FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

FRANC-LE MONDE OD 27.12.02. O KRIZI U NJEMAČKOJ

FR-DE-kriza-Diplomacija-Vlada-Parlament-Izbori franc-le monde od 27.12.02. o krizi u njemačkoj FRANCUSKALE MONDE27.XII.2002.Iznemogla Njemačka"Što se dogodilo s najvećom trgovačkom silom na kontinentu, s europskom lokomotivom, s gospodarskim divom koji je toliko jak da je ulijevao strah susjedima? Oni se danas plaše njegove slabosti, njegove iznemoglosti koja bi sve njegove partnere mogla dovesti u prilike slične japanskima. Njemačka nije zdrava. Izbori od 22. rujna ponovno su, nakon tijesne pobjede, doveli na vlast crveno-zelenu koaliciju koja se pretvara da otkriva razmjere štete i ne uspijeva utvrditi jedinstveni pravac. No politika nema puno udjela u tomu. Bolest je ozbiljnija i zahtijeva drastična rješenja.Brojke same govore. Rast se približio nuli i mogao bi se pretvoriti u recesiju; prosječna stopa nezaposlenosti je 9,8 posto, a zapečatile su je istočne zemlje; dosad najveći broj stečajeva malih i srednjih poduzeća koji su nekad bili ponos zemlje; javni manjak koji prilično premašuje gornju granicu pakta o stabilnosti i blagajne socijalne sigurnosti (zdravstveno i mirovinsko osiguranje) na rubu likvidnosti...Takvo stanje ponajprije je rezultat njemačke posebnosti koja se
FRANCUSKA LE MONDE 27.XII.2002. Iznemogla Njemačka "Što se dogodilo s najvećom trgovačkom silom na kontinentu, s europskom lokomotivom, s gospodarskim divom koji je toliko jak da je ulijevao strah susjedima? Oni se danas plaše njegove slabosti, njegove iznemoglosti koja bi sve njegove partnere mogla dovesti u prilike slične japanskima. Njemačka nije zdrava. Izbori od 22. rujna ponovno su, nakon tijesne pobjede, doveli na vlast crveno- zelenu koaliciju koja se pretvara da otkriva razmjere štete i ne uspijeva utvrditi jedinstveni pravac. No politika nema puno udjela u tomu. Bolest je ozbiljnija i zahtijeva drastična rješenja. Brojke same govore. Rast se približio nuli i mogao bi se pretvoriti u recesiju; prosječna stopa nezaposlenosti je 9,8 posto, a zapečatile su je istočne zemlje; dosad najveći broj stečajeva malih i srednjih poduzeća koji su nekad bili ponos zemlje; javni manjak koji prilično premašuje gornju granicu pakta o stabilnosti i blagajne socijalne sigurnosti (zdravstveno i mirovinsko osiguranje) na rubu likvidnosti... Takvo stanje ponajprije je rezultat njemačke posebnosti koja se zove ujedinjenje. Godine 1990. kancelar Kohl obećao je da će od istoka načiniti 'cvjetnu dolinu'; nije rekao po kojoj cijeni. Već dvanaest godina njemačka državna uprava sa zapada na istok prebacuje sedamdeset do devedeset milijarda eura, kako bi bivšu Demokratsku Republiku Njemačku spasila od potonuća. To dakako nije bačen novac. Životni je standard tu dosegnuo 70 posto standarda u bivšem SRNJ-u. Ipak, rezultat je postignut zahvaljujući masovnoj preraspodjeli prihoda u obliku različitih vrsta novčanih pomoći, umjesto restrukturiranjem i oživljavanjem gospodarske djelatnosti koju guši 'politički' tečaj - jedna njemačka marka za jednu istočnonjemačku marku (ili gotovo toliko). Tim se golemim javnim transferima uglavnom tumači zaduženost savezne države i pokrajina, a time i težina duga. (...) Gerhard Schroeder i njegovi zeleni saveznici došli su 1998. godine na vlast odlučni u nakani da prekinu 'blokadu reforma'. Socijaldemokratski kancelar koji je dobio nadimak 'prijatelj poslodavaca', očijukao je s trećim putom Tonyja Blaira. Uz pomoć ministra rada iz sindikalnih krugova tvrdio je da je dovoljno jak da se obračuna s krutostima u društvu koje je, nakon junačkih godina obnove, ponajprije htjelo da iskoristi prednosti gospodarskog čuda na koje su se svi navikli. Protivno raširenom mišljenju, Njemačka koja nema zakon o 35-satnom radnom tjednu, jedna je od europskih zemalja s najmanje radnih sati u godini. Gerhard Schroeder je pokušao, ali nije išao dokraja u svojim planovima. Mirovinska reforma zastala je na pola puta; porezna reforma donijela je olakšice privatnicima i velikim poduzećima, u času kada je pad konjunkture ispraznio državne blagajne, a druga faza u smanjenju porezne stope kroz četiri godine morala se odgoditi kako bi se naknadila šteta od ljetošnjih katastrofalnih poplava. Reforma tržišta rada izvučena je iz zaborava u predizbornoj utrci, ali otpor sindikata koje je ojačala pobjeda ljevice, bio je jači od uvođenja najradikalnijih novosti. No svi se stručnjaci slažu da Njemačka već godinama živi iznad svojih mogućnosti. 'Nijemci se žale, ali na visokoj razini', često je govorio Helmut Kohl. Kvalitetni obrt koji je bio tradicionalna snaga zemlje, gospodarska i trgovačka, na udaru je regionalne konkurencije s jeftinom radnom snagom, premda Njemačka, uz rijetke iznimke, nije uspjela izvesti zaokret prema novim tehnologijama i uslužnoj djelatnosti. Izvoz je zato to više ugrožen što se njemačka marka, po mišljenju mnogih stručnjaka, pretvorila u euro po previsokom tečaju. Sadašnji rast europske valute naspram dolara ništa ne rješava. (...) Čini se da druga Schroederova vlada, zbog nedostatka vremena, nije kadra utvrditi politički program. Pod optužbom da je zbog izbora podcijenila težinu stanja ostavlja dojam da povećanjem poreza i socijalnih davanja, bez očitog plana, krpa rupe izlažući se pogibli da uništi ionako slabu potrošnju. Vođa socijaldemokratske skupine u parlamentu Hans Muentefering uzvitlao je prašinu i u vlastitoj stranci pozvavši Nijemce da 'za Božić troše manje, kako bi više novca sačuvali za državne potrebe'. Hoće li Gerhard Schroeder, unatoč slaboj većini u parlamentu, moći izaći na kraj sa svakojakim korporativizmima koji su cvjetali u sjeni 'rajnskog kapitalizma', kako bi predložio reforme koje će Njemačku spasiti od opasnosti stagnacije? Na to ga potiču njegovi zeleni saveznici koji nemaju ni njegove veze sa sindikatima, niti se ustežu pred poslodavcima. Mala radna skupina koja je izravno povezana s kancelarovim uredom, radila je potajno na sveobuhvatnoj reformi države blagostanja. Ipak, savez između socijaldemokratske ljevice koja se protivi deregulaciji, sindikalnog aparata koji se ne želi odreći povlastica zajedničke uprave i političkog oportunizma, mogao bi produljiti plovidbu bez kursa. No Gerhard Schroeder koji je u istraživanju pao na najnižu razinu, ne riskira puno donošenjem nepopularnih odluka", piše Daniel Vernet.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙