FR-US-gospodarstvenici-Makrogospodarstvo-Financijsko-poslovne usluge-Društvene znanosti franc-le monde od 17.12.02. prikaz sapirove knjige FRANCUSKALE MONDE17.XII.2002.Znanstvenik i političar"Tema razlaza između gospodarstvenika i
političara nije nova. Sociolog Max Weber isticao je svojedobno da su znanost i politika dva različita 'poziva'. Nedavne izjave predsjednika Europskog povjerenstva Romana Prodija koji je sporazum o gospodarskoj stabilnosti nazvao 'krutim' i 'glupim', potiču da se stvar, prema potrebi, preispita. Jacques Sapir, direktor istraživanja u Visokoj školi za društvene znanosti (EHSS), stručnjak za Rusiju, nastavlja u eseju 'Gospodarstvenici protiv demokracije' (Albin Michel) razmišljanje započeto u 'Crnim rupama gospodarske znanosti' (Albin Michel, 2000.).Autorova meta nije struka kojoj sam pripada, već ono što zove 'ekspertizam'. 'Ono što je pogubno i što zaslužuje kritiku, piše, pozivajući se napose na rusku i na argentinsku krizu, jest činjenica da je ekspertiza zamijenila političku raspru, u ime integralne predodžbe o gospodarskoj znanosti; to je prijevara koja je u tome da se kao znanstveni rezultat prikazuje nešto što je najčešće tek drukčija formulacija starih ideoloških i metafizičkih
FRANCUSKA
LE MONDE
17.XII.2002.
Znanstvenik i političar
"Tema razlaza između gospodarstvenika i političara nije nova.
Sociolog Max Weber isticao je svojedobno da su znanost i politika
dva različita 'poziva'. Nedavne izjave predsjednika Europskog
povjerenstva Romana Prodija koji je sporazum o gospodarskoj
stabilnosti nazvao 'krutim' i 'glupim', potiču da se stvar, prema
potrebi, preispita. Jacques Sapir, direktor istraživanja u Visokoj
školi za društvene znanosti (EHSS), stručnjak za Rusiju, nastavlja
u eseju 'Gospodarstvenici protiv demokracije' (Albin Michel)
razmišljanje započeto u 'Crnim rupama gospodarske znanosti' (Albin
Michel, 2000.).
Autorova meta nije struka kojoj sam pripada, već ono što zove
'ekspertizam'. 'Ono što je pogubno i što zaslužuje kritiku, piše,
pozivajući se napose na rusku i na argentinsku krizu, jest
činjenica da je ekspertiza zamijenila političku raspru, u ime
integralne predodžbe o gospodarskoj znanosti; to je prijevara koja
je u tome da se kao znanstveni rezultat prikazuje nešto što je
najčešće tek drukčija formulacija starih ideoloških i metafizičkih
argumenata'. I dodaje, često zajedljivim tonom: 'Gospodarstvenici
se danas upleću u područja koja idu od makroekonomije do analize
ponašanja u obitelji i zločina, u ime nove vlasti. Oni ne govore kao
građani, već kao znanstvenici; to je danas temelj njihove
vjerodostojnosti. Predvode borbu znanstvenika protiv
političara'.
Da bi obranio gospodarstvenike Jacques Sapir kritizira
neupletanje, pa i uzmak političara. 'Političar, piše, svakim danom
sve više uzajmljuje metafore od gospodarstvenika'. Traži 'prava'
rješenja, 'maksimizira' i 'optimizira'... Tako, većinom, postaje
'socijalni inženjer', pa i veliki stručnjak za komunikaciju.
Premda autor usmjerava svoje napadaje na, kako kaže, 'nadmoćno
gospodarstvo' koje nastoji zatvoriti građanina u 'prostor koji
neće imati druge granice doli tehnologije i sažaljenja',
raščlanjuje i ulogu 'neovisnih agencija' (kao što je Međunarodni
monetarni fond i Svjetska trgovačka organizacija) i ono što osjeća
kao silnu 'antidemokratsku' struju koja se protivi svakom obliku
'narodnog suvereniteta'.
Niže također probleme s kojima se sučeljava Europska unija. I ti se
redci mogu čitati u svjetlu nedavnih suvremenih zbivanja. 'Kriza
koja je izazvana 'na hladno', piše Jacques Sapir, s jasnim
ciljevima s kojima se sudionici u susjednim zemljama lako mogu
složiti i oko utvrđenih načela, zacijelo neće biti toliko pogubna
kao kriza kojoj se približavamo gomilanjem sve manje zakonitih
mjera , u uvjetima nepostojanja strategije'. Misle li danas
drukčije Romano Prodi, ali i Jacques Chirac, Gerhard Schroeder i
Tony Blair?", pita se Philippe Arnaud.