FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

IT-CORRIERE3.I.- HAAG TRAŽI NOVCE, A NEZADOVOLJAN I IZBORIMA U BIH

IT-US-E-zločini-sudovi-Politika IT-CORRIERE3.I.- HAAG TRAŽI NOVCE, A NEZADOVOLJAN I IZBORIMA U BIH ITALIJACORRIERE DELLA SERA3. I. 2001.Haaški sud riskira paralizu"Trebao je biti balkanski Nuernberg. Riskira postati sjetna parodija, unatoč velikih napora da se sakupe dokazi, uhite krivci i pruži pravda milijunima žrtava.Ako bi Milošević, Karadžić i Mladić, najpoznatiji optuženi, bili sutra uhićeni, tek bi slijedeći naraštaj Srba znao presudu. Gorak je zaključak sudaca međunarodnog haaškog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji u svijetlu iskustava ovih godina: beskrajni procesi, malo sredstava za istragu i djelovanje na raspolaganju, dugi boravci u istražnom zatvoru, birokratske zapreke, malo ozbiljnih doprinosa u uhićenju bjegunaca od strane jedinih snaga koje su to u stanu učiniti, vojnika NATO-a. Rezultat nedavnih izbora u Bosni, uz tko zna koju po redu potvrdu nacionalista, pokazuje koliku bi važnost imalo uhićenje još uvijek utjecajnih osoba u političkom životu te zemlje. I sama Miloševićeva politička 'vitalnost', koliko god da je sve marginalnija nakon prošlih izbora u Srbiji, predstavlja negativnu sjenu nad učvršćivanjem demokracije u Beogradu.
ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 3. I. 2001. Haaški sud riskira paralizu "Trebao je biti balkanski Nuernberg. Riskira postati sjetna parodija, unatoč velikih napora da se sakupe dokazi, uhite krivci i pruži pravda milijunima žrtava. Ako bi Milošević, Karadžić i Mladić, najpoznatiji optuženi, bili sutra uhićeni, tek bi slijedeći naraštaj Srba znao presudu. Gorak je zaključak sudaca međunarodnog haaškog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji u svijetlu iskustava ovih godina: beskrajni procesi, malo sredstava za istragu i djelovanje na raspolaganju, dugi boravci u istražnom zatvoru, birokratske zapreke, malo ozbiljnih doprinosa u uhićenju bjegunaca od strane jedinih snaga koje su to u stanu učiniti, vojnika NATO-a. Rezultat nedavnih izbora u Bosni, uz tko zna koju po redu potvrdu nacionalista, pokazuje koliku bi važnost imalo uhićenje još uvijek utjecajnih osoba u političkom životu te zemlje. I sama Miloševićeva politička 'vitalnost', koliko god da je sve marginalnija nakon prošlih izbora u Srbiji, predstavlja negativnu sjenu nad učvršćivanjem demokracije u Beogradu. U stvarnosti, želja međunarodne zajednice za pravdom, potvrđena na riječima, i suradnja sa Sudom, koja se počinje uspostavljati u svim zemljama koje su bile uključene u sukob, uključujući i Srbiju (Beograd je obećao otvoriti istražni ured), suprotstavlja se s nemoći sudskog aparata. Sa sadašnjim strukturama i pravilima djelovanja, Sud nije u stanju dovršiti procese u razumnim rokovima: od najmanje 11 mjeseci do najviše dvije godine i sedam mjeseci za do sada ispitane slučajeve. Procesi, pazite, prvog stupnja. Za prizive su rokovi još duži. Proces prvog reda bivšem bosansko- srpskom predsjedniku Momčilu Krajišniku, možda najistaknutijoj do sada uhićenoj osobi, neće moći početi prije svibnja 2002. i završiti prije 2003.. Trenutno se Milošević mora više bojati srpskog pravosuđa. Nekoliko vođa demokratskog preokreta traži njegovo uhićenje. Ne radi ratnih zločina, nego radi zločina unutar zemlje (...). Dokazi za njih, kada se jednom otvore pismohrane tajnih službi i ponovno uspostavi odgovarajući pravosudni sustav, neće nedostajati. S druge strane, Milošević, barem na planu korupcije će se moći braniti računajući na činjenicu da u Beogradu jakobinci bez mrlje nisu uobičajena roba. Što se tiče ratnih odgovornosti, on nije zasigurno jedini koji je punih ruku sijao klice nacionalizma. Neki predlažu 'povjerenstvo za istinu' po modelu one koja je izazvala katarzu (ali i kolektivni oprost) u Južnoj Africi. Za Srbiju, svesti račune sa svojom prošlošću znači postaviti i poneko pitanje intelektualcima, javnom mnijenju i ne malom broju sadašnjih čelnika: i radi tog razloga je toliko složen i neugodan odnos s haaškim sucima, a koji se, za sada, ionako osjećaju nemoćnima. Prošlih su mjeseci Vijeću sigurnosti UN-a su predočili povjerljivo izvješće, koje, u praksi, zvuči kao objava predaje, u izočnosti odgovarajućih ispravaka. 'Riskira se gubitak vjerodostojnosti, i razočaranje velikoga očekivanja međunarodne zajednice, uzimajući u obzir da do danas glavni odgovorni nisu u sudskom procesu', pišu, kako bi potaknuli brzu reformu Suda, financijska sredstva i mjere poput, primjerice, uvođenje part time sudaca kako bi se povećao broj sudskih vijeća. Sada, prema izvješću, od 26 optuženih jedanestorici je sudski proces u tijeku, i 15 je u očekivanju presude. 5 priziva je u tijeku. Samo je tri, nakon osam godina djelovanja, konačnih presuda. 38 bjegunaca. Neuspjeh, sve u svemu, otežan činjenicom da se u velikoj većini slučajeva radi o 'malim ribama', ili osobama drugog plana u odnosu na političke odgovornosti za pokolje. Sa sadašnjim ritmom, bez daljnjih uhidbi, sud bi za ne manje od tri godine dovršio procese u tijeku. A sedam u slučaju uhidbe bjegunaca. Kroz šesnaest bi se dodale nove optužbe. 'Kada bi se primjerice uhitilo Miloševića', komentira Fausto Pocar, jedini talijanski sudac među 14 sudaca suda, 'postavio bi se problem prioriteta, te, dakle, još jedan problem pravde u odnosu na druge optužene koji čekaju. Paradoksalna je činjenica da sud ustanovljen u ime ljudskih prava predviđa zadržavanje u zatvoru tijekom istrage dulje nego u bilo kojoj pravnoj državi. Prema sadašnjim parametrima djelovanja, istražni zatvor traje 30 mjeseci. Unatoč objektivnim teškoćama, sud radi punim ritmom. No 14 sudaca i 3 sudska vijeća ne mogu činiti čuda. Uhićenja posljednjih mjeseci, zahvaljujući suradnji nekih balkanskih zemalja, umjesto da izgledaju kao korak naprijed na putu pravde, riskiraju je poniziti, jer će dossierima i sudskim postupkom začepiti sud. Može se zamisliti stanje tekućih radova da se uskoro uhiti neke od 38 optuženih koji su još uvijek u bijegu, a kojima bi se trebalo pridružiti još imena, stavljenih na jedan tajni popis istraga, i drugih mogućih optuženih u istrazi koju je glavna tužiteljica Carla Del Ponte otvorila prema kosovarskim gerilcima OVK-a. S druge je strane obvezatno upitati se glede funkcioniranja jedne institucije koja zapošljava 1300 osoba i stoji desetke milijuna dolara. 'Ovim ritmom, mnoga svjedočenja riskiraju izgubiti vrijednost, delegitimirajući cijeli postupak. Kako je moguće pisati presude glede događaja koji su se dogodili prije deset godina?'. 'Sud je', kaže Pocar, 'nedvojbeno pridonio stvaranju međunarodne svijesti i razvoju međunarodnog prava, no rizik je da bi mogao ostati jedno kulturalno i civilizacijsko iskustvo. Velikog moralnog, ali ne i pravosudnog, značenja'."

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙