US- 20.XII. NEWSDAY - EUROPSKI I AMERIČKI IDENTITET

SJEDINJENE DRŽAVE NEWSDAY 20. XII. 2002. EU nacije se prepiru oko toga što ih ujedinjuje "Qu'est-ce l'Europe? Što je Europa? Jesu li to ljudi? Zajedničko nasljeđe? Ili je to samo komad zemlje, drugi najmanji između sedam kontinenata? Mnogi Amerikanci ne razmišljaju o tim pitanjima, no Europljani razmišljaju dok se njihova politička unija širi na 25 zemalja i gotovo pola milijarde ljudi. I Amerikanci, kako se njihova vlastita zemlja puni novim ljudima, mogli bi se pribrati i tome posvetiti pozornost jer je drugo pitanje za 21. stoljeće. 'Što je Amerika?'. Još prije samo pola stoljeća Europska Unija je krenula tek kao čista zamisao: nada da se Francuska i Njemačka nikada više neće međusobno boriti, i nikada neće krenuti u rat ako će njihova gospodarstva biti povezana. Od tada se Bruxelles, EU sa sjedištem u Belgiji, napuhao u multikulturalnu superdržavu. 2004. će se protezati od Irske do Slovačke. I sada eurokrati se sastaju kako bi iskovali novi kontinentalni ustav. No kao da to nije dovoljno, EU je pod golemim pritiskom da si priključi još jednu zemlju, Tursku. Predsjednik Bush je snažno lobbyirao za Tursku, uglavnom stoga što želi tursku potporu u borbi protiv Iraka. No pristupanje Turske bilo je previše za većinu Europljana. Bivši francuski predsjednik Valery Giscard d'Estaign, koji sada nadzire euroustav, izjavio je da bi dodavanje 65 milijuna turskih muslimana bilo 'kraj Europe'. Doista, nastavio je, pošto veći dio Turske nije uopće na europskom kontinentu, već u Aziji, kako bi turcificirana EU mogla kazati ne drugim obližnjim zemljama, poput Maroka, koji je u Africi? Je li Giscard rasist? Možda, no mnogi su ljudi promijenili mišljenje o muslimanskom priljevu nakon 11. rujna. Posljednja naslovnica konzervativnog francuskog tjednika, Valuers Actuelles objavljuje, 'Europa: Ne Turskoj!'. Unutra urednik Frangois d'Orcival tvrdi da je europski identitet nerazdvojivo vezan uz suprotstavljanje islamu. On piše, 'Prvi put se riječ 'Europljani' pojavila u kronikama Izidora iz Seville, u kojima je opisao bitku kod Potiersa'. U toj su bitci franački vojnici Karla Martela porazili arapsku vojsku koja je već osvojila Španjolsku i kretala se prema Parizu, samo 160 kilometara sjeverno od Poitiersa. Nekih 1300 godina kasnije Europljani još uvijek okupljaju oko te pobjede nad islamom. 'Europa nije ni tržište, ni prostor, ni ideja', zaključuje d'Orcival, 'već duša'. Duševna ili ne, Europa se mijenja demografski, stope prirodnog priraštaja njenog domicilnog stanovništva znatno su ispod razine potrebnih za obnavljanje, i tako su potrebni novi ljudi za rad i plaćanje poreza. Unatoč bitke kod Poitiersa, Francuska je danas 10 posto muslimanska. Netko mora obavljati težak posao, a to neće biti Francuzi. No shvaćanje da muslimanski useljenici sa sobom donose narušavanje društva, pa čak i terorizam, jedan je od razloga zašto eurokrati žele dovesti nove radnike iz 10 povijesno kršćanskih država na istoku. Turskoj je u međuvremenu kazano da mora čekati do 2004. kako bi se razmatrala njena kandidatura za članstvo u EU. Drugim riječima, prihvaćaju li zapadnoeuropske zemlje koje dominiraju EU-om muslimansku zemlju ili ne, one se spremaju prihvatiti mnogo stranaca iz bivšeg sovjetskog bloka. To će biti dobro za poslodavce koji daju niske plaće i stare umirovljenike, no što će to učiniti nacionalnim karakterima Francuske, ili Britanije, ili Italije? Što će ujediniti Uniju? Koji će jezik govoriti? Može se zamisliti neka vrsta mekog imperijalnog upravljanja od strane dužnosnika u Bruxellesu, no teško je zamisliti Portugalce i Poljake u velikom političkom skladu. Ako je teško odgovoriti na pitanje 'Što je Europa?' što onda sa slijedećim pitanjem, 'Što je Amerika?'. Danas Sjedinjene Države imaju 289 milijuna stanovnika, koji ne govore svi engleski, niti koje se sve uči engleskom. Doitsa, nekadašnje snage unikulturalizma, uključujući javne škole i saveznu vladu, povukle su se u babilonske kule dvojezičnosti i multikulturalizma. U međuvremenu, ako se sadašnji trend useljavanja nastavi, prema zavodu za popis stanovništva, populacija ove zemlje mogla bi narasti na 450 milijuna 2050., isto koliko ima i novi EU. Moglo bi se pitati: je li zemlja takvog sastava i naravi doista i nacija? Ili je takva Amerika samo poliglotska aglomeracija, međusobno povezana porezima i televizijom, bez zajedničke duše?", piše James P. Pinkerton.