FRANC-LE MONDE 24.12.02. FRANCUSKA SE IZUZELA OD RATNIH ZLOČINA?

FRANCUSKA LE MONDE 24.XII.2002. Francuski besmisleni paradoks o ratnim zločinima "(...) Premda daje potporu Međunarodnom kaznenome sudu i premda je među zemljama koje najodlučnije odolijevaju američkoj protimbi tom međunarodnom pravosuđu, Francuska se istaknula osebujnošću izuzevši se od ovlasti suda u svezi s jednom od triju skupina zločina kojima će se sud baviti: ratnim zločinima. Povrh toga, poslovnik MKS-a površno je prenijela u svoje domaće zakone i nije počela s prilagodbom kaznenog zakona, što uključuje unošenje definicije zločina iz tog poslovnika. Francusko pravo ne zaostaje što se tiče genocida i zločina protiv čovječnosti; ali zaostaje u ratnim zločinima i jednostavno ne poznaje tu vrstu optužbe. Tako bi Francuska mogla biti 'luka za ratne zločince', ističu nevladine organizacije koje od zakonodavca traže da žurno nadoknadi taj propust. Odgovarajući na želju organizacija, g. Badinter je 16.XII. najavio da će, kao senator, pokrenuti inicijativu i predložiti nacrt zakona o dopuni prvog dijela zakona o prilagodbi koji je donesen pod konac prošle vlasti, 26.II., a ticao se samo načina suradnje s MKS-om. Ustvari, dosad nije bilo nikakve inicijative vlade u svezi s drugim dijelom - unošenjem definicije zločina - premda su službe ministarstva pravosuđa proljetos pripremile dva različita projekta. G. Badinter će predložiti da se u kazneni zakon unese nepromijenjena definicija MKS-a o ratnom zločinu, kao i načelo nezastarivosti tih zločina. Francuski otpor da prizna posebnost ratnih zločina ima korijene u povijesno zamršenim odnošajima između vojske i pravosuđa. Francuski vojnici tradicionalno drže da račune trebaju polagati samo vojnoj hijerarhiji. Toj se kulturi vojne tajne nakon osnutka prvih međunarodnih sudova (za bivšu Jugoslaviju i za Ruandu) pridružio paničan strah francuskih vojnika da bi jednom međunarodna sudbena instanca koja ne poznaje njihove obveze mogla zlorabiti svoje ovlasti i biti izložena političkom pritisku. Nijedna francuska vlast u zadnjih deset godina nije se odvažila da zanemari to mišljenje. (...) Francuski paradoks graniči s apsurdom. U sklopu pomoći razvoju, Francuska pruža pomoć nekim zemljama, napose afričkim, kako bi svoje pravosuđe prilagodile poslovniku MKS-a. Budući da Francuska ni sama nije počela s tom prilagodbom i premda je pomoć usmjerena k zemljama koje su pod snažnim utjecajem francuskog prava, uzor će se tražiti u njemačkom pravu, budući da je Njemačka proljetos donijela pravi kazneni zakon za međunarodne zločine koji je na tom polju najuspješniji primjer. Krajnje je vrijeme da Francuska sustigne samu sebe. Dodamo li da su sve političke skupine u različitim postupcima u parlamentu na tu temu (potvrda Rimskog ugovora, promjena Ustava u svezi s tim) zatražile od izvršne vlasti da ukloni dvojbe oko ratnih zločina, možemo se opravdano nadati da će g. Badinter uspješno završiti svoj pothvat", piše Claire Trean.