IT-IQ-krize-Politika it - 29. XII. la stampa- svjetske krize - bettiza ITALIJALA STAMPA29. XII. 2002.Središnje je pitanje Srednji istok"Godina 2002. na kraju nije bila godina izbrazdana samo žalošću, strahovima i nevoljama. Naravno,
izraelsko-palestinska kriza se održala na izrazito visokim razinama usijanja, terorizam je iako više nije dostigao apokaliptične newyorške razine, posijao žrtve u Moskvi, Aziji i, posljednjih dana, u Groznom. Sjeverna Koreja je sa svojim objavljenim nuklearnim projektima postala javna regionalna opasnost i svjetska zagonetka. No druga strane vage uopće nije ostala prazna.U Africi su pokrenuti mnogi procesi pacifikacije. Između Indije i Pakistana nije izbio nikakav atomski rat. Velika zapadna gospodarstva su se grčila u nizu više sivih nego crnih petaka. Loši razvoji su velikim dijelom zaustavljeni u Japanu i u azijskim zemljama u razvoju; komunistička Kina, smanjivši za neki postotak svoju visoku stopu razvoja, u međuvremenu je pokrenula, po prvi puta na miran način, svoju četvrtu fazu političke i generacijske tranzicije. Iz Afganistana unatoč svih potresa složene normalizacije nisu došle vijesti o katastrofama.
ITALIJA
LA STAMPA
29. XII. 2002.
Središnje je pitanje Srednji istok
"Godina 2002. na kraju nije bila godina izbrazdana samo žalošću,
strahovima i nevoljama. Naravno, izraelsko-palestinska kriza se
održala na izrazito visokim razinama usijanja, terorizam je iako
više nije dostigao apokaliptične newyorške razine, posijao žrtve u
Moskvi, Aziji i, posljednjih dana, u Groznom. Sjeverna Koreja je sa
svojim objavljenim nuklearnim projektima postala javna regionalna
opasnost i svjetska zagonetka. No druga strane vage uopće nije
ostala prazna.
U Africi su pokrenuti mnogi procesi pacifikacije. Između Indije i
Pakistana nije izbio nikakav atomski rat. Velika zapadna
gospodarstva su se grčila u nizu više sivih nego crnih petaka. Loši
razvoji su velikim dijelom zaustavljeni u Japanu i u azijskim
zemljama u razvoju; komunistička Kina, smanjivši za neki postotak
svoju visoku stopu razvoja, u međuvremenu je pokrenula, po prvi
puta na miran način, svoju četvrtu fazu političke i generacijske
tranzicije. Iz Afganistana unatoč svih potresa složene
normalizacije nisu došle vijesti o katastrofama.
'Pravedni rat' na Balkanu, toliko kritiziran od pesimista i
profesionalnih pacifista, dao je dobre plodove. S tih strana više
nije došao miris krvi i baruta: Srbi i Hrvati ponovno su počeli
razgovarati i trgovati, bosanski muslimani se nisu zarazili
opasnim islamističkim zarazama, Crnogorci i Kosovari su ostvarili
napretke prema samostalnosti, dok su se radišni Slovenci
pripremali da s odličnim ocjenama 2004. stignu Europsku Uniju. Već
2003. se najavljuje kao manje mirna.
Dim rata već se diže iračkim nebom. Britanci, Turci, Kurdi, šijiti i
djelomice i Izraelci, već se usklađuju s američkim pripremama za
napad na Saddama Husseina koji se smatra skorim.(...)
No zašto rat? Samo da bi se uništilo smrtonosne Saddamove arsenale?
Iskreno, arsenali su negdje između istine i izlike. Vjerojatan
razlog mogućeg rata je uništenje, izmjena sadašnjeg ustajalog i
smrtonosnog srednjoistočnog statusa quo. Najdalekovidniji
stratezi Bijele kuće možda poglavito ciljaju na popravljanje
korumpiranih i oligarhijskih režima, jačanje kurdskih i šijitskih
autonomija, možda čak i na razbijanje vrlo dvojbene Saudijske
Arabije. Uz očuvanje izraelskog demokratskog modela u središtu
duboko restrukturiranog i izmijenjenog regionalnog sustava. Više
od iračkih biokemijskih oružja, pa i više od nafte, promjena
globalne geopolitičke karte Srednjeg i Bliskog istoka bit će pravi
ulog u igri godine koja počinje.", piše Enzo Bettiza.