FRANCUSKA-LE MONDE OD 5.1.01.UVODNIK O BALKANSKOM SINDROMU

FRANCUSKA LE MONDE 5. I. 2001. Rat i njegovi sindromi "Zapadne vojske koje muče dva politička pitanja - sačuvati ugled i paziti na javno mišljenje - već nekoliko godina dotjeruju svoje koncepcije koje idu za tim da se zaborave neizbježive štete koje prate njihovo upletanje. One misle da vode 'čist rat', s 'kirurški preciznim udarcima'. Tvrde da nastoje smanjiti vlastite gubitke i ostvariti cilj 'bez ljudskih gubitaka', ili što je moguće više poštedjeti civilni puk koji je često talac neprijateljskih snaga, ograničavajući 'popratnu štetu'. No vlade i stožeri dobro znaju da nema 'čistog rata', premda se bolesti koje vojnici donose s bojnog polja gdjekada očituju sa zakašnjenjem. Ta stara pouka ovih dana opet postaje aktualna sa smrću šestog talijanskog vojnika koji je služio u Bosni, a mogla bi se pripisati 'balkanskom sindromu'. Još je prerano da bismo znali je li tajanstvena smrt mladog topnika - i drugih žrtava - od raka izravno ili neizravno povezana s činjenicom da je bio u dodiru sa streljivom koje sadrži osiromašeni uran. Za sada nema nikakvih medicinskih dokaza koji bi potvrdili tu postavku, a znanstvenici su i dalje vrlo oprezni. Unatoč svemu: pogubnost radioaktivne tvari u nekim okolnostima prilično zabrinjava i opravdava zahtjeve zainteresiranih zemalja za obrazloženjem. Mnoge među njima zadovoljile su se time što su upoznale NATO sa svojim strahovima. Italija ide dalje zatraživši službeno od Saveza točne podatke o 'zemljopisnoj' uporabi sumnjivog streljiva. Taj potez skreće pozornost na pomalo nehajno ponašanje američkog stožera, gospodara Saveza, prema svojim europskim saveznicima: ovi službeno nisu nikada bili obaviješteni da je NATO na Balkanu - u Bosni, a zatim na Kosovu - primjenjivao streljivo s osiromašenim uranom, tvari koja povećava čvrstoću i otpornost protutenkovskih granata. Europa ima pravo znati čemu su bili izloženi njezini vojnici i tražiti, dakle, maksimum informacija od Sjevernoatlantskog vijeća koje će proučiti pitanje 9. I. u Bruxellesu. NATO ne može ostati pri svojim uobičajeno neodređenim odgovorima koji ne mogu umiriti europsku zabrinutost koja će se opetovati sa svakom sumnjivom smrću. Podsjetimo da je drugi sindrom, posljedica kemijskog onečišćenja u Zaljevskom ratu, možda uzrok tisuća žrtava u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Kanadi od 1994. Ova zabrinjavajuća afera ponovno svjedoči o izvanrednoj osjetljivosti europskih vlada na sve što se, izravno ili neizravno, tiče zdravlja njihovih građana. Čini se da, po njihovu mišljenju, više ništa ne smije umaći načelu sigurnosti. Pa ni rat", kaže se u uvodniku lista.