piranski zaljev "Hrvatski nogometni navijači koji su zbog veće 'šarolikosti sezone' došli hladiti svoje navijačke strasti na brzo kopnećem pohorskom snijegu, sočnim su transparentom pri kraju slalomske staze štošta rekli. Među ostalim i to da ih Piranski zaljev zanima manje od lanjskoga snijega i da su nekih tema koje tako vatreno stružu dnevna i vanjska politika obiju država (skupa s novinarima) siti već do grla i da im se za njih uistinu fućka. Nisu jedini: i u Sloveniji znamo sve više ljudi koji dobivaju 'ospice' kad čuju ime toga, s politikantskim frazama sve više onečišćenog, zaljeva. Istu nedjelju su vrlo blizu toga zaljeva o položaju Istre i njezinih stanovnika ozbiljno razgovarali neki župani i zastupnici iz slovenske i hrvatske Istre. Teme koje su dotakli uistinu nisu bile nove. A možda je upravo te nedjelje među njima, unatoč pesimizmu i zasićenosti, počelo sazrijevati saznanje da lokalni stanovnici i regija Istra ipak nisu tako značajni kako bi se moglo zaključiti iz odnosa pojedinih državnika odnosno državnih dužnosnika prema njihovim pitanjima. Naprotiv - ponekima je tek poslije prespavane noći postalo jasno da takav odnos visokih dužnosnika ne može imati perspektivu. U Rimu su već odavno spoznali da moraju slušati želje i zahtjeve domaćega Trsta, u Beču u odnosima sa Slovenijom ne mogu i ne mogu zaobići svoju Korušku. A Slovenija i Hrvatska u međusobnim odnosima neće moći bez Istre. Kakva sreća što se Istrani (u velikoj većini) tako međusobno razumiju. I to unatoč činjenici da im netko (ili nešto) cijelo vrijeme gorljivo muti vodu i zagorčava život. Možda je baš taj opjevani istarski suživot najveća potpora onima koji bi morali brinuti za bolji život na poluotoku ali u ime viših nacionalnih interesa to stalno izbjegavaju. Hrvatski zastupnik iz Buja Dino Debeljuh na sastanku je tražio da Istrani objema vladama postave rokove i ultimatume, dokažu im da nema smisla toliko se vremena 'igrati'. 'Možemo biti i oštriji', rekao je Debeljuh. Dok je slovensko ministarstvo vanjskih poslova jasno dalo do znanja da Slovenija podupire prekogranično povezivanje, Tonino Picula je za talijanske medije izjavio da je zamisao o Istri kao euroregiji dobra zamisao za budućnost, kad sazore okolnosti. Takvom je izjavom zaostao korak iz Rupela. Napravio je pogrješku jer nije prihvatio Rupelov izazov i došao na Seču. Kad bi se ministri uspjeli dogovoriti samo o jednoj stvari, pa makar samo o datumu idućega susreta mješovitog diplomatskog povjerenstva, to bi ipak bilo nešto. Uz nizozmesko-njemačku granicu prije pola stoljeća umro je (iskrvario) dječak jer su ga (poslije prometne nesreće) vozili u sto kilometara udaljenu nizozemsku bolnicu umjesto u nekih sto metara udaljenu njemačku. Događaj je silovito utjecao na oblikovanje jedne od prvih euroregija. Prije godinu i pol nešto se slično dogodilo u Istri (unesrećeni je dječak odvezen u Rijeku umjesto u Izolu). Otac pokojnog dječaka je doduše prosvjedovao tadašnjem hrvatskom ministru zdravstva, no stvari se nisu promijenile. Bit će zanimljivo vidjeti koliko će demokratskoga sluha za zdravlje i život svojih građana pokazati sadašnja hrvatska vlast u idućem sličnom slučaju. Vlast očito još uvijek nerado shvaća da bi morala biti u službi svojih građana i pomagati im a nipošto ne bi smjela dopustiti suprotno - žrtvovanje građana zbog nekakvih navodno viših nacionalnih ciljeva. A u Istri se događa upravo to. Istrani se na svojem poluotoku osjećaju skučenima i to u doba kad granice među državama postaju povijesni relikt. Ako je pored toga u hrvatskoj Istri povijest uistinu tekla polakše nego u Europi (tako kaže Tonino Picula), Istrani imaju još jedan razlog više da žele prevladati granicu, a hrvatski političari još jedan razlog manje da odgađaju traženje kompromisa. Ne može biti prevladavanja ako prije toga ne znaš gdje je trebaš prevladati. Postavljanje granica u današnjoj je Europi doista anakronizam. Možda bi išlo lakše kad bi ujedinili poglavlja određivanja i prevladavanja. Ili će ići lakše tek nakon što Slovenija bude punopravna članica pa će punopravnom članicom željeti postati i južna susjeda?" - pita Boris Šuligoj.