HR-žene-diskriminacija-Nezaposlenost ŽENE SU NEPOŽELJNA RADNA SNAGA piše: Nena Todorić KajfešZAGREB, 7. siječnja (Hina) - Hrvatski zakoni nisu diskriminirajući prema ženama, ali su u svakodnevnom životu žene diskriminirane u odnosu na
muškarce, pogotovo na području rada i zapošljavanja, tvrdi se u knjizi "Diskriminacija žena u Hrvatskoj".
piše: Nena Todorić Kajfeš
ZAGREB, 7. siječnja (Hina) - Hrvatski zakoni nisu diskriminirajući
prema ženama, ali su u svakodnevnom životu žene diskriminirane u
odnosu na muškarce, pogotovo na području rada i zapošljavanja,
tvrdi se u knjizi "Diskriminacija žena u Hrvatskoj".#L#
Ženama je teže naći posao, za isti posao manje su plaćene nego
muškarci, a rade i na niže vrednovanima i slabije plaćenim
poslovima, kaže jedna od autorica knjige Jagoda Milidrag Šmid,
savjetnica za socijalna pitanja u Savezu samostalnih sindikata
Hrvatske.
Nejednakost na tržištu rada, kako kaže, najteže je izmjerljiva i
vrlo često teško dokaziva, ali je jednako prisutna kao i
nejednakost u političkom, sindikalnom ili obiteljskom životu.
Žene čine 52 posto hrvatskog stanovništva, a u broju zaposlenih
zastupljene su s oko 48,3 posto. Među nezaposlenima su sredinom
prošle godine činile 52,9 posto.
Mlađim su ženama šanse za zaposlenje dodatno otežane iz apsurdnog
razloga ? jer ih zakon štiti.
Naime, hrvatsko radno zakonodavstvo izlazi ususret zaposlenim
ženama reproduktivne dobi: sadrži posebne odredbe o zaštiti
ženskog zdravlja, ograničava noćni i prekovremeni rad žena, štiti
trudnice, dojilje i majke male djece.
Na žalost, umjesto da visoki standardi ugrađeni u Zakon o radu
pomognu ženama, praksa pokazuje sasvim drugu sliku.
"Često se sindikatu javljaju mlade žene i djevojke u panici jer im
je poslodavac uvjetovao dobivanje radnog mjesta potpisivanjem
'ugovora' kojim ona jamči da se u nekoliko godina neće udati ili
roditi dijete", navodi Jagoda Milidrag Šmid.
"U tim slučajevima savjetujemo djevojkama da potpišu takav
'dokument', ali da se ne obaziru na njega jer je pravno potpuno
ništavan", dodaje.
Iako se slični slučajevi kršenja ljudskih prava uglavnom javljaju
kod "malih poslodavaca" s dvoje do troje zaposlenih, žene općenito
duže čekaju na posao od muškaraca i manje su poželjne na tržištu
rada.
Tako se u knjizi "Diskriminacija žena u Hrvatskoj" navodi kako je i
ravnatelj Hrvatske udruge poslodavaca Željko Ivančević u nekoliko
navrata javno govorio o nepoželjnosti žena kao radne snage, tvrdeći
da je "ta kategorija preskupa za poslodavca jer je prezaštićena
odredbama Zakona o radu".
Možda u tome treba tražiti razlog dominantne zastupljenosti žena u
području sive ekonomije, za koju se procjenjuje da u ukupnoj
zaposlenosti u Hrvatskoj sudjeluje između 15 i 18 posto.
Za diskriminaciju žena prilikom zapošljavanja ne postoje posebne
sankcije, kaže pomoćnik glavnog inspektora Državnog inspektorata
Ilija Tadić. Slučajeve kršenje zakona rješava sud, a kazne
predviđene za poslodavca kreću se od pet do 20 tisuća kuna.
"Iako savjetujemo članove sindikata da sve slučajeve nezakonitosti
prijave, oni se na to vrlo rijetko odlučuju zbog sporosti sudova",
kaže Jagoda Milidrag Šmid.
Djelatnosti u kojima su žene pretežita radna snaga (tekstil,
proizvodnja kože i obuće itd.) imaju i do 47 posto niža primanja od
državnog prosjeka.
Primjerice, u trgovini mješovitom robom, gdje većinom rade žene,
prosječna plaća u 1998. godini bila je 36 posto niža nego plaća u
trgovini motornim vozilima i motociklima gdje uglavnom rade
muškarci, a posao je isti - prodaja proizvoda.
Statistika pokazuje i da žene prednjače na listama viška zaposlenih
u 2000. godini (55 posto), te da općenito rade na niže rangiranim
radnim mjestima koja se među prvima ukidaju.
(Hina) ntk md