BIH-CRKVA NA KAMENU-PROSINAC 2002. - POLITIČKA SUDIŠTA

BiH CRKVA NA KAMENU prosinac 2002. Politička sudišta U početku, kad je u Ujedinjenim Narodima predloženo osnivanje suda za ratne zločine počinjene u "bivšoj Jugoslaviji", hrvatski je državni vrh s pravom i nadom podržao tu inicijativu. Najodgovorniji u hrvatskoj politici očekivali su da će taj sud iznijeti na vidjelo sve ono što je na bilo koji način bilo povezano s agresijom na državu Hrvatsku i hrvatski narod i druge hrvatske građane i da će kazniti agresora. Očito su se prevarili. Agresor i zločinci nisu kažnjeni a sud je izgubio svoju vjerodostojnost. Istina, neke koji su aktivno sudjelovali u toj agresiji sud je optužio. Međutim, s obzirom na silinu agresije i zločina, optužen je i procesuiran gotovo neznatan broj od onih koji su planski i sustavno palili, razarali, pljačkali i ubijali po Hrvatskoj. U to vrijeme nitko razuman nije mogao ni pretpostaviti da će se hrvatska legitimna obrana, hrvatski branitelji i njihovi predvodnici, pred tim istim sudom politikantski tretirati kao zločinački odredi. Haaški tužitelji i suci, prema sponzorovoj političkoj potrebi, povremeno objave svoje nove optužnice. Redovito je to protiv generala hrvatske vojske koji su simboli pravedne obrane zemlje od agresora. Međunarodni sud ciljano udara na institucije vojske i policije jer su one u svijetu zaštitni simboli državnoga suvereniteta. Zato je ovo izravan udar na državu. No, to samo vrijedi za Hrvatsku. Nitko do danas nije ni progovorio o mogućim ratnim zločinima koje su počinile tzv. pobjedničke vojske u Drugom svjetskom ratu, i to vojske upravo onih država koje danas kroje sudbinu cijeloga svijeta, pa i montiranim političkim procesima. Ovih je dana u Hrvatsku ponovno dospio Ephraim Zuroff, ravnatelj Centra "Simon Wiesenthal" iz Jeruzalema, da bi hrvatskom narodu ponovio svoju optužbu i očitao lekciju o tome kako "za deustašizaciju treba i hrabrosti". Otvorio je u Zagrebu izložbu "Holokaust hrabrost za sjećanje". Ovaj gospodin osjeća silnu potrebu govoriti samo o stradanju svoga naroda u Drugom svjetskom ratu, tj. prije 60 godina, a u isto vrijeme ni jednom riječju ne spominje neprebrojive hrvatske žrtve u tom istom ratu kao i u Domovinskom ratu. O onom što se sada događa u njegovoj zemlji, ni riječi. Od Hrvata se traži da iz svoga školskog sustava izbace "sve ono što potiče na mržnju", tj. istinu o svojim ratnim stradanjima, a u isto vrijeme Zuroff traži da hrvatska djeca uče kako su stradavali njegovi sunarodnjaci prije 60 godina. On nas također poučava kako se radi u demokraciji i kako se vode pošteni ratovi, a u njegovoj se zemlji događa zatiranje palestinskoga naroda, što on naziva "borbom protiv terorizma". U zemlji iz koje Zuroff dolazi osnovno vojničko načelo jest - osveta! Za njega u isto vrijeme, srpska "balvan revolucija" nije bio terorizam! Isti gospodin "sve zna" pa kaže da je u Hrvatskoj "gotovo pola stanovništva u Drugome svjetskom ratu podržavalo fašizam". On u isto vrijeme ne želi znati da je u to vrijeme većina hrvatskog naroda željela svoju slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku, bez obzira na bilo kakav fašizam i nacizam, i da se borila protiv svih porobljivača i terorista koji su je sustavno uništavali. Zato se i onda za svoju slobodu i neovisnost "hrvatski narod plebiscitarno izjasnio", kako je to posvjedočio i naš blaženik Alojzije Stepinac, pravednik koji je spašavao i članove židovske zajednice. Za tu je slobodu stradao, trpio ropstvo i svakovrsnu agresiju. Ako je netko pojedinačno učinio zlo, neka se to na nepristranu sudu dokaže i neka se pravedno kazni. Ali hrvatski narod danas ne smije šutjeti na krivotvorine, na lažne optužbe i presude protiv plejade svojih najhrabrijih sinova koji su izginuli ili teško preživjeli križne putove za vrijeme i poslije Drugoga svjetskog rata. Svaka žrtva jednako je vrijedna poštovanja, piše dr. Božo Goluža.