WT 18. XII. TKO JE EUROPLJANIN?

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 18. XII. 2002. Tko je Europljanin? "Tko je savršeni Europljanin? Stari vic kaže - onaj tko u sebi ujedinjuje točnost Talijana, šarm Nijemaca, talent za kuhanje Britanaca, skromnost Francuza, ekstravaganciju Nizozemaca, poniznost Španjolaca i švedski smisao za humor. Međutim, pitanje europskog identiteta prošlog je tjedna poprimilo ozbiljne nove dimenzije, kao i srodno pitanje: gdje završava Europa? Sjeverna, južna i zapadna granica jasno su definirane. Neizvjesna je, i potencijalno nestabilna, istočna granica. Čelnici EU-a prošlog su tjedna u Kopenhagenu počeli definirati odgovore na ta pitanja. Osam zemalja bivšeg socijalističkog Istočnog bloka pozvano je da se pridruži bogatoj uniji zapadnoeuropskih demokracija. Ovo je priznanje da pripadaju Europi, poviješću, kulturom i političkom i gospodarskom strukturom. Ako njihovi građani podrže ovaj korak na referendumima koji će biti održani slijedeće godine, to će priznanje biti konačno do svibnja 2004. godine. U Kopenhagenu, pozivi su upućeni Češkoj, Estoniji, Madžarskoj, Litvi, Letoniji, Poljskoj, Slovačkoj i Sloveniji, kao i dvama mediteranskim otocima, Cipru i Malti. Odluka stiže nakon manje od mjesec dana od kada su se čelnici NATO-a sastali u Pragu, i pozvali još osam zemalja iz Srednje i Istočne Europe da se pridruže savezu. Zajedno, ove odluke predstavljaju veliki korak naprijed u smjeru zacjeljivanja rana koje su u Europi nastale nakon poslijeratnih podjela i hladnog rata. No lista zemalja koje na kopenhagenskom summitu nisu pozvane jednako je znakovita kao i lista onih koje jesu. Albanija i većina republika bivše Jugoslavije još uvijek su vani. Kao i Ukrajina, Bjelorusija i Moldavija, da se Rusija ni ne spominje. Sve te zemlje imaju zemljopisno pravo na to da ih se smatra dijelom Europe, ili barem da budu priznate kao djelomično europske. Još je znakovitije to da je odbijeno članstvo za Tursku, zemlju koja je nekoć bila imperij, koja ima uporište u Europi i stanovništvo od 67 milijuna ljudi. Turska je u carinskoj uniji sa Europskom Unijom od 1995., a članstvo u EU-u cilj je već nekoliko turskih vlada. Sadašnja turska vlada nadala se da će pregovori o priključenju početi 2003., no to je odgođeno na 2004. Do tada, odlučeno je u Kopenhagenu, napredak Turske u pogledu demokratizacije i ljudskih prava bit će procijenjen još jednom, a moguće je da će pregovori biti odgođeni na 2005. godinu. Naravno, do tada se može promijeniti još svašta. Turska je dobila veliku podršku Amerike za svoju aplikaciju za članstvo. Neki europski diplomati tvrde kako je pritisak Bushove vlade na europske vlade najjači do sada. Kako je Turska koristan član saveza NATO-a i ključna za akciju u Iraku, želje Ankare želje su i vlade SAD-a. Nažalost (ili na sreću, kako to smatraju neki), Sjedinjene Države nisu članice Europske Unije, a Europljani su se zainatili kada je riječ o članstvu Turske, odbijajući zahtjeve SAD-a. Sve ovo vraća nas pitanju 'Što je Europa?' Ako je Europa utjelovljenje ideje o nizu političkih principa i demokratskih vrijednosti, sličnih onima koji čine političke temelje SAD-a, nema razloga da se Turskoj- ili bilo kome drugome- uskrati pridruživanje Europskoj Uniji kada njen politički i gospodarski sistem bude dovoljno zreo. Te vrijednosti u srcu su tzv. 'kopenhagenskih kriterija' za nove kandidate za članstvo u EU-u. Kriteriji su imenovani po summitu EU-a, održanom 1993., na kojem su i prihvaćeni. Međutim, mnogi Europljani pitanje članstva Turske vide prilično drukčije. Inače predani prijedlogu brisanja nacionalnih i etničkih granica unutar Europe, mnogi pobornici EU-a povlače crtu na granici muslimanske Turske, s brojnim stanovništvom i visokom stopom nataliteta. Bivši francuski predsjednik, Valery Giscard D'Estaing, predsjednik povjerenstva koje sastavlja novi europski ustav, to je stajalište otvoreno izrazio u jednom intervjuu. Turska ima 'drukčiju kulturu, drukčiji pristup', rekao je, 'nije europska zemlja...Po mom mišljenju, članstvo Turske predstavljalo bi kraj Europske Unije.' 'Europa je kontinent kršćanske vjere, na koji se nastavlja Azija', kazao je Nikolau Lobkowicz, direktor Centra za ispitivanje Europe u Eichstattu, u Njemačkoj, na nedavno održanoj konferenciji o širenju EU-a koju je organizirala talijanska Fondazione Liberale. 'Zapadna i Srednja Europa oduvijek su bile dio katolicizma i nikada nisu bile dio Otomanskog imperija. Upravo to određuje njihov europski karakter.' Ovo ne zvuči obećavajuće za Tursku. Bilo da Turska postane članica ili ne, priroda Europske Unije nužno će se morati promijeniti pripojenjem 10 novih članica, od kojih su mnoge mnogo više prijateljski raspoložene prema SAD-u nego prema EU-u. Ovo bi moglo predstavljati promjenu na bolje", piše Helle Dale.