US - 26. XII. WASH.POST - O ODLUČIVANJU WTO-A

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST * 26. XII. 2002. Otvorena trgovina "Prije tri godine, kada je summit Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu privukao prvi iz niza protuglobalističkih prosvjeda, zagovornici slobodne trgovine priznali su jednu stvar kritičarima: WTO mora biti otvoreniji. Pregovori o novim trgovinskim sporazumima često su mutni: sporove o postojećim pravilima organizacija uglavnom rješava u tajnosti. S obzirom da trgovinska pravila pogađaju središnje aspekte života ljudi, sigurnost hrane i kvalitetu okoliša, kao i cijenu života, ona se moraju stvarati i provoditi na svjetlu dana. Pa ipak, unatoč širokom prihvaćanju tog argumenta, ostvaren je mali napredak u tome da se WTO učini transparentnijim. Taj je neuspjeh posebice istaknut kada je riječ o procesu organizacije pri rješavanju sporova. Poput domaćeg pravnog sustava, tu bi se trebalo primjenjivati napisana pravila na predvidljiv način; ako je za to potrebno javno povjerenje, njegova promišljanja trebaju biti otvorena. No većina vlada koja iznosi pravne podneske na raspravu drži ih tajnim, barem u početku (Sjedinjene Države su iznimka). Usmene rasprave na sastancima WTO-a su tajne, i pisana mišljenja sudaca drže se tajnima mjesecima prije no što se prenesu strankama u sporu. Uobičajena obrana tih prikrivanja jest da otvorenost jača lobbyje. Ako se europsko povjerenstvo sprema skoro izdati svoje pravne predmete, primjerice, velike korporacije i aktivističke skupine mogu izvršiti pritisak na povjerenstvo da promijeni mišljenje prije no što odvjetnici iznesu svoje argumente. Istina je da lobbyji predstavljaju prijetnju, i kada bi oni imali pravo iznositi svoje slučajeve u WTO-u lako bi mogli pokopati sustav. No tajnost nije način da se lobbyiji drže na udaljenosti. Najbogatiji će skrivati ljude unutar sustava koji bi im dojavljivali ono što žele znati. Tajnost na kraju pogađa slabije organizirane skupine koje ne znaju koristiti sustav, poglavito vlade siromašnih zemalja. Isto tako postoji argument za veću otvorenost u načinu na koji WTO dogovara nova pravila. Sjedinjene Države i druge vodeće članice pokazuju sklonost objaviti svoje početne prijedloge glede stvari kao što su pristojbe za poljoprivredna zemljišta, ali veliki dio kasnijeg pogađanja odvija se privatno. Opet, postoji argument da pregovarači trebaju izdvojenost od lobbystičkih pritisaka kako bi mogli sklopiti produktivne dogovore. No tajnost potiče sumnjičavost protuglobalističkih kritičara, koji reagiraju prijavljujući WTO u cijelosti. Isto tako izaziva otpor među siromašnim zemljama, čije se vlade izostavljaju iz seansi pogađanja. Koliko god je moguće, velike članice WTO-a bi trebale voditi svoje pregovore javno, onako kako parlamenti u demokratskom svijetu otvoreno raspravljaju o zakonima."