BBC 4. I. ZABRINUTOST ZBOG STRELJIVA S URANOM

BRITANSKI RADIO - BBC 4. I. 2001. U Europi se širi zabrinutost zbog uporabe streljiva s osiromašenim uranom za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Iako nije jasno je li moguće zračenje iz tog oružja izazvalo leukemiju u talijanskih vojnika NATO-a koji su nedavno umrli, sve je više zahtjeva da se to pitanje potpuno istraži i, ako treba, takvo oružje zabrani. A kakve su reakcije na te tvrdnje u samim zemljama u kojima je NATO djelovao. O tome više u prilogu Miroslava Šimovića: Ministar zdravstva Federacije Bosne i Hercegovine Božo Ljubić kaže kako je u Federaciji zabilježen porast malignih oboljenja. Međutim, prema njegovim riječima, ne bi se moglo govoriti o značajnom porastu. = Teoretičari ta oboljenja koja bi bila, na neki način, izravnije uzrokovana ionizirajućim zračenjima kao što su leukemija, i uopće neoplazma limfatičkog sustava ne smatraju značajnije povećanim. Tu se bilježi određeni rast broja umrlih. Zabilježeno je, dakle, u Federaciji Bosne i Hercegovine u prošloj godini 87 osoba umrlih od oboljenja malignih neoplazija limfnopoljskog sustava, što u strukturi ima ukupno oko 2.571 umrlu osobu i iznosi 3,38 posto u odnosu na prijašnje razdoblja i u odnosu na podatke susjednih država, prema ocjenama ovih stručnjaka ne predstavlja signifikantan porast. - Da li ste bili u kontaktima s drugim zemljama? Danas je predsjednik Europskog povjerenstva Romano Prodi najavio da će hitno započeti kontakte s vladama Bosne i Hercegovine i Srbije zbog posljedica korištenja osiromašenog urana. = Danas imamo najavu dolaska jedne ekipe iz Italije. Njihovi stručnjaci su već bili ovdje prije Božića i Nove Godine i ispitivali su područja gdje borave talijanske jedinice i da, navodno, nisu našli pojačanog zračenja. Crnogorski ministar za ekologiju Miodrag Domilanović dao je izjavu da je zračenje zabilježeno nedaleko od Boke Kotorske: = Nije nikakva alarmantna situacija na prostoru Crne Gore. Smatram da je dosta precizno i stručno utvrđeno ... da je samo na jednom izuzetno malom prostoru na prostoru prisutna kontaminacija terena na površini od oko 3 tisuće kvadratnih metara. Savjetnica ministra za ekologiju u Vladi Srbije Gordana Bronc kaže kako njezina Vlada, kao ni Ujedinjeni narodi, po njezinim riječima, ne znaju gdje je korišteno streljivo s osiromašenim uranom: = Na Kosovo je sigurno mnogo toga palo. Pretpostavljaju se određene količine, ali predsjedavajući skupine koja je vodila istraživanja ispred Ujedinjenih naroda na ovim prostorima, vezano za bombardiranje i NATO agresiju, on je izjavio, nažalost, da iako je on službenik Ujedinjenih naroda, nije uspio dobiti službene podatke od NATO-a gdje je, kada i koliko korišteno ovo streljivo. *** O djelovanju streljiva s osiromašenih uranom razgovarali smo sa stručnjakom je Londonskog međunarodnog instituta za strateške studije Paulom Beaverom. Žarko Vodinelić najprije ga je upitao, ima li indikacija da takvo streljivo može biti opasno ne samo za vojnike koji njime rukuju, već i za civile koji se nađu na području gdje se ono upotrebljava. = Istraživanja do sada nisu dala jasne dokaze o tome može li osiromašeni uran, bilo da se radi o bojevoj glavi ili oklopu tenka, biti uzrok problema. Na primjer, kad projektil probija oklop tenka, odgovara Paul Beaver, sve indikacije koje imamo dosad ukazuju na to da je osiromašeni uran sasvim bezopasan pri rukovanju i da čak ni krhotine projektila nisu opasne niti izazivaju rak. Čini se da se opasnost javlja kada osiromašeni uran oksidira, na primjer kad se zapali pogođeni tenk. Ako, na primjer, američki zrakoplov A 10 pogodi iz svog 30-milimetarskog topa projektilom koji u svom plaštu ima osiromašeni uran, tenk koji se onda zapali i razvija temperatura od 10 tisuća Celzijevih stupnjeva, i tom se prilikom obogaćeni uran razgrađuje u okside. Ti oksidi onda stvaraju čestice koje mogu lebdjeti u zraku možda 50 do 100 metara daljine. One onda zbog svoje težine padaju na površinu zemlje i prodiru u tlo vrlo brzo. Jedini problem s osiromašenim uranom je u tome što te čestice, ako ih netko udahne, mogu imati kancerogeni učinak na dišne organe i na središnji živčani sustav, što je moguće ako se ta osoba zatekne u blizini požara u kojem izgara osiromašeni uran. U gradskom ratovanju, ako na primjer izgori pogođeni tenk na ulicama, to može biti opasno za civilno stanovništvo u blizini, kaže Paul Beaver. A na pitanje o tome jesu li reakcije političara nakon oboljenja i smrti od leukemije vojnika NATO-a pretjerane ako se smatra da je opasnost od osiromašenog urana minimalna, gospodin Beaver kaže sljedeće: = Mislim da bi trebalo istražiti pomalo misterioznu smrt tih vojnika jer nije problem samo u osiromašenom uranu, odgovara Paul Beaver. Suvremeno ratište obiluje opasnim tvarima. Vratimo se opet primjeru gorućeg tenka. Moguće je da se tom prilikom stvaraju oksidi osiromašenog urana, ali se također javlja vrlo štetan učinak od izgaranja hidrauličke tekućine transmisijskih sustava, goriva i maziva, specijalnog keramičkog oklopa koji štiti od protutenkovskih projektila, ugljičnih vlakana, pa čak i azbesta kod nekih starijih tenkova, posebice u starijim ruskim modelima T 55 i T 72. Smjesa svih tih tvari vrlo je opasna i stoga vojnici moraju biti vrlo oprezni kada pokušavaju spasiti neprijateljska ili vlastita uništena vozila. Moraju se poduzimati mjere predostrožnosti poput nošenja zaštitne odjeće. Ali problem je također u tome što mi zapravo ne znamo sve štetne učinke tih tvari. Mora se imati na umu da se oružje proizvodi za ubijanje i ranjavanje ljudi i ponekad se ne može niti testirati onako kako se, na primjer, testiraju novi farmaceutski proizvodi, kaže Paul Beaver. Na kraju razgovora pitamo ga može li se povući usporedba sa situacijom u Iraku nakon Zaljevskog rata gdje se također uporabljalo oružje s osiromašenim uranom, pa je Irak nakon toga tvrdio da su njegovi građani zbog toga masovno obolijevali. = Mislim da moramo biti vrlo oprezni u vezi s onim što se dogodilo na jugu Iraka i tvrdnji o slučajevima leukemije izazvanih radijacijom. Ja ni malo ne dvojim u tome da ljudi na jugu Iraka boluju i umiru, no mislim da se više pozornosti mora obratiti na posljedice izgaranja naftnih polja, pogođenih skladišta kemijskog oružja i t.d. naglašavam da osiromašeni uran nije radioaktivan i nije ništa manje opasan ako njime rukujete nego ako živite u kući u čijem okolišu ima mnogo granita, na primjer u Daltmoreu na jugozapadu Engleske i u Bretagnei u Francuskoj, Schwarzwaldu u Njemačkoj, nekim dijelovima Dolomita, pa čak i na nekim dijelovima dalmatinske obale. Čak i mineralna voda iz vulkanskih područja, poznat je jedan takav slučaj u Francuskoj, može biti više radioaktivna. Tek kad osiromašeni uran počne gorjeti, javlja se opasnost. Toliko se toga događalo na jugu Iraka, toliko se kancerogenih tvari tamo stvorilo, na primjer učinak kemijskog oružja Sadama Huseina, da se ne može izravno upirati prstom u osiromašeni uran. No u svakom slučaju, mora se provesti vrlo temeljita istraga. (BBC)