DNEVNI PREGLED BR. 246 ZA PETAK 27. 12. 2002.

NJEMAČKA DEUTSCHE WELLE 24. XII. 2002. Njemački tisak: Irak, useljavanje, embrionalne stanice iz Izraela I današnja, božićna izdanja njemačkih novina podsjećaju na one koji od ovog slavlja neće imati ništa - obitelji sedam njemačkih vojnika i navode kako je 53-godišnji poginuli pilot bio u Afganistanu tek zamjena preko blagdana i ovog travnja trebao je stupiti u mirovinu. On je bio jedan od najiskusnijih u Bundeswehru s više od 7000 sati leta i spominju kako je bio na brojnim mirovnim misijama - prva mu je bila u Hrvatskoj gdje je napisao i "Hrvatski dnevnik". Ali isto tako, tisak na ovaj blagdan "mira svim ljudima dobre volje" pokazuje da se nalazimo na rubu novog rata, s tko zna koliko mrtvih. "Sueddeutsche Zeitung" iz M?nchena izrazito je oštar u svom komentaru: "Na Božić 2002. svijet stoji na rubu najavljenog rata koji tjeraju američki političari koji izgleda da su svoju savijest zamijenili pravdom kakvu su sami skrojili i svoju vojnu nadmoć shvatili i kao moralnu nadmoć. Možemo se samo čuditi tko to tamo, u Božje ime, dijeli svijet na dobre i zle. Manihejci Washingtona žele se boriti protiv fundamentalizma i izgleda kao da ga sami provode. Ili je najava rata samo strašilo? Ne bojte se! Božićna poruka ove godine zvuči kao stupanje na put koji izgleda kao sudbina i za koji nitko ne zna kako da ga izbjegne," smatra "Sueddeutsche Zeitung". "Aachener Nachrichten" osvrće se na izazovni poziv Bagdada da agenti CIA-e dođu u Irak: "Bushovo odbijanje poslati agente CIA-e u Irak još je jedan znak kako američki predsjednik želi rat. On ga traži jer konačno želi riješiti problem zvan Saddam Hussein i na taj način želi osigurati američke naftne interese. Uživajmo dakle u ovim blagdanima i miru. Najkasnije početkom veljače sve će biti zaboravljeno. Ostaje još jedina mogućnost da se dogodi neko čudo. Ali - za Božić se navodno čuda ponekad događaju," tješi se "Aachener Zeitung". Ovaj blagdan koji i u Njemačkoj slave ljudi iz mnogih dijelova svijeta, berlinski "Die Welt" povezuje s pitanjem spornog zakona useljavanja u Njemačku. "Ima pitanja malog Perice koje u osnovi to uopće nisu. Jer na pitanje što da se učini s useljavanjem ne može se odgovoriti bez zrelog razmišljanja. Jer useljavanje traje, htjeli mi to ili ne. To je realnost otkako postoji ljudski rod. No useljavanje se može upravljati, dati mu neki oblik. To onda, dakako, znači, ograničiti ga, odrediti kriterije i izabrati prema potrebama. Sasvim konkretno i proračunato, orijentirano na vlastite interese i bez emocionalnih riječi i morala. Ali za pisanje takvog zakona potrebno je da onda i ovo društvo jasno razmisli što je ono i što to hoće, dakle, koga onda hoće u ovu zemlju i zašto," pita se "Die Welt". Njemačka svakako hoće visokoobrazovane stručnjake - ali kada je riječ o stručnjacima iz genetike, nakon prve dozvole uvoza embrionalnih stanica za istraživanje moždanih oboljenja upravo iz Izraela, "Badische Zeitung" iz Freiburga donosi komentar s veoma oštrim i opasnim usporedbama: "Dok se kršćanski svijet priprema na blagdan rođenja Isusa, iz zemlje Isusovog rođenja se u Njemačku šalju stanice za koje se moraju ubijati embriji u njihovoj ranoj fazi. To ublažavanje pojma 'kloniranja' u terapeutske svrhe, sa čim sada smiju eksperimentirati u Bonnu, doduše ne zvuči kao kršenje tabua, kao 'reproduktivno' kloniranje bebe od čega će svijet, nadamo se, ostati pošteđen. Ali teško je, s obzirom na upitan napredak u znanosti, staviti na pravo mjesto takav užas," propovijeda "Badische Zeitung". VELIKA BRITANIJA BBC 24. XII. 2002. PREGLED TISKA EU upozorava zemlje zapadnog Balkana da se bore protiv korupcije The Guardian piše da se psiholološki rat između Amerike i Iraka pomaknuo za pedalj jučer kada je Irak najavio da će pozdraviti prvu skupinu dobrovoljnih ljudskih štitova koji su spremni da se bace pred američke bombardere u slučaju rata. "Mi trenutno primamo prvu grupu dobrovoljaca koji žele biti ljudski štitovi", rekao je Saad Kasim Hamudi, dužnosnik vladajuće stranke Baas. "Ovi ljudi će biti raspoređeni na vitalnim i strateškim instalacijama u svim dijelovima Iraka." Irak se također koristio civilima kao ljudskim štitovima prije četiri godine kada su Amerika i Britanija krenula u snažnu zračnu kampanju, jer je Bagdad odbio suradnju u posljednjoj misiji inspekcije naoružanja, podsjeća Guardian. Prema Timesu, planirani rat protiv Iraka zamišljen je kao jedna od najbržih operacija ikada provedenih, vjerojatno uz korišćenje tajnog novog oružja kojim bi trebalo slomiti irački otpor i srušiti Saddama Husseina. Stvaranje projektila sa satelitskim navođenjem uvećalo je američku superiornost nad Irakom toliko da bi već u prvoj noći zračnih napada stotine meta mogle bi biti uništene ili oštećene. Ali najnoviji američki tehnološki džoker je mikrovalna bomba koja može prekinuti dovod električne energije u Bagdad, a da pri tom ne ošteti nijednu zgradu. Ranu verziju ove ideje testirali su Amerikanci tijekom zračne kampanje nad Jugoslavijom 1999. godine kada je bombama s ugljenim vlaknima gađan energetski sustav u Beogradu i drugim gradovima, izazvavši velike nestašice struje, piše Times. Financial Times prenosi da je Europska komisija pozvala balkanske vođe da se obračunaju s korupcijom koja uporno pogađa regiju. U oštro napisanom izvještaju od 57 strana, Europska komisija dala je prikriveno upozorenje vladama koje se bore s naslijeđem balkanskih ratova iz devedesetih godina da bi ove zemlje mogle zaostati za ostatkom Europe. Korupcija je podrila napore da se ubrza privatizacija, jer strane kompanije nemaju interes da ulažu sve dok ima korupcije a vladavina prava je slaba. Korupcija je takođe našla put do krijumčarenja droga i ljudi, što je jedan od najvećih izazova s kojim će se morati suočiti EU, kao najveći donator, u narednim godinama, piše Financial Times. 25. XII. 2002. Božić u duhu pojačane društvene osjetljivosti Božić je ove godine u Hrvatskoj bio na nekoliko mjesta povodom političkim i socijalnom prosvjedima, što pokazuje da se ? više nego prije ? taj blagdan proslavlja u kontekstu pojačane društvene osjetljivosti. Na nekoliko mjesta u Hrvatskoj prosvjedovalo se i ? božićnim drvcem. Otpušteni radnici "Croatia Busa", koji već tjednima blokiraju ulaz u svoju tvrtku, traže preispitivanje vlasničke strukture u toj tvrtki i sudski progon sadašnjeg nominalnog vlasnika Leona Sulića. Oni su postavili ispred ulaza u tvrtku božićno drvo, na koje nisu stavili uobičajene božićne ukrase, nego otkaze koje im je Sulić nedavno uručio. Tim su činom željeli ponovno skrenuti pozornost javnosti na situaciju u svojoj tvrtci, o kojoj bi u petak trebao odlučivati i Trgovački sud. Neraspoređeni policajci, koji već tristotinjak dana prosvjeduju ispred zgrade vlade na zagrebačkom Markovu trgu, iznijeli su iz sakristije tamošnje crkve, gdje borave u posljednje doba, bor i postavili ga na trg, što je bila nova gesta njihova prosvjeda. No policajci koji održavaju red na trgu uklonili su bor, tvrdeći da postoji zapovijed po kojoj se ništa ne smije postavljati na trg ispred vlade pa ni bor. Da se ovaj Božić proslavlja u atmosferi povećane socijalne osjetljivosti, vidjelo se kako su ga pratili i hrvatski mediji, uglavnom govoreći o onima, koji neće ? zbog svojeg slabog socijalnog stanja ? moći obilježiti Božić onako kako bi željeli. Mediji za to krive opće prilike u zemlji i oštre socijalne razlike u kojima manji dio stanovništva može sebi dopustiti da se utopi u potrošačku groznicu, a veći osjeća i na Božić da živi u siromaštvu. Mediji su upozorili i na najočitije primjere socijalne neosjetljivosti, na primjer, na otvaranje na Badnjak pučke kuhinje u Splitu, kojemu nisu prisustvovali siromašni, kojima je kuhinja namijenjena, nego su se ondje na otvaranju gostili samo članovi gradskog poglavarstva. Bilo je vidljivo kako su stranke zloupotrebljavale Božić u predizborne svrhe, a bilo je u medijima upozorenja i Crkvi da božićne svečanosti priređuje s manje blještavila, a više u skladu s općim stanjem u kojem hrvatski građani žive. Maroje Mihovilović za BBC iz Zagreba 26. XII. 2002. Pregled britanskog tiska Osvrt na protekli Božić glavna je tema u svim ovdašnjim dnevnicima koji su se, poslije jednodnevne blagdanske pauze, ponovo pojavili na kioscima. Vjerski poglavari katolika i anglikanaca u Britaniji, u svojim božićnim poslanicima, nedvosmisleno su izrazili protivljenje ratu protiv Iraka i upozorili Washington i London da bi počinjanje rata, bez uvjerljivih dokaza o krivnji Bagdada, zaprijetilo gubitkom globalne poptore, arapske vlade izložilo neizdrživom pritisku i povećalo broj terorističkih napada. Turobna proslava Božića u Betlehemu poslužila je komentatoru Independenta kao povod za analizu zbivanja na Bliskom istoku i stav da trenutačni pomak prema miru ovisi od više međusobno isprepletenih zbivanja, koja pak ovise o ishodu siječanjskih izbora u Izraelu. Uz netom odložene palestinske izbore i izostanak konsenzusa o takozvanoj karti do mira posredničkog "kvarteta" Sjedinjenih Država, Rusije, Ujedinjenih nacija i Evropske unije, Independent ubraja i narednu londonsku konferenciju o reformi palestinske uprave i zaključuje: sastanak, očito sazvan kako bi se istražili izgledi za nastanak demokratske palestinske države. malo će značiti ako palestinska državnost postane ne samo poželjna u načelu već i održiva u praksi. Ishod izraelskog glasovanja 28. siječnja odredit će je li napredak moguć ili će i naredne godine, u ovo vrijeme, ulicama Betlehema vladati mrak. Daily Telegraph objavljuje podatak da su Veliku Britaniju ove godine borbene patrole iznad Iraka stajale devet puta više nego prošle godine. Kontrola zabrane leta prošle je fiskalne godine Britansko kraljevsko zrakoplovstvo stajala 25 milijuna funti, a ove godine 221 milijun; prošle godine je na Irak bačeno, prosječno, 9.5 tona eksploziva mjesečno; samo u rujnu ove godine 54 tone. Daily Telegraph podsjeća da je početkom rujna počelo pojačano patroliranje zonom zabrane leta kako bi se, u očekivanju moguće invazije, uništila iračka protuzračna obrana. Britanski zrakoplovi sve čšće u letu opskrbljuju gorivom letjelice američke mornarice koje iznad južnog Iraka vježbaju napade na moguće ciljeve. Cilj napada početkom rujna na veliku avio-bazu na zapadu Iraka bilo je uništavanje operativnog centra protuzračne obrane u tom dijelu zemlje kako bi se anglo-američkim specijalnim snagama otvorio put u traganju za iračkim projektilima tipa SCUD uperenima prema Izraelu. Nova zategnutost u odnosima Washingtona i Pjongjanga podstaknuta severnokorejskim reaktiviranjem nuklearnog kompleksa Jongbjon predmet je brojnih osvrta u otočnim dnevnicima. Analizirajući poteze Sjeverne Koreje, Daily Telegraph procjenjuje da su reakcije tamošnjeg lidera Kim Jon Ila možda djelomice motivirane i prošlotjednim predsjedničkim izborima u Južnoj Koreji na kojima je, nošen plimom antiameričkih osjećaja, pobjedu odnio liberal No Mu Jun. Dugogodišnji je san Sjeverne Koreje, nastavlja Daily Telegraph, da zabije klin između Sjedinjenih Država i Južne Koreje u kojoj je stacionirano 37 tisuća američkih vojnika. A predsjednik Kim sigurno zna što se govori na jugu. No, zaključuje londonski list, i pored toga što je Sjeverna Koreja zemlja u kojoj Berlinski zid nikada nije pao, njezin lider sigurno neće pogrešno protumačiti simoboličnu poruku utjelovljenu u Sadamovoj glavi na tanjuru. Sjevernokorejska nuklearna kriza tema je i jednog od uredničkih komentara Timesa. Ako Irak stavlja predsjednika Busha pred najznačajniji kratkoročni izazov s kojim se sučeljavaju interesi demokratskog svijeta, Sjeverna Koreja je vjerojatno njegov najozbiljniji srednjoročni izazov. Skoro da i nema svrhe potkupljivati Pjongjang kako ne bi činio ono što, na prvom mjestu, po Timesovoj ocjeni, ne bi ni smio činiti, posebno ako se zna da se Severna Koreja skoro uvek pokazivala nevoljnom u ispunjavanju svog dijela dogovora. Predsednik Bush će morati uvidjeti kako u odnosima sa Sjevernom Korejom mora pristupiti na nov način; to će morati da urade i Peking i Moskva, jer, zaključuje Times, Pjongjang nije samo američki problem. SJEDINJENE DRŽAVE VOICE OF AMERICA 24. XII. 2002. Opasnost od katastrofalnog terorističkog napada na Sjedinjene Države ne jenjava Današnji Washington Post piše da su Sjedinjene Države i 15 mjeseci nakon napada na New York i Washington i dalje izložene opasnosti od katastrofalnog novog napada. Iako je uništeno utočište Al Qaide u Afganistanu, njeni pripadnici su raspršeni po svijetu, a njene financije iscrpljene, američki dužnosnici ipak priznaju ? piše "Post" ? da joj ništa iz njenog bivšeg arsenala ni danas nije nedostupno. U Washingtonu se govori o "sigurnosnom deficitu", a dužnosnici priznaju da, unatoč milijunima utrošenih dolara, još uvijek nemaju odgovora za brojne prijetnje koje dolaze od terorista. O opasnostima od terorizma piše i Christian Science Monitor koji se jutros pita koliko su Sjedinjene Države ranjive na "agroterorizam". Stručnjaci kažu ? piše CSM ? da bi američke usjeve i stoku u uzgoju bilo lako napasti raznim bolestima. Biološke agense nije teško nabaviti, a bilo bi ih i prilično lako upotrijebiti. Tijekom dvadesetog stoljeća, s biološkim oružjem za agroterorizam, eksperimentirali su, uz Sjedinjene Države, i Njemačka, Japan, Britanija i bivši Sovjetski Savez. Sada se strahuje da bi slabo plaćeni ruski znanstvenici mogli poželjeti podijeliti svoje znanje s teroristima ? piše jutrošnji Christian Science Monitor. New York Times piše o jednoj samo naizgled "lakšoj" temi ? točnije o težini školske torbe prosječnog američkog školarca. U proteklih deset godina, školske su knjige postajale sve teže i veće, tako da djeca sada u školu "tegle" i do 20 kilograma znanja na papiru. Prema preporukama liječnika, prosječna školska torba trebala bi težiti do 15 posto težine učenika, no često se događa da je i dva puta teža. Sve to ljuti roditelje, od kojih neki razmišljaju o sudskim tužbama, dok drugi, primjerice u Kaliforniji, rade na uvođenju zakonskog ograničenja na težinu udžbenika ? piše New York Times. Pripremila Andrea Tadić VOA 25. XII. 2002. Američki tisak: Zabrinutost onim što donosi Nova godina "Rat protiv Iraka sve je vjerojatniji, vlada upozorava na spektakularne terorističke napade, gospodarstvo je nestabilno, a skandali u korporacijama nastavljaju potkopavati povjerenje javnosti u ustanove, samo su neke od zabrinutih ocjena koje navodi najtiražniji američki list. USA Today ilustrira zabrinutost javnosti nalazima Gallupove ankete koja je zabilježila sljedeće: 54 posto Amerikanaca smatra da se ekonomska situacija pogoršava; 78 posto ih ocjenjuje da vremena nisu povoljna za nalaženje željenog radnog mjesta; a 51 posto ih nije zadovoljno smjerom u kojem zemlja ide. Na pitanje što ih najviše brine, 30 posto je izdvojilo stanje gospodarstva, 20 posto strah od rata, a 18 posto ? strah od terorističkih napada. Problem terorizma bit će jedno od središnjih pitanja na sljedećim predsjedničkim izborima ? predviđa današnji New York Times. Pretendenti na položaj predsjednika iz redova Demokratske stranke već počinju dovoditi u pitanje politiku koju gospodin Bush vodi u suzbijanju terorizma, optužujući ga da nije učinio dovoljno u sprečavanju mogućega novog napada. Demokratski kandidati za Bijelu kuću tvrde da zemlja nije ništa sigurnija no što je bila prije 11. rujna prošle godine ? piše njujorški list. List citira potencijalnog kandidata ? senatora Johna Edwardsa ? koji je rekao da 'Washington ne radi dovoljno da bi Ameriku učinio sigurnijom? Administracija i dalje radi premalo i ponovo će reagirati kada bude prekasno'. Drugi demokrat koji bi mogao biti predsjednički kandidat ? senator Joseph Lieberman ? naglašava da su 'Amerikanci samo neznatno sigurniji no što su bili 11. rujna 2001.' ? prenosi New York Times. O terorizmu danas piše i Washington Post, koji tvrdi da se u ispitivanju osumnjičenih terorista u bazama u inozemstvu koriste nedopušteni oblici mučenja, poput iscrpljivanja i izlaganja stresu. "One koji odbijaju surađivati s istražiteljima iz CIA-e ponekad se satima prisiljava na klečanje... Tijelo moraju ponekad držati u neuobičajenom i bolnom položaju... Nekima se uskraćuje san po 24 sata tako što se u njih usmjeri jako svjetlo" ? piše Washington Post. Iako američka vlada javno osuđuje takve oblike mučenja, svi dužnosnici intervjuirani na tu temu opravdavaju uporabu sile protiv osumnjičenih terorista ? piše vodeći washingtonski list. Što se, pak, predstavnika Središnje obavještajne službe ? CIA-e ? tiče, oni odbijaju razgovarati o metodama istrage." 26. XII. 2002. Osvrt na 2002: Hrvatska i Europska unija "S izuzetkom slučaja Haag 2002. godina u odnosima Eurosopke unije i Hrvatske predstavljala bi godinu provjere i utvrđivanja veza. S uvjetom pune suradnje s Hagaom ili bez toga, godina je bila uzbudljiva, naporna i, donijela je neke značajne novosti. Naša stalna bruxelleska suradnica Lada Stipić Niseteo javlja kako je sljedeća godina trebala biti godinom strpljive, detaljne provedbe elemenata Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, za sada tek prijelaznog sporazuma do pune ratifikacije u parlamentima država članica. Koliki je to posao govori i podatak da se o tekstu Sporazuma mora očitovati, dakle ratificirati ga, čak sedam zastupničkih tijela samo ovdje u Kraljevini Belgiji. Čak i da nije bilo tog zlosretnog i - već se pokazuje - apsolutno nepotrebnog 'haaškog' iskakanja teško da bi se proces ratifikacije zaokružio u željenom roku do kraja ove godine. Odavde smo kolege i ja slali dvije vrste vijesti: prva je povoljna, tehnički dio veza išao je, čak i na veliko iznenađenje Komisijinih dužnosnika ? operativaca, više nego dobro. Najbolja je potvrda ozbiljnog, uznapredovalog procesa bio rad zajedničkih pododbora za provedbu prijelaznog sporazuma u kojemu je sve teklo veoma ozbiljno i odgovorno. U ovom tehničkom dijelu, čak i kada su istupala kombinirana izaslanstva ministarstava, stručnjaci i specijalisti, sve je išlo u skladu s 'dobrom vijesti'. Čak i šećerna afera. Za nju se pokazalo da je rezultat nesretnih okolnosti i gluposti, možda i grabežljivosti pojedinca. Izgledalo je da je neograničeni izvoz na europsko tržište zapeo već na prvoj praktičnoj stepenici jer se pokazalo da se u jednom kamionu našao šećer koji nije hrvatski proizvod, onda su uslijedili razgovori, hrvatska je strana dostavila svu dokumentaciju, uvedene su nove mjere nadzora čime se, čak i fizički, odvojila prerada šećera od domaće repe i onoga, uvezenog, od šećerne trske, tako da su svi izgledi da se afera završi potvrdom ozbiljnosti hrvatske strane i, što je još značajnije, uklanjanjem privremenih zaštitnih mjera. Ako ne ništa drugo, afera je predstavljala korisnu lekciju hrvatskim izvoznicima da u trgovinskim vezama s unijom nema - muljanja. S bruxelleske točke gledišta, mislim da je cijela ta afera sankcija radi nesuradnje s Den Haagom stvorena u Zagrebu, ne ovdje. Spekulacije o sankcijama dostigle su u medijiama takve razmjere da su izašle iz okvira zdrave pameti i profesionalne etike. No, u svemu je bitno je da je Zagreb shvatio koliko značenje EU pridaje suradnji s Tribunalom, punoj i bezuvjetnoj suradnji te je za sada jedina cijena plaćena za neispunjavanje obaveze odlaganje ratifikacije hrvatskog sporazuma s Unijom prvo u Britaniji a potom i u Nizozemskoj. Nesuradnja, naravno, neće uvesti vize građanima Hrvatske za ulazak u Uniju ? kao što su to tvrdili takozvani 'dobro obaviješteni' izvori ? ali može osjetno usporiti ritam približavanja Uniji. I, već je ugrozila kredibilitet zemlje. Grčko Predsjedništvo trebalo bi dati nove važne elemente politici Unije prema zemljama na europskom jugoistoku, dakle, i Hrvatskoj. Jasno je da se stvari dramatično mijenjaju, da više nitko ni ne niječe, okuražen uspjehom 'velikog praska' proširenja da je zemljama regije jugoistoka Europe mjesto u Velikoj Europi. Grčka predsjedava Unijom u prvoj polovici iduće godine i obećala je ponuditi širok integracijski koncept za Balkan utemeljen na postojećoj politici procesa stabilizacije i pridruživanja i ojačan sustavom financijske potpore sličnom onome primijenjenom za kandidate. Sve će se znati na solunskom summitu čelnika Unije i Balkana, nastavku zagrebačkog summita, u lipnju," javlja Lada Stipić Nisetteo 26. XII. 2002. Osvrt na 2002: Europska unija "Na redu je prilog o proširenje Europske unije. Europska unija najintegriranija je višedržavna regija na svijetu. Granice između zemalja otvorene su, postoji jedinstveno tržište i zajednička valuta. Hoće li Unija takva i ostati, hoće li uopće moći dobro funkcionirati, sada kada je na putu da primi nove članove iz Srednje, Istočne i Južne Europe? I kakvu će ulogu ta nova proširena Unija imati na svjetskom poprištu? Na ova pitanja za Glas Amerike odgovaraju europski stručnjaci. Europska je unija na raskrižju. "Vrijeme je da se prodube odnosi među članicama, reformiraju zajedničke ustanove, gospodarstva još bolje povežu, a na vanjskopolitičkom planu Unija bi trebala nastupati još jedinstvenije" ? rekao je nedavno njemački kancelar Gerhard Schroeder. Međutim, to je lakše reći no provesti. U Uniji postoje glede svih tih problema vrlo oprečna mišljenja, koje je često teško uskladiti, jer države članice imaju različite interese. Kako 'institucionalni hibrid' učiniti efikasnim? Analitičarka Kirsty Hughes, koja radi u bruxelleskom Centru za europsku politiku, kaže da je glavni nedostatak Unije taj što se radi o "institucionalnom hibridu". "Europska unija dijelom nalikuje Sjedinjenim Državama, ima zajedničko tržište, a i granice su većinom uklonjene. No s druge strane, Unija također podsjeća i na Ujedinjene narode, s obzirom na to da se radi o tijelu koje obuhvaća suverene države. Prema tome, ako imate takav hibrid - pola država, a pola međudržavno udruženje - onda se postavljaju pitanja efikasnog funkcioniranja, pogotovo kad se donose političke odluke." Tu je i integracija novih članica. One su usvojile paket europskih zakona - što je bio uvjet za članstvo ? ali sad te zakone treba i primijeniti. Steven Everts, znanstvenik koji radi u Centru za europske reforme u Londonu, sumnja da u novim članicama postoje upravni kapaciteti koji bi bili sposobni provesti već usvojeno, europsko zakonodavstvo: "Lakše je usvojiti zakon, nego ga provesti, pa tu postoji značajan upitnik. Također, upitnik se može postaviti i kada se spomene razina korupcije u Istočnoj Europi, koja je još uvijek viša nego što je to slučaj u užem sastavu Europske unije." Everts: Odlučivanje 25 članica - još teže Zbog toga gospodin Everts očekuje da će Europska unija, na ovom polju, u sljedećih nekoliko mjeseci učiniti na nove članice značajan pritisak. On se naime brine hoće li Europska unija, jednom kada bude imala 25 članica, biti sposobna efikasno donositi odluke. "Već je sad, sa 15 članica, vrlo teško usvajati razne zakone, primjerice kada je riječ o zaštiti okoliša ili vanjskoj politici ? recimo, kada je u pitanju zajednička politika prema Iraku. To je vrlo teško sa 15 članica, bit će još teže kada članica bude 25." Steven Everts smatra da Europa, na svjetskoj sceni, "mora početi govoriti jednim glasom", jer će jedino tako sačuvati svoj utjecaj. "Ukoliko želimo da Europa zaštiti vlastite vrijednosti, da nije samo privjesak Amerike, to će se postići jedino europskim zajedništvom", kaže ovaj stručnjak iz londonskog Centra za europsku reformu. Hughes: Europa nema drugog izbora Kirsty Hughes, znanstvenica koja radi u bruxelleskom Centru za proučavanje europske politike, kaže da postizanje jedinstva možda i neće biti tako teško, jer ? tvrdi ona ? "Europa drugog izbora i nema." "Pokušati odmah konkurirati Sjedinjenim Državama ? možda bi to bio prevelik iskorak. Međutim, prvi korak k ostvarivanju globalnog utjecaja sastoji se u činjenici da Unija predstavlja velik regionalni blok država. Koji su nam zadaci u regiji? Kakve ćemo odnose imati s Rusijom? Kakve s Ukrajinom? Kakva će biti naša politika na Srednjem istoku? Ili Sjevernoj Africi? Jer, Unija ? ako želi biti uspješna - ne smije biti poput neke zidom opasane tvrđave, ona se mora početi baviti problemima u svojem susjedstvu." A tih je pitanja čitav niz: recimo, mirovne misije na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, gdje Europska unija od Ujedinjenih naroda ove godine preuzima većinu obveza. Tu su i delikatni odnosi s Turskom, koja također želi postati članicom Europske unije, te niz aktualnih problema ? od kontrole useljavanja u države Unije, borba s organiziranim kriminalom te zaustavljanje šverca ljudima i narkoticima." Prilog Rogera Wilkisona NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 24. XII. 2002. Između svladavanja prošlosti i pridruživanja EU-u "Ponovno jedan bivši general stvara poteškoće hrvatskom predsjedniku vlade. I opet je premijer Ivica Račan pred dvojbom: ako Janka Bobetka izruči sudu za Jugoslaviju, riskira krizu vlade. Ako zanemari - kao i sam 83-godišnji general i narodni junak - zahtjev za izručenje UN-ovoga suda za ratne zločine, ugrozit će približavanje Hrvatske Europskoj uniji. Već sada su Velika Britanija i Nizozemska najavile da neće ratificirati pridružbeni sporazum između EU-a i Hrvatske, ako vlada u Zagrebu i dalje bude štitila generala i time ometala rad Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Velika većina hrvatskog stanovništva glasovala bi protiv Bobetkovoga izručenja ali i za članstvo u EU. Odbijanje priznanja da su u 'domovinskom ratu' počinjeni zločini s hrvatske strane, sukobljavaju se sa željom za priključenjem državno-pravnim demokracijama Europe. Stoga Račanu ne treba zavidjeti. Socijaldemokratski predsjednik vlade točno zna što bi se dogodilo kad bi sijedog generala Bobetka uhitio u njegovom stanu u otmjenom zagrebačkom predgrađu i izručio Haagu. Veteranske bi udruge izazvale ljute izgrede, a deseci tisuća nacionalista izišli bi na ulice. Oporbena Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) pokušala bi iz tih prosvjeda izvući politički kapital i zahtijevala bi nove izbore. Shvaćanje da svaka stranka u vladi dugoročno mora ispunjavati zahtjeve suda za Jugoslaviju, u Hrvatskoj još nije dio političke razumne rasprave. Kad je jedan hrvatski sud 2001. naložio uhićenje generala Mirka Norca, u Splitu je sto tisuća ljudi blokadama paraliziralo promet. Prije toga je optužba protiv jednog drugog generala izazvala krizu vlade. No Ante Gotovina je uz pomoć svojih oružnika pravodobno pobjegao. Na veliko olakšanje premijera Račana. Pritom je u Hrvatskoj već bilo živih rasprava o ratnim zločinima koje su počinili vlastiti vojnici. Progon Srba iz krajine i zločinačke akcije vojske i milicija u Bosni kritični su mediji učinili temom još sredinom devedesetih godina. A ponajprije se predsjednik Stjepan Mesić svojim pledoajeima stalno zalagao za ponovnu obradu najnovije hrvatske povijesti. Mesić nije samo u Haagu svjedočio protiv Miloševića. Krajem rujna tražio je i bezuvjetnu suradnju hrvatske vlade s haaškim sudom. Preostaje pitanje je li sposobnost Hrvatske za samokritiku već toliko razvijena da bi predsjednik vlade politički mogao preživjeti izručenje generala Bobetka", zaključuje Rolf Paasch. Balkan "Pored Srbije i Crne Gore, Hrvatske, Rumunjske i Bugarske, na Balkanu leže i Albanija, Slovenija, Makedonija, Bosna i Hercegovina i Grčka. Dok su se Grci poslije progona obrista izjasnili za stabilan demokratski ustav, neke druge zemlje još se bore s prošlošću i problemima koji iz nje proizlaze. Albanija je pod diktaturom Envera Hodže još u doba Hladnoga rata išla posebnim putom. Oslobođenje 1990. najprije je dovelo do kaosa koji su korumpirane vlade još pojačale. Lokalne izbore 2001. godine međunarodni su promatrači izbora ipak ocijenili prihvatljivima, iako izborni sustav općenito vapi za poboljšanjima. Najveća prijetnja demokraciji su siromaštvo i nezaposlenost. Slovenija je - i zbog svojega položaja 'iza' Hrvatske - ostala pošteđena ratova koji su pratili raspad Jugoslavije. Gospodarski napredak i stabilna demokracija male zemlje - jedva dva milijuna stanovnika - čine njezin prijam u EU neprijepornim. Bivša jugoslavenska republika Makedonija (FYROM) također je 1991. postala neovisnom, ali je time de facto naišla na velike probleme zbog grčkih prigovora u pogledu naziva nove države. Zbog straha od teritorijalnih zahtjeva prema grčkoj Makedoniji, Atena je proglasila trgovačku blokadu koja je ukinuta tek 1995. Zemlju je 2001. samo intervencija NATO-ovih postrojba spasila od građanskoga rata između srpskog većinskog stanovništva i albanske manjine. Naziv Bosna i Hercegovina obilježava najveće strahote u poslijeratnoj Europi i istodobno njezin najambiciozniji demokratski projekt. Poslije 1992. zemlja je doživjela građanski rat između Srba, Hrvata i Bošnjaka koji je donio neizrecive patnje stanovništvu. Daytonski sporazum iz 1995. i oko 60 tisuća NATO-ovih vojnika dokončali su rat. Istodobno je započeo pokušaj pomirbe neprijateljskih skupina stanovništva u zajedničkoj državi. Čini se da to polako uspijeva, iako je pothvat još uvijek upućen na zaštitu, u svakom slučaju nazočnost 18 tisuća NATO-ovih vojnika". DPA * 25. XII. 2002. Papa je jasan: rat u Iraku može se spriječiti "Papa diže svoj glas. Dugo je šutio o stvaranju kulise prijetnje na Perzijskom zaljevu, što je za njega neobično. Sada, za Božić, blagdan mira, Ivan Pavao II. prekinuo je svoju šutnju - dakako ispred kamera i opet posve drukčije nego što se očekivalo. Drhtavim glasom i vidno iscrpljen, 82-godišnji se Papa, koji je u srijedu 25. put pročitao božićnu poruku, pokrenuo protiv nadaleko raširene rezignacije da se oružani pohod SAD-a protiv Iraka više ne može spriječiti. Poljak doduše nije izričito imenovao niti SAD niti Irak. Nije osudio niti jednu niti drugu stranu. Ipak je poruka bila jasna: mir je moguć, i sada još - samo ako ga svi žele. Svi su 'ljudi dobre volje' pozvani djelovati i 'stvarati mir', kako je pomalo starinski rečeno na službenom vatikanskom prijevodu. Riječ je bila o 'kobnom plamsanju sukoba' koji se 'može spriječiti uz zauzimanje svih'. Crkveni vođa ne može biti jasniji. Zašto je Papa unatoč ratnom scenariju na Zaljevu tako dugo ostao suzdržan, ne znaju reći ni ljudi iz Vatikana. Doduše, proteklih su se dana i tjedana više puta javljali za riječ kardinali kurije visokoga ranga, izjasnili se, s pogledom na SAD, protiv svake vrste preventivnoga rata ('Preventivni rat nije predviđen Poveljom Ujedinjenih naroda'). No stari se Poljak u Vatikanu začudno ogrnuo šutnjom. Posve drukčije nego prije godinu dana kad je neumoljivo i oštrim riječima upozoravao protiv napada na talibanski režim. Posve drukčije nego početkom 1991. kad je još nekoliko dana prije izbijanja Zaljevskoga rata pisao očajničke poruke Washingtonu i Bagdadu i sklopljenih ruku pozivao na mir. Sada je starac ponovno progovorio - doduše promukloga glasa, ali jasnoga sadržaja. 'To će biti potresna borba između svjetla i tame, između smrti i života, između mržnje i ljubavi', rekao je Papa u slavu rođenja utemeljitelja vjere prije dvije tisuće godina u Betlehemu. To se mnogim vjernicima na kišnom Trgu sv. Petra učinilo kao da Papa time želi opisati i vlastitu borbu protiv nasilja, rata i mržnje u svijetu. Među ljudima u Vatikanu jedno već danas slovi kao sigurno: iza poruke mira za Božić, idućih bi tjedana mogle uslijediti daljnje. Papa je star i bolestan - no kad se radi o ratu i miru, nalazi jasne riječi", piše Peer Meinert. FRANCUSKA LE FIGARO 26.XII.2002. Papa osudio pripreme za rat "U prigodi svečanog božićnog blagoslova jučer u podne na Trgu sv. Petra, Ivan Pavao II. još je jednom osudio pripreme za rat u Iraku i stanje u Svetoj zemlji. Pozvao je vjernike i sve ljude dobre volje da ne popuste pred 'nepovjerenjem, sumnjom i izazovima, premda tragični fenomen terorizma pojačava nesigurnost i strah'. (...) Svi smo, rekao je, 'pozvani na izgradnju mira, ponajprije u Svetoj zemlji, kako bi se napokon zaustavio beskorisni vrtlog slijepog nasilja i na Bliskom istoku, kako bi se uklonile kobne zablude o sukobu koji se, zahvaljujući zajedničkim naporima, može izbjeći'. To je bila jasna aluzija na Irak, poput one u pisanoj poruci za Svjetski dan mira koja je objavljena nekoliko dana ranije. Na ponoćki je na arapskom jeziku pročitan molitveni zaziv da 'čelnici država i međunarodnih organizacija (...) poduzmu sve što je u njihovoj moći, u cilju mira, u međusobnom poštovanju i slobodi'. I Afrika je bila prisutna u njegovoj poruci, kontinent na kojemu 'smrtonosna glad i tragični unutarnji sukobi otežavaju ionako nesiguran život čitavih naroda, premda ima naznaka optimizma'. Još se obratio Latinskoj Americi i Aziji, 'gdje političke, gospodarske i društvene krize remete mir u mnogim obiteljima i državama'. 'Kad bi čovječanstvo barem prihvatilo božićnu poruku mira!', poželio je dodavši da je Kristovo rođenje u Betlehemu 'radost (...) koju tama nikada neće moći sakriti'. (...) Diplomatski zbor pri Svetoj Stolici koji je jučer bio dobro zastupljen, očekuje privatnu audijenciju kod Ivana Pavla II. koja će se održati 13.I., a bit će povod za još opširnije komentare Svete Stolice o međunarodnoj politici", iz Vatikana izvješćuje Sophie de Ravinel. 26.XII.2002. Euro neće biti dovoljan "Godinu dana pošto je stigao u džepove 290 milijuna stanovnika, euro je ispunio mnoga svoja obećanja. Dakako, milijuni Nijemaca i dalje sanjaju o njemačkoj marki, a Francuzi računaju u francima kako bi izbjegli akrobatsko dijeljenje sa 6,55957. Talijanske kućanice žale za lirama u malim novčanicama, a Grci hvale drahmu koje više nema. Inflacija, stvarna i očekivana, još uvijek destabilizira mnoge kupce u trgovinama. Budimo iskreni. U usporedbi s ulogom, sve su to manje poteškoće koje bacaju unatrag grubo svjetlo na apokaliptična proročanstva nekih političara koji su mislili da mogu iskoristiti strah od budućnosti obećavajući metež ako novčanice eura ugledaju svjetlo dana. U stvarnosti je euro počeo dobivati svoju neobičnu okladu. Nakon dugotrajnog slabljenja nakon njegova monetarnog rođenja u siječnju 1999, nedavno se ponovno izjednačio s dolarom. To je njegova zadaća, budući da se gospodarski potencijal Europe može nositi s američkim. Danas je on druga valuta u svijetu, odmah iza zelene novčanice. Za inozemne ulagače, područje dvanaest država eura postalo je zanimljivije, jer tu više nema skupocjenog tečajnog rizika. Turisti se mogu kretati kao da je riječ o jednoj zemlji. Euro čak donosi korist i oportunistima koji čekaju da mu se priključe i da vide hoće li 'to' uspjeti. Velika Britanija oklijeva, što londonsku burzu, koja se nije prevarila, nije spriječilo da od prvog dana radi s eurom. Zajednička valuta utječe na svih petnaest zemalja Europske unije, zajednicu sa 370 milijuna potrošača koja proizvodi petinu svjetskog bogatstva i ostvaruje 20 posto svjetske trgovine. Zašto je onda Europi tako loše? Jednostavno zato što euro nije dovoljan. Jedinstvena monetarna politika koja ga prati jednako postupa sa zemljama koje se odveć razlikuju. Njezine su kamatne stope preniske za gospodarstvo malene i vrlo domišljate Irske s kroničnom prekomjernom zaposlenošću. A previsoke su za ostarjelu, sklerotičnu Njemačku koja je gotovo zapala u recesiju. Euro bi trebao izjednačiti gospodarstva, ali ne očekujemo li od njega previše u toj zadaći? Napokon, on je tek sredstvo transakcije. Za uspješan završetak reforme tržišta rada, za porezno rasterećenje, za smanjenje deficita i radikalni preustroj mirovinskih sustava, potrebna je politička volja i jasna predodžba o našoj zajedničkoj budućnosti. U sučeljavanju s američkim obrascem, Europljani moraju definirati i izgraditi vlastiti obrazac. Samo će tako monetarna unija biti i gospodarska snaga. Ako Europa ne prihvati taj izazov, njezina bi se budućnost mogla završiti s eurom", u uvodniku lista piše Stephane Marchand. FRANCUSKA LE MONDE DIPLOMATIQUE Prosinac 2002. Zgusnuta glasila "Na području glasila, uvođenje Interneta i digitalna revolucija uzrokovali su neviđen poremećaj. Potaknuti željom za vlašću i mogućnošću lake zarade, industrijski mastodonti s područja električne energije, informatike, obrane, graditeljstva, telefona i vode nasrnuli su na informacijski sektor. Brzo su izgradili orijaška carstva i usput pregazili neke temeljne vrijednosti: ponajprije zahtjev za kvalitetnom informacijom. Diljem svijeta, divovske grupacije zauzimaju medije. U Sjedinjenim Državama, gdje su propisi o zabrani udruživanja u audiovizualnom sektoru ukinuti u veljači 2002, America Online je kupila Netscape, časopis Time, tvrtku Warner Bros i informacijsku postaju CNN; General Electric, najveće poduzeće u svijetu po svojoj burzovnoj vrijednosti, dočepao se mreže NBC; tvrtka Microsoft g. Billa Gatesa vlada na tržištu računalnih programa i svojom konzolom X-Box želi osvojiti i tržište videoigara, dok preko svoje agencije Corbis gospodari tržištem novinskih fotografija; News Corporation g. Ruperta Murdocha preuzeo je nadzor nad nekim najtiražnijim britanskim i američkim novinama (The Times, The Sun, The New York Post), posjeduje mrežu satelitske televizije (BSkyB), američku postaju (Fox), kao i najveće tvrtke za proizvodnju filmova (20th Century Fox)... U Europi, Bertelsmann, najveći nakladnik u svijetu, preuzeo je grupu RTL i nadzor nad francuskim radiom RTL i kanalom M6; g. Silvio Berlusconi ima tri glavne privatne talijanske postaje i kao predsjednik Vijeća kontrolira sve javne postaje; u Španjolskoj, tvrtka Prisa nadzire dnevnik El Pais, radijsku mrežu SER, kodiranu postaju Canal+ i nakladnički koncern... U Francuskoj, kriza na tržištu reklama, pad prodaje dnevnih listova i dolazak besplatnih novina potiču na udruživanje glasila i na ulazak industrijalaca u problematične medijske kuće. (...) Ozbiljna osobina dviju grupacija - Dassault i Lagardere - jest to što su izrasle iz središnje tvrtke s vojnom djelatnošću (lovački zrakoplovi, helikopteri, rakete, sateliti...). Tako se stari strah pokazao opravdanim: neka najveća glasila sada su u rukama proizvođača oružja... Dok vlada napetost s Irakom možemo pretpostaviti da se ta glasila neće zadnjim snagama usprotiviti vojnom upletanju protiv Bagdada... Krvoločni apetiti novih careva komunikacije tjeraju druga izdanja da postignu kritičnu masu kako bi umaknuli preuzimanju nadzora. Primjerice, grupa Le Monde uspostavila je nedavno suradnju s izdanjima La Vie catolique (Telerama, La Vie) i preuzela 30 posto njihova kapitala, kao i s tjednikom Le Nouvel Observateur i razmišlja o tome da dio svog kapitala uloži u burzu. Sva ta udruživanja prijete pluralizmu u medijima. I demokraciji. Dovode do toga da se prednost daje rentabilnosti i da se na vodeća mjesta postavljaju ljudi čija je glavna briga udovoljiti zahtjevima ulagačkih fondova koji drže dio kapitala. Ti 'fondovi računaju sa stopom povrata ulaganja od 20 do 50 posto, prema veličini rizika, a mediji se smatraju rizičnim sektorom'; ne dvoje zatražiti 'otpuštanje osoblja'... Jedno od najdragocjenijih prava ljudskog bića jest da slobodno iznosi svoje misli i stajališta. U demokratskim društvima sloboda govora nije samo zajamčena, već je prati drugo temeljno pravo: pravo na dobru obaviještenost. No to je pravo ugroženo zbog udruživanja glasila, zbog spajanja nekada neovisnih novina u grupacije koje imaju prevlast. Trebaju li građani podnositi to skretanje u medijskoj slobodi? Mogu li prihvatiti činjenicu da je informacija tako postala tek obična roba?", u uvodniku se pita Ignacio Ramonet. BELGIJA LE SOIR 26.XII.2002. Financijska prepirka oko Galileja "Kraj 2002. trebao je obilježiti novi napredak u europskom programu satelitske navigacije pod nazivom Galileo. Nažalost, u ponedjeljak navečer bili smo svjedoci nazatka: obustavljeno je potpisivanje prvih ugovora s industrijom, budući da nije bilo političkog dogovora. Razvojna faza projekta na mrtvoj je točki. To usporava potvrdu čitavog sustava koji treba izraditi: satelite, uređaje u zraku i zemaljske postaje. Da bismo shvatili ovaj najnoviji zaplet moramo se vratiti u prosinac prošle godine u Parizu: na sjednici Vijeća ESA-e (Europska svemirska agencija), izaslanici petnaest država članica agencije uspjeli su se dogovoriti o gornjoj granici za izdvajanje svakog kandidata za program Galileo. Četiri glavna partnera (Njemačka, Italija, Francuska i Engleska) uložit će iznos u visini 17,5 posto proračuna svaki, ne više. Ostatak prepuštaju drugim partnerima. Tim se krhkim sporazumom na prvi pogled završila financijska kriza u svezi s tim projektom. Neobično je što je riječ o krizi... pretjeranog financiranja. Budući da su velike zemlje bile spremne dati za pustolovinu više novca nego što treba, programu se na koncu priključio prevelik broj partnera. Ta velikodušnost na prvi pogled može biti čudna. Međutim, vrlo ju je lako protumačiti. Najvelikodušnija zemlja izravno postaje voditelj programa. Tako će moći maksimalno iskoristiti utjecaj programa na industriju. Ako znamo da se očekuje gospodarska korist od najmanje 400 posto, jasno nam je zašto se sudionici guraju da budu vođe u tom sektoru. Sporazum od 12. prosinca izjednačio je četvoricu 'velikih' platiša. O industrijskoj će se odgovornosti odlučivati kasnije i vjerojatno će biti podijeljena po sektorima: zemlja, sateliti, primjena itd. Tako je bilo prije njemačkog uzmaka od ponedjeljka, što Berlin obrazlaže najnovijom talijanskom nepopustljivošću. Talijanska ministrica za posvjetu i svemir izjavila je koncem prošlog tjedna da je jako zadovoljna što je 'dobila bitku' i postigla da 'Galileo industrija' ima sjedište u Rimu. 'Galileo industrija' bit će privatni konzorcij koji će provoditi program koji treba pokrenuti zajedničko poduzeće ESA-Europska unija. Dakle, iza političke krize kriju se veliki gospodarski ulozi. Čitav se program procjenjuje na 3,5 milijarda eura, od čega polovicu preuzima na sebe ESA, preko svojih zainteresiranih članica (trinaest od petnaest država), a drugi dio EU. 'Mislili smo doista da bi promjena i najmanjeg zareza u tekstu koji je napokon odobren 12. XII. mogla sve upropastiti, kaže Franco Bonacina, službeni predstavnik ESA-e. Na koncu smo bili svjedoci neuspjeha sporazuma. U teoriji, sljedeća sjednica Vijeća agencija predviđena je tek za ožujak. S obzirom na događaje, trebalo bi puno prije održati izvanrednu sjednicu'. Osim gospodarske strane programa, ne treba izgubiti iz vida i njegove strateške uloge. Europa s Galileom potvrđuje svoju neovisnost od Sjedinjenih Država kada je riječ o satelitskom lociranju i mnoštvu srodnih usluga. Za razliku od američkog GPS sustava koji ima 24 satelita, Galileo će imati 30 uređaja u Zemljinoj orbiti, od čega tri pričuvna. Na koncu, podsjetimo da je europski sustav civilni program, za razliku od GPS-a koji vodi Pentagon. Kašnjenje zbog ovog zapleta imat će posljedice samo ako se ne postigne sporazum do 2004, kada istječe europska licenca za ovaj program", piše Christian du Brulle. ITALIJA IL PICCOLO 24. XII. 2002. Mora rata na istočnim granicama "Nijemci su spočitavali izdaju u strašnom nesporazumu brkajući talijanstvo s režimom i talijanstvom Badoglia, a slavenski partizani su talijanstvu odricali postojanje kako bi ga sveli samo na dodatak šovinističkog i neslobodarskog fašizma. Gore nije moglo! Znam da je moj otac, talijanski partizan koji je govorio hrvatski, plakao u kadi koju mu je moja majka pripremala u kuhinji kako bi skinuo miris zatvora. Sretan zbog povratka u kuću, plakao je i zbog toga što mu nije promicala velika opasnost tog trenutka i skore budućnosti. On koji je bio rascijepljen između dvaju jezika, koji je mrzio fašizam, koji je neupitno Nijemce osjećao neprijateljima, nije se zanosio time kakav će odnos slavenski partizani imati spram talijanskih antifašista. Veliki psihološki obrat dalekog Božića 1943. došao je uslijed dvaju elemenata: s jedne strane kraja svake iluzije o skorom kraju rata, iluzije koju je potaknuo 8. rujan, a s druge nestanka za Talijane svakog institucionalnog uporišta, svake suverene autonomije. I dok su Talijani u ostatku nacije pred sobom vidjeli jasnog protivnika, bio on Nijemac, ili za druge, Angloamerikanac, Talijani iz istočnih regija su, uz to, gledali kako se uz njih diže jedan potencijalno neprijateljski saveznik i kojem se ne može vjerovati: slavenski oslobodilački pokret. Rat koji ima strašan prerogativ pojednostavljivanja, duž istočnih granica zemlje na strašan je način sliku učinio složenijom, radi čega je biti antifašistom, na neki način, podrazumijevalo i biti antitalijanom. Kakvu se neljudsku cijenu platili naši demokratski Talijani(...)", piše Marco Coslovich. SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 26. XII. 2002. Analiza: Balkan 2003. "(...) Makedonsko je gospodarstvo u dronjcima. Najmanje četvrtina njenog stanovništva nalazi se ispod razine siromaštva. Nezaposlenost je na neizdrživih 31 posto. Trgovinski manjak od oko 800 milijuna dolara, iznosi 28 posto njenog slabog brutto domaćeg proizvoda. Makedonija uglavnom preživljava na milodarima, pomoći i zajmovima koje dijele već umorni donatori, multilateralne financijske ustanove i prijateljske zemlje. Sprema se potpisati još jedan standby aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom u veljači. To je stanje po cijeloj regiji. Makedonija nije nikakva usamljena iznimka, ona je bolno pravilo. Veličanstveni susreti, samozadovoljne konferencije i beskonačni skupovi između očajnih čelnika tog zaostalog kutka Europe ne uspijevaju prikriti beznadna predviđanja Ostarjela infrastruktura, štetni odljev mozgova, potkupljive i štetne birokracije, kleptokracije koje sve prožima, oživljena neprijateljstva, nedjelotvorne ustanove, loš odnos spram manjina i vladajući osjećaj fatalističke predaje - pojave su koje nadilaze granice. Međunarodni angažman u cijeloj regiji se smanjuje. Britanski, njemački i američki kontingenti NATO-a namjeravaju povući snage iz Bosne i s Kosova sljedeće godine. Pomoć izbjeglicama na Kosovu i u Hrvatskoj mogla bi prestati dolaziti stoga što je presušio novac u tu svrhu uplaćen Ujedinjenim narodima. I Srbija i Crna Gora su pretrpjele neuspješne predsjedničke izbore. Razočaranje ismijavanim politikama i omraženim političarima razvidno je iz krajnje niskog odziva ne nedavne izbore. Dok Jugoslavija opet klizi u ustavnu krizu - napetosti rastu. Nova unija Srbije i Crne Gore recept je za nestabilnost i stalne razdore. Umrtvljeno gospodarstvo nije od pomoći, industrijska proizvodnja u Jugoslaviji je porasla za neprimjetnih 2,5 posto od izrazito niske osnove. Političke i gospodarske transformacije vjerojatno će zastati u Jugoslaviji dok se nacionalizam ponovno potvrđuje a reformska strana raspada. Bez obzira na svečane obostrane izjave o miru i napretku, napetosti između susjednih država, poglavito Hrvatske i Bosne i Hercegovine, rasplamsat će se. Unatoč određenom dinamizmu privatnog sektora i privida zakona i reda, kosovska stopa nezaposlenosti je 57 posto i više od polovice njegovih siromašnih stanovnika preživljava ispod razine siromaštva. Status Kosova nije riješen i ni uz manju međunarodnu ulogu ono ne uspijeva privući veliki priljev stranih ulaganja potrebnih da se održe njegove osnovne službe i rudnici. Ono je prava bačva baruta pored Makedonije u krhkoj ravnoteži. Bosanci svih oznaka se isto tako ponovno naoružavaju. Zemlja je postala središtem krijumčarenja ljudi, nezakonite trgovine oružjem, krijumčarenja robama pa i gorih stvari. MMF, Svjetska banka i Europska banka za obnovu i razvoj trude se koliko mogu oživjeti njezino zamrlo gospodarstvo, ali za sada s malo uspjeha. Očekuje se da će samo Svjetska banka uložitit 102 milijuna dolara u bolesno gospodarstvo. Nestašica stranih ulaganja i smanjenje strane pomoći ostavljaju klimavu zemlju izloženu visokom platnom deficitu. Albanci su zaposleni uređivanjem svojih ruševnih kuća. Carinska je služba obnovljena u suradnji sa zainteresiranim susjedima poput Italije. Prometna infrastruktura će povezati Albaniju s Grčkom, Bugarskom, Makedonijom pa čak i Jugoslavijom. Albanski sustav nadzora zračnog prostora bit će osuvremenjen sljedeće godine. No prevelik proračunski manjak od sedam posto BDP-a veže ruke vladi. Doista, infrastrukturni projekti predstavljaju veliku nadu Balkana. Prometni koridori će prošarati regiju i povezati Bugarsku s Makedonijom, Grčkom, Albanijom, Jugoslavijom i Mađarskom. Balkanska mreža za prijenos struje je u nastanku i čak bi mogla riješiti kronične nestašice u zemljama kao što je Albanija. Dakle, nije sve crno", piše Sam Vaknin u prvom dijelu analize koju nastavlja u sutrašnjem broju. NEWSDAY * 26. XII. 2002. Širenje EU-a bit će teško ali korisno "Više od jednog desetljeća Europska je Unija išla istodobno za ostvarivanjem dvaju različitih ciljeva, piše Michael Mandelbaum. Jedan je cilj širenje članstva EU-a kako bi se uključilo više zemalja od sadašnjih 15 u Zapadnoj i Južnoj Europi. Drugi je cilj produbljivaje organizacije kako bi joj se dodalo više zajedničkih funkcija, poput zajedničke valute euro, koji je uveden prošle godine, i zajedničke vanjske i sigurnosne politike, koja i dalje ostaje nada. Posljednji cilj širenja EU-a jest da se ovaj učini sličnijim jednoj zemlji, i stoga das bude u stanju imati veći utjecaj u svijetu nego što bilo koja članica EU-a može sama imati. U povijesnoj odluci donesenoj 13. prosinca u Kopenhagenu EU se opredijelio za širenje na račun produbljivanja. To je dobro i za Sjedinjene Države i za Europu.(...) Širenje će složenijim učiniti čvršću integraciju članica EU-a. Osnovni su razlog brojke: teže je postići sporazum između 25 strana nego li 15, o kojem god se pitanju radilo. Uz to će veliki dio sredstava EU-a u sljedećem desetljeću biti posvećeno uključivanju novih članica, koje će morati dobro upoznati pravila i procedure organizacije. No sama su pravila u stanju promjene. Sve se članica slažu da širenje članstva traže ponovno sastavljanje osnovnih pravila EU-a, koja su izvorno napisana za organizaciju od šest članica, ali se ne slažu u tome kakva bi nova pravila trebala biti. Razmještanje političke vlasti i mijenjanje načina na koji se fondovi dijele, što su one zadaće koje izazivaju sporenja, uzet će mnogo vremena EU-u dok se ne dovrše. Pritom se nove članice, nedavno oslobođene komunističke vlasti, možda neće htjeti odreći novoostvarenih prerogativa suvereniteta kako bi postale dijelom europske superdržave. Konačno, dodavanjem 10 novih članica 2004, neizbježno će se na raspored EU-a staviti pitanje još više širenja. U Kopenhagenu su sadašnje članice, unatoč traženjima Bushove administracije, izglasovale odgodu turskog, već dugo postavljenog, zahtjeva za početak novih pregovora o članstvu, ali neće biti u mogućnosti u beskonačnost odgađati tu odluku. A tijekom sljedećeg desetljeća novi će EU trebati odlučiti kamo pripadaju dvije najveće bivše republike Sovjetskog Saveza koje su sada neovisne države, Ukrajina i Rusija, u većoj Europi koju grade. Naglasak na širenju na račun produbljivanja ide u korist Sjedinjenim Državama. U interesu je Amerike da Europa bude stabilna i bogata. S druge strane, stvaranje europske superdržave, posebice kao izričite protuteže američkoj sili, što je cilj nekih (posebice Francuza) zagovornika produbljivanja, neće svijet učiniti ugodnijim mjestom za američke političare. No nastavljanje širenja umjesto produbljivanja dobro je i za Europu. Svi će Europljani imati koristi od politički stabilnog kontinenta s većom zajedničkom gospodarskom zonom, a ni jedan Europljanin ne bi imao koristi od oštrih podjela koje bi neizbježno ozbiljne težnje za stvaranjem jedinstvenog europskog političkog entiteta stvorile unutar same Europe. Odluke iz Kopenhagena stoga se svrstavaju među inicijative najrjeđe i najvrednije vrste: one su dobre za sve.", piše Michael Mandelbaum. THE WASHINGTON POST * 26. XII. 2002. Otvorena trgovina "Prije tri godine, kada je summit Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu privukao prvi iz niza protuglobalističkih prosvjeda, zagovornici slobodne trgovine priznali su jednu stvar kritičarima: WTO mora biti otvoreniji. Pregovori o novim trgovinskim sporazumima često su mutni: sporove o postojećim pravilima organizacija uglavnom rješava u tajnosti. S obzirom da trgovinska pravila pogađaju središnje aspekte života ljudi, sigurnost hrane i kvalitetu okoliša, kao i cijenu života, ona se moraju stvarati i provoditi na svjetlu dana. Pa ipak, unatoč širokom prihvaćanju tog argumenta, ostvaren je mali napredak u tome da se WTO učini transparentnijim. Taj je neuspjeh posebice istaknut kada je riječ o procesu organizacije pri rješavanju sporova. Poput domaćeg pravnog sustava, tu bi se trebalo primjenjivati napisana pravila na predvidljiv način; ako je za to potrebno javno povjerenje, njegova promišljanja trebaju biti otvorena. No većina vlada koja iznosi pravne podneske na raspravu drži ih tajnim, barem u početku (Sjedinjene Države su iznimka). Usmene rasprave na sastancima WTO-a su tajne, i pisana mišljenja sudaca drže se tajnima mjesecima prije no što se prenesu strankama u sporu. Uobičajena obrana tih prikrivanja jest da otvorenost jača lobbyje. Ako se europsko povjerenstvo sprema skoro izdati svoje pravne predmete, primjerice, velike korporacije i aktivističke skupine mogu izvršiti pritisak na povjerenstvo da promijeni mišljenje prije no što odvjetnici iznesu svoje argumente. Istina je da lobbyji predstavljaju prijetnju, i kada bi oni imali pravo iznositi svoje slučajeve u WTO-u lako bi mogli pokopati sustav. No tajnost nije način da se lobbyiji drže na udaljenosti. Najbogatiji će skrivati ljude unutar sustava koji bi im dojavljivali ono što žele znati. Tajnost na kraju pogađa slabije organizirane skupine koje ne znaju koristiti sustav, poglavito vlade siromašnih zemalja. Isto tako postoji argument za veću otvorenost u načinu na koji WTO dogovara nova pravila. Sjedinjene Države i druge vodeće članice pokazuju sklonost objaviti svoje početne prijedloge glede stvari kao što su pristojbe za poljoprivredna zemljišta, ali veliki dio kasnijeg pogađanja odvija se privatno. Opet, postoji argument da pregovarači trebaju izdvojenost od lobbystičkih pritisaka kako bi mogli sklopiti produktivne dogovore. No tajnost potiče sumnjičavost protuglobalističkih kritičara, koji reagiraju prijavljujući WTO u cijelosti. Isto tako izaziva otpor među siromašnim zemljama, čije se vlade izostavljaju iz seansi pogađanja. Koliko god je moguće, velike članice WTO-a bi trebale voditi svoje pregovore javno, onako kako parlamenti u demokratskom svijetu otvoreno raspravljaju o zakonima." Pripremio Žorž Crmarić