FR-IT-BA-YU-vojska-Obrana-Oružani sukobi-Bolesti-Onečišćenje FRANCUSKA-LE MONDE OD 5.1.01.UVODNIK O BALKANSKOM SINDROMU FRANCUSKALE MONDE5. I. 2001.Rat i njegovi sindromi"Zapadne vojske koje muče dva politička pitanja - sačuvati ugled
i paziti na javno mišljenje - već nekoliko godina dotjeruju svoje koncepcije koje idu za tim da se zaborave neizbježive štete koje prate njihovo upletanje. One misle da vode 'čist rat', s 'kirurški preciznim udarcima'. Tvrde da nastoje smanjiti vlastite gubitke i ostvariti cilj 'bez ljudskih gubitaka', ili što je moguće više poštedjeti civilni puk koji je često talac neprijateljskih snaga, ograničavajući 'popratnu štetu'. No vlade i stožeri dobro znaju da nema 'čistog rata', premda se bolesti koje vojnici donose s bojnog polja gdjekada očituju sa zakašnjenjem. Ta stara pouka ovih dana opet postaje aktualna sa smrću šestog talijanskog vojnika koji je služio u Bosni, a mogla bi se pripisati 'balkanskom sindromu'.Još je prerano da bismo znali je li tajanstvena smrt mladog topnika - i drugih žrtava - od raka izravno ili neizravno povezana s činjenicom da je bio u dodiru sa streljivom koje sadrži osiromašeni uran. Za sada nema nikakvih medicinskih dokaza koji bi potvrdili tu postavku, a znanstvenici su i dalje vrlo oprezni. Unatoč svemu:
FRANCUSKA
LE MONDE
5. I. 2001.
Rat i njegovi sindromi
"Zapadne vojske koje muče dva politička pitanja - sačuvati ugled i
paziti na javno mišljenje - već nekoliko godina dotjeruju svoje
koncepcije koje idu za tim da se zaborave neizbježive štete koje
prate njihovo upletanje. One misle da vode 'čist rat', s 'kirurški
preciznim udarcima'. Tvrde da nastoje smanjiti vlastite gubitke i
ostvariti cilj 'bez ljudskih gubitaka', ili što je moguće više
poštedjeti civilni puk koji je često talac neprijateljskih snaga,
ograničavajući 'popratnu štetu'. No vlade i stožeri dobro znaju da
nema 'čistog rata', premda se bolesti koje vojnici donose s bojnog
polja gdjekada očituju sa zakašnjenjem. Ta stara pouka ovih dana
opet postaje aktualna sa smrću šestog talijanskog vojnika koji je
služio u Bosni, a mogla bi se pripisati 'balkanskom sindromu'.
Još je prerano da bismo znali je li tajanstvena smrt mladog topnika
- i drugih žrtava - od raka izravno ili neizravno povezana s
činjenicom da je bio u dodiru sa streljivom koje sadrži osiromašeni
uran. Za sada nema nikakvih medicinskih dokaza koji bi potvrdili tu
postavku, a znanstvenici su i dalje vrlo oprezni. Unatoč svemu:
pogubnost radioaktivne tvari u nekim okolnostima prilično
zabrinjava i opravdava zahtjeve zainteresiranih zemalja za
obrazloženjem. Mnoge među njima zadovoljile su se time što su
upoznale NATO sa svojim strahovima. Italija ide dalje zatraživši
službeno od Saveza točne podatke o 'zemljopisnoj' uporabi
sumnjivog streljiva.
Taj potez skreće pozornost na pomalo nehajno ponašanje američkog
stožera, gospodara Saveza, prema svojim europskim saveznicima: ovi
službeno nisu nikada bili obaviješteni da je NATO na Balkanu - u
Bosni, a zatim na Kosovu - primjenjivao streljivo s osiromašenim
uranom, tvari koja povećava čvrstoću i otpornost protutenkovskih
granata. Europa ima pravo znati čemu su bili izloženi njezini
vojnici i tražiti, dakle, maksimum informacija od
Sjevernoatlantskog vijeća koje će proučiti pitanje 9. I. u
Bruxellesu.
NATO ne može ostati pri svojim uobičajeno neodređenim odgovorima
koji ne mogu umiriti europsku zabrinutost koja će se opetovati sa
svakom sumnjivom smrću. Podsjetimo da je drugi sindrom, posljedica
kemijskog onečišćenja u Zaljevskom ratu, možda uzrok tisuća žrtava
u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Kanadi od 1994. Ova
zabrinjavajuća afera ponovno svjedoči o izvanrednoj osjetljivosti
europskih vlada na sve što se, izravno ili neizravno, tiče zdravlja
njihovih građana. Čini se da, po njihovu mišljenju, više ništa ne
smije umaći načelu sigurnosti. Pa ni rat", kaže se u uvodniku
lista.