NJ 19. XII. SZ SCHAEUBLE: DRAMATIČNO ŠIRENJE UGROŽAVA EU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 19. XII. 2002. Schaeuble: "Neograničeno širenje ugrožava Europu" "Njemački kancelar Gerhard Schroeder (SPD) predstavit će danas u Bundestagu odluke o proširenju EU, donesene na sastanku na vrhu u Kopenhagenu. Stručnjak CDU/CSU za vanjsku politiku i zamjenik predsjedatelja parlamentarne frakcije te dvije stranke Wolfgang Schaeuble zalaže se za to da Europa jasno definira svoje granice kako u budućnosti ne bi riskirala svoj opstanak. - Gospodine Schaeuble, u Kopenhagenu se pričalo da je Gerhard Schroeder pregovarao spretno poput Helmuta Kohla. Znade li oporba to priznati? = Kancelar je pripomogao uspješnom dokončanju pregovora. Sretni smo zbog takvog ishoda, CDU/CSU se oduvijek zalagala za brzo dokončanje pregovora o pristupu. Utoliko priznajemo kancelarove rezultate. - Smatrate li i Vi da je Schroeder uvjereni Europljanin? = No da, prije nekoliko mjeseci stvari su izgledale sasvim drugačije. No, valja priznati da je pri kraju pridonio uspjehu pregovora. Možda osjeća da svojom besprizornom predizbornom kampanjom nije samo opteretio odnose sa SAD već i izolirao sam sebe u Europi. Sada pak - pretpostavljam - uviđa da ne može bez ijednog partnera. - Jesu li troškovi proširenja prihvatljivi? = Da. Financijska susretljivost nije bila dramatična i predstavljala je ispravan potez, usmjeren na postizanje rezultata. Sada je presudno postići dogovor o političkom izgledu buduće ujedinjene Europe. U tom je kontekstu važno i sljedeće pitanje: gdje će Europa povući svoje granice? - Mislite na Tursku? = Mislim sasvim općenito da Europa koja se želi politički integrirati mora definirati svoje granice. Pretjeranim proširenje Europska bi unija mogla izgubiti svoju unutrašnju koheziju. - Kako ocjenjujete odluku o pokretanju pregovora s Turskom nakon eventualnog pozitivnog izvješća Turske 2004. g.? = Gledano iz pravne perspektive, ta odluka ne obuhvaća automatizam prijema Turske. Gledano iz političke perspektive, vrijedi suprotno. Mi smo pak oduvijek savjetovali otvorene razgovore s Turskom o tome ima li njezino punopravno članstvo u EU uistinu smisla. Na tom stavu ustrajemo. - Turska podsjeća da joj se već gotovo 40 godina najavljuje mogućnost prijema u EU. = Taj argument nije sasvim neutemeljen. Valja također priznati da su u Turskoj provedene određene reforme. Zato obećanje i ne treba jednostrano povući. No, treba s Turskom razgovarati o tome ne bi li neka vrsta povlaštenog partnerskog odnosa bila i u njezinom interesu. Imala bi povlastice u sferi gospodarstva dok bi proces političke integracije EU istodobno bio obilježen s manje problema. - Ne bi li Ankara takav prijedlog smatrala trikom koji bi Tursku trebao zadržati pred vratima Europe? = Možda u ovom trenutku bi jer je rasprava usijana. No, odlučujuće pitanje ipak glasi: je li moguće zemlje koje tek dijelom pripadaju Europi u potpunosti uključiiti u članstvo u EU? To se ne odnosi samo na Tursku. Jednog dana slična će se situacija javiti i u vezi s Rusijom. Tu raspravu valja pojačano voditi a tako će i biti. - Zar država s većinskim muslimanskim stanovništvom ne treba postati članicom EU? = Balkanske su države neosporno sastavni dio Europe. Tamo mjestimično živi većinsko muslimansko stanovništvo - prisjetite li se Albanije. No, jasno je također da politički integrirana Europa pretpostavlja spremnost i svijest ljudi o zajedničkoj pripadnosti. To je ono što ja nazivam identitetom. Naravno da je kršćanstvo obilježilo daleko najveći dio Europe. Dakle, vjera igra određenu ulogu ali to ne znači da u Europsku uniju smiju ući samo katolici i protestanti. - Bi li broj stanovništva u Turskoj narušio ravnotežu u institucijama EU? = Taj bi čimbenik zacijelo zadao probleme u procesu praktične integracije. No, Nijemci bi trebali biti oprezni pri isticanju argumenta da je Turska prevelika. Naime, taj bi argument drugi mogli upotrijebiti i protiv nas. Svi ti prigovori nisu pretjerano promišljeni. - Iznosi iz Vaša stranka. = Problem veličine sasvim je druge prirode. To ćete jasno uvidjeti ako pogledate zemljopisnu kartu: Turska završava na granici s Irakom. Kao cjelina, nije sastavni dio Europe. - Sukob s Turskom riješen je; postrojba EU za krizne situacije moći će koristiti i NATO-ve strukture a trebala bi preuzeti i mandate u Makedoniji i Bosni. Je li to realno? = Pozdravljam ta rješenja. Važno je da sigurnosna komponenta EU zaživi istinskim životom. To je i važan doprinos transatlantskom partnerstvu. Ne treba zaboraviti da se suočavamo s velikim problemom: uvijek strašno glasno govorimo Amerikancima što bi trebali učiniti ali smo tihi kada se govori o onome što bismo mi mogli učiniti. Sigurnost pak i stabilnost na Balkanu Europljani danas moraju moći ostvariti bez pomoći Amerikanaca. - Nije li postrojba EU koja ne može mrdnuti prstom bez NATO-a puka obmana etiketama? = Ne mislim tako. NATO je okvir u kojem Sjeverna Amerika i Europa zajednički ostvaruju svoje sigurnosne interese. Zato je ispravno što Europljani koriste NATO-ve strukture. Isto čine i Amerikanci. Stvari samo treba uskladiti. Ne smije biti udvostručenih struktura. (...) - U istočnoj Europi javljaju se strahovi da bi integracija mogla podrazumijevati diktat Bruxellesa koji će uslijediti diktat Moskve. = To mi je razumljivo. Treba ljudima dati vremena da se usklade s EU. Desetljećima im je uskraćivano pravo na nacionalno samoodređenje. Zatim su se sami izborili za to pravo te im je sada teško odreći ga se. U raspravi o tome koju mjeru suvereniteta treba žrtvovati na oltaru Europe otkrit ćemo još povelike razlike u mišljenjima. Suočit ćemo sa sličnom situacijom kao i u slučaju eura ali to ne smatram dramatičnim problemom.