FR-DE-kriza-Diplomacija-Vlada-Parlament-Izbori franc-le monde od 27.12.02. o krizi u njemačkoj FRANCUSKALE MONDE27.XII.2002.Iznemogla Njemačka"Što se dogodilo s najvećom trgovačkom silom na kontinentu, s europskom lokomotivom, s
gospodarskim divom koji je toliko jak da je ulijevao strah susjedima? Oni se danas plaše njegove slabosti, njegove iznemoglosti koja bi sve njegove partnere mogla dovesti u prilike slične japanskima. Njemačka nije zdrava. Izbori od 22. rujna ponovno su, nakon tijesne pobjede, doveli na vlast crveno-zelenu koaliciju koja se pretvara da otkriva razmjere štete i ne uspijeva utvrditi jedinstveni pravac. No politika nema puno udjela u tomu. Bolest je ozbiljnija i zahtijeva drastična rješenja.Brojke same govore. Rast se približio nuli i mogao bi se pretvoriti u recesiju; prosječna stopa nezaposlenosti je 9,8 posto, a zapečatile su je istočne zemlje; dosad najveći broj stečajeva malih i srednjih poduzeća koji su nekad bili ponos zemlje; javni manjak koji prilično premašuje gornju granicu pakta o stabilnosti i blagajne socijalne sigurnosti (zdravstveno i mirovinsko osiguranje) na rubu likvidnosti...Takvo stanje ponajprije je rezultat njemačke posebnosti koja se
FRANCUSKA
LE MONDE
27.XII.2002.
Iznemogla Njemačka
"Što se dogodilo s najvećom trgovačkom silom na kontinentu, s
europskom lokomotivom, s gospodarskim divom koji je toliko jak da
je ulijevao strah susjedima? Oni se danas plaše njegove slabosti,
njegove iznemoglosti koja bi sve njegove partnere mogla dovesti u
prilike slične japanskima. Njemačka nije zdrava. Izbori od 22.
rujna ponovno su, nakon tijesne pobjede, doveli na vlast crveno-
zelenu koaliciju koja se pretvara da otkriva razmjere štete i ne
uspijeva utvrditi jedinstveni pravac. No politika nema puno udjela
u tomu. Bolest je ozbiljnija i zahtijeva drastična rješenja.
Brojke same govore. Rast se približio nuli i mogao bi se pretvoriti
u recesiju; prosječna stopa nezaposlenosti je 9,8 posto, a
zapečatile su je istočne zemlje; dosad najveći broj stečajeva malih
i srednjih poduzeća koji su nekad bili ponos zemlje; javni manjak
koji prilično premašuje gornju granicu pakta o stabilnosti i
blagajne socijalne sigurnosti (zdravstveno i mirovinsko
osiguranje) na rubu likvidnosti...
Takvo stanje ponajprije je rezultat njemačke posebnosti koja se
zove ujedinjenje. Godine 1990. kancelar Kohl obećao je da će od
istoka načiniti 'cvjetnu dolinu'; nije rekao po kojoj cijeni. Već
dvanaest godina njemačka državna uprava sa zapada na istok
prebacuje sedamdeset do devedeset milijarda eura, kako bi bivšu
Demokratsku Republiku Njemačku spasila od potonuća. To dakako nije
bačen novac. Životni je standard tu dosegnuo 70 posto standarda u
bivšem SRNJ-u. Ipak, rezultat je postignut zahvaljujući masovnoj
preraspodjeli prihoda u obliku različitih vrsta novčanih pomoći,
umjesto restrukturiranjem i oživljavanjem gospodarske
djelatnosti koju guši 'politički' tečaj - jedna njemačka marka za
jednu istočnonjemačku marku (ili gotovo toliko). Tim se golemim
javnim transferima uglavnom tumači zaduženost savezne države i
pokrajina, a time i težina duga. (...)
Gerhard Schroeder i njegovi zeleni saveznici došli su 1998. godine
na vlast odlučni u nakani da prekinu 'blokadu reforma'.
Socijaldemokratski kancelar koji je dobio nadimak 'prijatelj
poslodavaca', očijukao je s trećim putom Tonyja Blaira. Uz pomoć
ministra rada iz sindikalnih krugova tvrdio je da je dovoljno jak da
se obračuna s krutostima u društvu koje je, nakon junačkih godina
obnove, ponajprije htjelo da iskoristi prednosti gospodarskog čuda
na koje su se svi navikli. Protivno raširenom mišljenju, Njemačka
koja nema zakon o 35-satnom radnom tjednu, jedna je od europskih
zemalja s najmanje radnih sati u godini.
Gerhard Schroeder je pokušao, ali nije išao dokraja u svojim
planovima. Mirovinska reforma zastala je na pola puta; porezna
reforma donijela je olakšice privatnicima i velikim poduzećima, u
času kada je pad konjunkture ispraznio državne blagajne, a druga
faza u smanjenju porezne stope kroz četiri godine morala se
odgoditi kako bi se naknadila šteta od ljetošnjih katastrofalnih
poplava. Reforma tržišta rada izvučena je iz zaborava u
predizbornoj utrci, ali otpor sindikata koje je ojačala pobjeda
ljevice, bio je jači od uvođenja najradikalnijih novosti.
No svi se stručnjaci slažu da Njemačka već godinama živi iznad
svojih mogućnosti. 'Nijemci se žale, ali na visokoj razini', često
je govorio Helmut Kohl. Kvalitetni obrt koji je bio tradicionalna
snaga zemlje, gospodarska i trgovačka, na udaru je regionalne
konkurencije s jeftinom radnom snagom, premda Njemačka, uz rijetke
iznimke, nije uspjela izvesti zaokret prema novim tehnologijama i
uslužnoj djelatnosti. Izvoz je zato to više ugrožen što se njemačka
marka, po mišljenju mnogih stručnjaka, pretvorila u euro po
previsokom tečaju. Sadašnji rast europske valute naspram dolara
ništa ne rješava. (...)
Čini se da druga Schroederova vlada, zbog nedostatka vremena, nije
kadra utvrditi politički program. Pod optužbom da je zbog izbora
podcijenila težinu stanja ostavlja dojam da povećanjem poreza i
socijalnih davanja, bez očitog plana, krpa rupe izlažući se pogibli
da uništi ionako slabu potrošnju. Vođa socijaldemokratske skupine
u parlamentu Hans Muentefering uzvitlao je prašinu i u vlastitoj
stranci pozvavši Nijemce da 'za Božić troše manje, kako bi više
novca sačuvali za državne potrebe'.
Hoće li Gerhard Schroeder, unatoč slaboj većini u parlamentu, moći
izaći na kraj sa svakojakim korporativizmima koji su cvjetali u
sjeni 'rajnskog kapitalizma', kako bi predložio reforme koje će
Njemačku spasiti od opasnosti stagnacije? Na to ga potiču njegovi
zeleni saveznici koji nemaju ni njegove veze sa sindikatima, niti
se ustežu pred poslodavcima. Mala radna skupina koja je izravno
povezana s kancelarovim uredom, radila je potajno na sveobuhvatnoj
reformi države blagostanja. Ipak, savez između socijaldemokratske
ljevice koja se protivi deregulaciji, sindikalnog aparata koji se
ne želi odreći povlastica zajedničke uprave i političkog
oportunizma, mogao bi produljiti plovidbu bez kursa. No Gerhard
Schroeder koji je u istraživanju pao na najnižu razinu, ne riskira
puno donošenjem nepopularnih odluka", piše Daniel Vernet.