RDW 4. I. JE LI ARAFAT KLJUČ MIRA NA BLISKOM ISTOKU

NJEMAČKI RADIO - RDW 4. I. 2001. Arafat - ključ mira na Bliskom istoku? Prilog Petera Philippa. Mirovni bi pregovori u novoj, dvanaestodnevnoj rundi trebali dobiti još jednu šansu, a Arafat će se jednoznačno i otvoreno založiti za zaustavljanje nasilja i svakodnevnih sukoba s Izraelcima. Arafatu ta odluka sigurno nije lako pala, jer se nalazi pod pritiskom svojih suradnika i drugih arapskih i islamskih vlada, a pogotovo pod pritiskom koja dolazi s ulica palestinskih područja. Još samo prije nekoliko dana govorio je o intenziviranju Intifade, novog ustanka svojih sunarodnjaka. Kada je Arafat ipak odletio u Washington gdje je u dva razgovora s Clintonom očito popustio, postalo je jasnim da je to učinio iz nekoliko očiglednih razloga. Jasno 'Ne' Clintonovim prijedlozima svu krivnju i odgovornost za propast mirovnog procesa i sukobe koji bi uslijedili bacilo bi na Palestince. Događaji na Zapadnoj obali i pojasu Gaze u zadnja tri mjeseca daju naslutiti loše stvari ukoliko se skoro ne pronađe izlaz iz postojećeg stanja. Jasno 'Da' bi, naprotiv, Arafatov položaj u vlastitim redovima i u arapskom i islamskom svijetu oslabilo, i bilo u suprotnosti s pradavnim ambicijama i snovima boležljivog i vremešnog vođe Palestinaca. Tako je on ponudio kompromis 'Uvjetno da' jer, kako je rekao, ima ograničenja u više točaka Clintonova plana. Istodobno zna kako ih ima i Barak. To je i razlog novog pokušaja mirovnih pregovora. Ali to neće biti puno više od pokušaja. Već se naziru zbivanja sljedećih dana: izraelski i palestinski posrednici će ponovno otputovati u SAD kako bi pokrenuli razgovore tamo gdje su zadnji put, nakon 14 dana, bili i prekinuti. Govori se čak i o susretu na vrhu, ukoliko uspjeh njihovih dogovora bude mirisao na uspjeh. Clinton u pregovorima neće sudjelovati, jer je već više puta iskusio kako susreti na vrhu sami po sebi nisu garancija uspjeha. Preduvjet za pregovore su, po izraelskim navodima, ponajprije smirivanje situacije u zaposjednutim i palestinskim autonomnim područjima. Prvi bi test trebao biti Arafatov poziv ili ne svome narodu na mir. U prošlosti su takva obećanja već davana, ali ih se onda pakiralo u razna priopćenja i zaključke i na kraju i izgubili. Čak i ukoliko Arafat i mirovni posrednici doista ozbiljno učine dio posla, teško je za očekivati da će kompletni dogovor biti postignut do kraja Clintonova mandata, 20. siječnja. No, ukoliko se to tada postigne važan napredak, taj datum gubi značenje. Ostanu li sadašnje pozicije nepromijenjene, a kompromis nemoguć, utjeha je barem nekoliko dana mira i nekoliko žrtava manje. (RDW)